Zrelost mlade publike
Već dvije godine zaredom dodjela nagrada Europske filmske akademije (EFA) posebno je značajna za hrvatsku kinematografiju, jer smo osvojili dva „europska Oscara“. Lani ga je u kategoriji kratkoga igranoga filma dobio film „Čovjek koji nije znao šutjeti“ Nebojše Slijepčevića, a ove je godine trijumfirao hibridni film, dokumentarno-igrani „Fiume o morte!“ Igora Bezinovića, nagrađen za najbolji dugometražni dokumentarac. Nadamo se i vjerujemo da će se uspjeh naše kinematografije nastaviti, a hrvatski filmovi biti prepoznati i vrednovani u svijetu.
No ono o čemu ćemo pisati, a što nije bilo u izravnom prijenosu dodjele europskih filmskih nagrada, jest European Young Audience Award (EYAA) – Nagrada europske mlade publike od 12 do 19 godina. Među mladim ocjenjivačima iz Europe jesu i oni iz Hrvatske, zahvaljujući Zagreb film festivalu koji surađuje s EFA-om u prikazivanju online sva tri filma finalista, što se održalo od 14. do 16. siječnja. Naši predstavnici su iz Filmskoga kluba mladih PLUS. Finalisti su bili filmovi: igrani mađarsko-nizozemski „Slučajno sam napisala knjigu“ (I Accidentally Wrote a Book / Veletlenul irtam egy konyvet), animirani francusko-američko-britanski „Arco“ (Arco) i igrani talijanski »Siblings« (La vita da grandi / Braća i sestre / Život odraslih). Projekcija talijanskoga filma 16. siječnja bila je organizirana u Zagrebu za zajedničko gledanje, razgovor o filmu te druženje članova Filmskoga kluba mladih PLUS.
Fotografiju ustupio TMDB – Siblings (2025)
Sva su tri filma, na različite načine, tematizirala obitelj i odnose u unutar nje: odrastanje, osamostaljenje, želje, putovanja kroz vrijeme, nadvladavanje boli zbog gubitka bliske osobe, poremećaj iz autističnoga spektra, snalaženje i prihvaćanje novih situacija i ljudi, ali i umjetnosti koje u tome pomažu, te mašta, fantazija i znanstvena fantastika koje stvaraju nove svjetove. I doista, raspon je od vrlo realističnih, teških, bolnih situacija, do umjetnosti i znanstvene fantastike.
Odluka mladih
Iako je talijanski film, unatoč svojemu humoristično-glazbenom pristupu i izvrsnoj glumačkoj ekipi, temom najozbiljniji, najzahtjevniji i temeljen na stvarnim osobama te prikladan odraslim gledateljima, mladi su pokazali svoju zrelost pa su ga nagradili i proglasili najboljim ovogodišnjim filmom EYAA-e.
To je debitantski redateljski uradak glumice Grete Scanaro. Temelji se na istinitu događaju opisanom u autobiografskom romanu Margherite i Damiana Tercona, objavljenom 2020. godine. Tema je iznimno važna jer prikazuje, ne na stereotipan način, odnos unutar obitelji kada odrastao sin ima blaži poremećaj iz autističkoga spektra. On ima 40 godina i utjelovljuje ga izvrsno glumac Yuri Tuci, koji ima isti poremećaj. Omar je vrlo simpatičan, dobar, voli pjevati i plesati, radi skraćeno u trgovini, a san mu je nastupiti na talent showu u Bologni i Rimu, i biti samostalan. No to skriva od roditelja, koji su prema njemu prezaštitnički. Ali koristi svaku priliku da se iskrade iz kuće i ode u klub pjevati hip-hop i rap. Kada roditelji moraju na put, pozivaju kćer Irene (Matilda de Angelis), koja radi u Rimu, da dođe brinuti se o njemu.
I otkad Irene stigne u rodni Rimini, gdje u bučnoj kući žive i baka i teta, počinje razvoj dobroga, iskrenoga, povjerljivoga odnosa starijega brata i mlađe sestre, ispunjen pomoći, humorom i blagom ironijom. To vodi k Omarovom osamostaljenju i pravu na izbor kakav imaju odrasli »normalni« ljudi, tomu da roditelji promijene odnos prema njemu, i ostvarenju sna. Vrlo su dobro prikazani i Omarovi prijatelji, odnos Irene i njezinoga dečka, njezina sjećanja na djetinjstvo, te svi koji su uključeni u iznenadne događaje.
Film je vrlo dirljiv, topao, duhovit, dinamičan te jako dobro režiran. Prikazuje dobro i uspone i padove i brigu u obiteljskim odnosima. Dijalozi su važni i pridonose profiliranju i razvoju likova, a pjesme, posebice Omara i Irene zajedno, ostat će u gledateljevu uhu i srcu. Nadamo se da će doći u kina.
