Bolji film nego sam očekivala, a prema filmskoj predigri, nisam ni očekivala dobar film. Ideja se činila intrigantnom, opcije vječnog života u alternativnoj stvarnosti bez izravnog SF formata, ali u foršpanu bili su naglašeni rutinski aspekti romantične dvojbe oko toga koga od dva bivša muža izabrati za vječna vremena.
Romantična priča doista se vrti oko toga hoće li pomlađena Joan (Elizabeth Olsen) izabrati Larryja (Miles Teller) ili Lukea (Callum Turner), ali to se odvija u koncepcijski i detaljima razrađenom širem kontekstu u kojem se iz neuobičajene perspektive reflektira ovozemaljski svijet. Film uspijeva i u okviru ‘posmrtne’ dimenzije (bez omalovažavanja i ruganja) biti duhovit, višeznačan i povremeno ironičan, čak i provokativan do neočekivanih subverzivnih iskrica.
Fotografiju ustupio TMDB
Radnja počinje simpatičnom razmiricom starijeg bračnog para u automobilu kojim se voze na obiteljski susret. Umjesto slavlja zbog očekivane prinove u obitelji, temperamentni Larry (eufemistički prevedeno) ‘ode na drugi svijet’, a taj doista postoji i ‘na prvu’ nalikuje na naš. Putnici koji su u isto vrijeme zauvijek napustili zemaljske krajeve nađu se na ‘Raskrižju’, koji nalikuje na užurbani kolodvor okružen masovnim smještajnim objektima. Došljaci su većinom mladi (u izdanju kad su bili najsretniji u životu, kasnije saznamo), a ima i iznimaka (Joanina prijateljica) koji su sretne trenutke doživjeli u starijoj dobi.
U tom prostoru pridošlice trebaju u kratkom roku (tjedan dana) odlučiti gdje će provesti vječnost. Na raspolaganju su im stotine opcija, prezentiranih dosjetljivim marketinškim postupcima, kao da se radi o izboru turističkih destinacija. U kompeticiji su krajevi vječnog sunca i mora i planinski pejzaži, pustolovni i romantični svjetovi, a uz popularne, nude se ‘škakljive’ opcije, bez krajnjih mračnih obilježja (primjerice, svijet ludih tridesetih prošloga stoljeća u Berlinu, bez nacističkih elemenata)… U odluci koju donose u ‘Zeitnotu’ kandidatima pomažu koordinatori volonteri. I dok se u ‘Dobroj karmi’ (LINK) nižepozicionirani djelatnici u korporativnoj hijerarhiji drugoga svijeta bave problemima živih ljudi, asistenti ‘Vječnosti’ imaju zadatak neodlučne mrtve pridošlice što prije otpraviti iz zagušenih prijemnih jedinica. U toj sporednoj ulozi neprocjenjivi su Da’Vine Joy Randolph i John Early.
Problem nije samo u izboru (embarras de choix, rekli bi u idealiziranoj opciji ‘svijeta pariških pedesetih’), već konačnosti odluke. Kako odabrati mjesto u kojem možemo provesti vječnost, kad već možemo (moramo) birati? Jer taj izbor ukida sve druge opcije. Tko ozbiljno pomisli na ležerno iznesene dileme filma, može to osjetiti. Najteža je odluka koja ukida druge odluke koje su nam bile na raspolaganju. Stoga osjećamo pritisak i kad donosimo odluku koja nas može vezati (u najboljem slučaju 😊 ) stotinjak godina. Mogućnost promjene ključna je i za užitak u onome što nam prekratko traje i prebrzo prolazi. Nakon filma, pomislila sam na mjesto i vrijeme koje bih sama izabrala (LINK Kopenhagen).
Glavna junakinja (uz odobrenje ‘odozgo’) dobije mogućnost usporedbe opcija (s prvim i drugim mužem, jedan poginuo u ratu, a s drugim je provela život) i mjesta (alternativa mora i planine, kojom je i počeo film). Parodična je ilustracija ‘sunčanog raja’ sa slikom pretrpane plaže i preprženih ljudi, nalik na komične prikaze britanskih turista u španjolskim kupališnim mravinjacima (TV serija ‘Benidorm’, epizode ‘Only Fools & Horses (Mućke) ili ‘Little Britain’ Matta Lucasa i Davida Walliamsa).
U duhovitom stilu je i portret Joaninog naočitog prvog muža. Čovjek koji ju je desetljećima čekao (obavljajući poslove u uslužnoj djelatnosti ‘Raskrižja’), ipak nije ‘anđeo’. On priznaje da je imao odnose sa ženama i ne odriče se svoje porno literature (uz razumijevanje koordinatora), a u jednoj od subverzivnih dvosmislica uvjerava svoju ženu da nije ‘into children’ (nije mu stalo do djece, pri čemu, ‘nije mu stalo imati djecu’, nije jedini smisao).
Autori ne nastoje korištenjem tehnologije ostvariti potpunu iluziju drugog svijeta kao virtualne realnosti. Neki aspekti namjerno ostaju prikazani kao elementi kazališne scene. Suton u ‘dnevnom boravku’ hotela i nijanse boje neba na ‘Raskrižju’ dobivaju se spuštanjem zavjesa, a u tunelu Arhiva u kojem se čuvaju isječci iz života posjetitelja, realistička igra protagonista odvija se pred pozadinom kazališne kulise.
Živim ilustracijama, asocijacijama i komentarima, uz puno truda uloženog u dijaloge, ‘Vječnost’ referira na današnje globalne i osobne probleme, predrasude i klišeje, uz naglašenu toleranciju prema različitom i posebnom.
Film ne inzistira na potpunosti i perfekciji rekonstrukcije drugoga svijeta, sa svim logičkim posljedicama temeljne premise, jer mu predmet i nije ‘nadzemaljski’, već ovaj svijet i život, a teškim pitanjima pristupa olakšavajućom vedrinom.
Ada Jukić
Zagreb, 18.12.2025.
Informacije o filmu:
Vječnost
Eternity (2025.)
Redatelj: David Freyne
Glume: Miles Teller, Elizabeth Olsen, Betty Buckley, Da’Vine Joy Randolph, Callum Turner
Žanr: romansa, drama, komedija, fantazija
Trajanje: 115 min.
Država: SAD
Distribucija: Blitz
Vječnost – A24
Eternity – IMDb
Film je pogledan u CineStar Z-Centar
