Pomalo nespokojan, prije same projekcije filma, pokušao sam se bezuspješno sjetiti kad sam zadnji put gledao film ‘Do posljednjeg daha’ i koliko sam ga puta gledao. No već prvim kadrovima filma ‘Novi val’, strah od mogućeg kratkog sjećanja je nestao. Začudnost i uzbuđenje koje me je spopalo pri prvom gledanju ‘Do posljednjeg daha’, odmah me je primilo i kod ovog filma.
Film nas u prvom dijelu lagano upoznaje sa svim bitnim dionicima novog val ali i kreativnom energijom iz koje je sam pokret nastao. U drugom dijelu, kako je i navedeno u sinopsisu, film se bavi snimanjem, po mnogima najznačajnijem filmu novoga Vala – ‘Do posljednjeg daha’ (À bout de souffle). Jean-Luc Godarda (Guillaume Marbeck) upoznajemo kao nadobudnoga mladića koji piše filmsku kritiku ali još nije snimio svoj prvi film. Kad dobije priliku da po scenariju François Truffauta i uz podršku Claude Chabrola snimi film, on tome pristupa beskompromisno sljedeći svoju umjetničku ideju.
Fotografiju ustupio TMDB
Zaleđe njegovih već etabliranih prijatelja, omogućuje angažman Jean Seberg (Zoey Deutch) na koju je i otišao dobar dio budžeta, a koja je ujedno i jedina zvijezda u filmu. Glavnu mušku ulogu, Michaela Poiccarda sitnog lopova i prevaranta, dobiva mladi i nepoznati glumac Jean-Paul Belmondo (Aubry Dullin). Sljedeći neka od pravila novog vala, redatelj filma Richard Linklater, kroz film nas vodi kao kroz dokumentarac, nešto poput filma o snimanju filma. Tako dobivamo uvid u Godardov način rada, bez zadanog scenarija, bez šminke, s ne više od dva ponavljanja i sl. Također pratimo kako kod Jean Seberg raste otpor prema Godardovom načinu radu, ali i prema njemu samom. Jean-Paul Belmondo sa smiješkom konstatira kako misli da taj film nitko neće gledati.
Richard Linklater, Teksašanin, snimio je film na francuskom jeziku, koji izgleda europski više nego li neki europski filmovi. Treba istaknuti i rad Davida Chambillea koji je film snimio crno bijeli film s 35 mm. Ovaj film je ujedno i poslastica koji će izmamiti osmijehe na lica svim filmofilima, ali i ubaciti „bubu u oko“ nekim budućim ozbiljnim ljubiteljima sedme umjetnosti.
Ulazimo u “filmsko doba godine” kad već lagano kreće dodjeljivanje nagrada. Neki redatelji i glumci, svaki put kad imaju novi film, iz nekog razloga se automatski svrstavaju u favorite na istima čak i prije nego li ti filmovi budu prikazani. Richard Linklater i njegovi filmovi iz nekog razloga nikad nisu među njima. Iako se radi o autoru koji već ima filmove koji su se snažno utisnuli u filmsku povijest, dojam je da baš i nije omiljen među glasačima, a pogotovo među glasačima američke filmske akademije. Iako ima čak pet nominacija za Oscara, tri su za najbolji scenarij, jedan za produkciju i samo jedan za režiju. Najbliži američkom cehovskom priznanju bio je s filmom ‘Boyhood’ (odrastanje). Nominacije za najbolji film, režiju i scenarij na kraju se nisu pretvorile nagradu. Iskreno, teško je naći razlog zbog kojeg ovo filmsko ostvarenje snimano 12 godina nije bolje prošlo kod akademijinih glasača. Kao jedan od agilnijih filmaša, Linklater je prošle godine izbacio dva filma, a trenutačno već traje snimanje novog filma. Linklater, (koji je očigledno puno bolji redatelj, nego li lobista) je između ostalog zaslužan za trilogiju ‘Before’ (Prije svitanja /sumraka /ponoći) o Jesseu i Celeste, ‘Walking Life’ (Probuđeni život), ‘Dazed and Confused’ (Munjeni i zbunjeni) ‘Slacker’…
Darko Pleša
Novi val – Movie Site
Nouvelle Vague – IMDb
Film je pogledan u osječkom Kinu Urania