Kada animacija ostvaruje želje
Francusko-američki obiteljski animirani film „Arco“ ima već dug festivalski život te brojne nagrade i nominacije. U Annecyju je lani dobio nagradu Cristal, EFA ga je nagradila za najbolji europski animirani film, imao je i nominacije za Zlatni globus i Oscara. Olakotna mu je okolnost što mu je producentica glumica Natalie Portman. U Hrvatskoj je prvi put prikazan na Festivalu tolerancije, a u veljači dolazi u kina.
Redatelj i scenarist filma „Arco“ jest Ugo Bienvenu. To je zf, fantazijski, distopijski, ručno crtan film s izvrsnom glazbom, koja je već nagrađena. Upravo su animacija i lijepo oslikan film u nježnim pastelnim bojama, često akvarela, te vizualni dio, najbolje odlike filma. Dugine boje dio su i čarobnoga plašta glavnoga lika, te su oduvijek simbol povezanosti Neba i Zemlje. Arco je 10-godišnji dječak s dalekoga planeta gdje je život, tako i obiteljski, miran i uređen, sretan. Djevojčica Iris, isto 10-godišnjakinja, jest sa Zemlje, ali u 2075. godini, kada ovdje više ništa nije kako smo sada naviknuli. Zanimljivo je kako su ti likovi dobili imena. Na španjolskom jeziku duga je „arcoiris“, pa je suscenarist Felix de Givry došao na zamisao da se ta riječ „podijeli“ na Arco i Iris.
Radnja je smještena u budućnosti, u 2075. godinu na Zemlji i na dalek planet na kojemu stanovnici mogu letjeti kroz vrijeme, ali nakon 12. godine, pomoću odijela u duginim bojama. Arco živi na tomu planetu s roditeljima i starijom sestrom. Jako želi letjeti, nestrpljiv je, pa uzima sestrino odijelo. Ta mu je neposlušnost donijela letenje, ali i pad na Zemlju. Ondje ga nalazi djevojčica Iris, koja mu pomaže da se vrati kući na svoj planet. Počinje pustolovina koja prikazuje i obitelj, i pomoć robota, i život na Zemlji, i začudne stanovnike s naočalama sa staklima u duginim bojama… Puno toga čudnoga ima, ali je stalna želja da obitelj bude na okupu.
Animacija je važna i u igranome filmu „Slučajno sam napisala knjigu“ mađarske redateljice Nore Lakos, snimljenom prema istoimenu romanu iz 2014. godine nizozemske književnice Annet Huizing. Naime, lik oca glavne junakinje, 13-godišnje Nine, jest redatelj i animator koji stvara animirane filmove, pa je tako donekle to i metafilm o nastanku takvih filmova. No usto je igrani dio prepun animacijskih crteža, dijelova koji unose razigranost i šarolikost uz referiranje na radnju, te je animirana i uvodna špica filma.
Nina želi postati spisateljica, tako da je film spoj tih dviju umjetnosti, kreativnosti kojima se nadvladavaju bolne uspomene i gubitci bližnjih, jer njezina je majka preminula i jedva je se sjeća. Ima mlađega brata koji pokazuje kako bi rado prihvatio ljubav nove tatine prijateljice, kao zamjensku. Otac je vrlo brižan i požrtvovan za svoju djecu, nastojeći uvijek napraviti dobro ozračje.
Ninu u pisanju, ali i životu, podučava iskusna starija susjeda Lidia. Osim mašte, u pisanje se vrlo brzo i lako upliće svakodnevan život koji nudi mnogo motiva i događaja, poput romana, što Nina bilježi. Ona se bavi i sportom, a javlja se i prva simpatija, ljubav. No Nina mora sve to prvo u sebi proživjeti i shvatiti kako bi prihvatila situaciju. Obitelj kreativaca uz međusobnu ljubav i umjetnost nadilazi bol i prihvaća nove ljude.
To je vrlo emotivan, zabavan, razigran i poučan film o odrastanju i nadilaženju bolnih osjećaja. Film potiče na kreativnost i ljubav prema čitanju i pisanju.
U Hrvatskoj je film prikazan u programu Pulica na Pulskom festivalu, na Vukovarskom festivalu u programu za djecu, a na 10. danima dječjega filma Pulica u kaputu pobjednikom ga je proglasio i dječji žiri i žiri učitelja. Također je bio dio programa KinoKino na Zagreb film festivalu te će biti i u kinima.
Početak EYAA-e
A mladi i razvoj mlade publike itekako su važni, kao što su važna i djeca, još mlađi gledatelji. Zato su edukacija putem filmske pismenosti, predavanja, filmski klubovi, razgovori sa stručnjacima, festivali njima namijenjeni i posebni programi u sklopu festivala, kao što Zagreb Film Festival ima KinoKino za osnovnoškolce i čak za predškolce Moj prvi odlazak u kino, te program PLUS za srednjoškolce i mlade od 15 do 21 godine, iznimno su važni. Ti su festivalski programi vremenom postali i cjelogodišnji. Donose filmove tijekom cijele godine, i to ne samo u Zagrebu već i u drugim gradovima, najčešće u neovisnim kinima Kino mreže.
Europska filmska akademija (EFA) pokrenula je izbor EYAA – Nagradu europske mlade publike 2012. godine. Od samoga početka Zagreb film festival im je suradnik koji organizira gledanje i glasanje mladih u Hrvatskoj. To je dulji niz godina radio putem KinoKina i njegove tadašnje koordinatorice i voditeljice Katarine Crnčić. Tada je KinoKino bio festival, čija je pokretačica, direktorica i voditeljica programa bila Selma Mehadžić. Glasači su bila djeca viših razreda osnovnih škola, a projekcije su bile u kinu Europa, koje nam jako nedostaje, obično nedjeljom. Čak su dolazila djeca iz drugih gradova. Najčešće su ih dovozili roditelji koji su ih čekali, a katkad se pridružili na projekciji. Jedne je godine sve ugodno iznenadila svojim filmskim znanjem, filmskom pismenošću i zrelošću djevojčica iz Varaždina, a jedne dječak iz Dalmacije. Oboje su bili učenici osmoga razreda osnovne škole. Uvijek su nakon svake projekcije bili vođeni razgovori o filmu. Sada, kada je KinoKino cjelogodišnji program, voditeljica je Ana Marija Marinov.
Pravila glasanja mijenjala su se, kako koje godine. Katkad su naša djeca glasala tajno u Zagrebu nakon projekcija, potom se ustanovio pobjednik prebrojavanjem glasova pa se javilo u EFA-u. Katkad su glasanja bila organizirana putem javljanja uživo svake zemlje uključene u izbor EYAA, te je bio i izravan internetski prijenos. Pobjednički filmovi dolazili su u naša kina, isto u organizaciji Zagreb film festivala i programa KinoKino.
No s vremenom se dob mladih glasača, mlade publike, povećala, tako da sada u izboru za EYAA sudjeluju oni od 12 do 19 godina, a i tijek se glasovanja promijenio. Na to su najviše utjecale nove tehnologije i mogućnost gledanja filmova i glasanja putem interneta. Uvijek se išlo za time da se sve poboljša.
Stoga je sada organizator za Hrvatsku Filmski klub mladih PLUS, Zagreb film festivala, a njegovi su članovi glasači za EYAA. Koordinatorica i voditeljica Kluba je Natalie Dech. Sve o tome filmskom klubu i kako se učlaniti u njega najbolje se može saznati na internetskoj stranici Zagreb film festivala u odjeljku PLUS. Mladi od 15 do 21 godine mogu postati članovi, sudjelovati u cjelogodišnjem programu i događanjima, glasati za EYAA, ali i postati članovi žirija programa PLUS tijekom Zagreb film festivala.
Vrijedi navesti sve dosadašnje pobjednike EYAA, prema mogućnosti pogledati ih, a o gotovo svima već smo pisali. Godine 2012. nizozemski igrani film „Kauboj“; 2013. nizozemski igrani film „The Zigzag Kid“; 2014. nizozemski igrani film „Jel’ ti žao?“ (Spijt!/Regret!); 2015. talijanski igrani film „Nevidljivi dječak“ (Il ragazzo invisible); 2016. francuski igrani film „Jamais contente“ (Miss Impossible); 2017. njemački igrani film „Tschick“ (Goodbay Berlin); 2018. igrani film „Wallay“, Francuska, Burkina Faso; 2019. nizozemsko-belgijski igrani film „Borbena djevojka“ (Fight Girl / Vechtmeisje); 2020. talijansko-španjolski igrani film „Moj brat lovi dinosaure“ (Mio fratello rincorre i dinosauri); 2021. norveški igrani film „Prijelaz“ (Fukten over grensen / The Crossing); 2022. francuski dokumentarac „Životinja“ (Animal); 2023. britanski igrani film „Buntovnica“ (Scrapper); 2024. norveški dokumentarno-animirani film „The Remarkable Life of Ibelin“; 2026. talijanski igrani film „La vita da grandi“ (Siblings / Braća i sestre / Život odraslih).
Marijana Jakovljević
