Ono što film ‘Hamnet’ čini ženskim (u najboljem smislu) filmom, to nisu samo redateljica, scenaristica i autorica romana te glavna junakinja iz čije perspektive pratimo najvećeg dramatičara našeg vremena, već i izbor muškog lika (u castingu ženske ruke). Williama Shakespearea ne glumi jajoglavi čovječuljak sa srednjoškolske čitanke, već glavom i ramenima Scottov izbor za ‘Gladijatora II’ (2024.), o kojem smo kratko pisali (vidi LINK). Iako nije uspio ponoviti trijumf karizmatičnog Russella Crowa, Paul Mescal predstavlja uvećanog i uljepšanog Shakespearea, bar koliko se možemo osloniti na dostupne naznake piščeva portreta.
I kao što bi romantična žena poželjela, daroviti muž ne bi bio nezainteresiran za svoju stariju i za kazalište nezainteresiranu suprugu, već bi joj kao u romanci Jane Osten ostao predan sve dok to ne bi demantiralo biografsko istraživanje.

Fotografiju ustupio TMDB
Što se tiče biografske dogradnje i fikcije, vidjeli smo i kako je Shakespeare bio zaljubljen (1998.) u režiji Johna Maddena i izvedbi Josepha Fiennesa i mlade Gwyneth Paltrow. O Shakespeareovu djelu i autorstvu, razmatrao je ‘Anonimus’ (2011.), film Rolanda Emmericha, u kojem se iznosi teorija po kojoj Shakespeare nije autor svojih djela, već je to obrazovani pripadnik više klase, Earl od Oxforda. Film nije ostvario visoku ocjenu na IMDb-u, što govori u prilog pretpostavci da mu filmski gledatelji nisu povjerovali, vjerojatno upoznati s originalnim tekstovima velikana riječi 🙂 .
U ‘Hamnetu’, iako aludira na najveće Shakespeareovo djelo, nema puno o Shakespeareovu pisanju niti kazališnom radu. Sve pratimo s aspekta njegove žene Agnes (Ann Hathaway, u interpretaciji Jessie Buckley), vezane za šumu i divljinu kao junakinja nekog budućeg ‘Sna ljetne noći’ ili slične fantazije, pa kad William iz Stratforda kraj Avona ode u London, nema ga u filmu, a pojavljuje se samo u kratkim posjetama obitelji. To što žive odvojeno nije predstavljeno kao njegova želja, kako bi se mogao koncentrirati na posao, već odluka njegove žene koja boležljivu kćerku ne želi izložiti zagađenom zraku u metropoli.
Sama Agnes predstavljena je od prvog kadra senzualkom vještičjih vještina, u čaroliji bujne mahovinaste engleske šume i mitološkog stabla s udubinom pod korijenom koja asocira na ulaz u Alisinu zemlju čuda. U toj se rupi nešto vlažno i mračno miče i sluzi, ali na kraju ne ostvari horror očekivanja.
Svojim nekonvencionalnim ponašanjem i dekolteom rečena Agnes izazove pažnju mladog zanatlijinog sina koji zna i podučava latinski. Neznano zašto naznači se prepreka njihovom braku, ali se preskoči kao da je nije bilo, kao i kasnije problem s agresivnim Willovim ocem koji se, nakon eskalacije sukoba sa sinom, isključi iz filma. U međuvremenu se piščeva obitelj proširi, uz do nelagode naturalistički prikazane porođajne muke (prvi porod, međutim, u stiliziran u šumskom kontekstu) te participaciju nekih zanimljivih sporednih uloga, primjerice Willove majke (Emily Watson).
Razdvojenu rutinu situirane obitelji Shakespeare prekine gubitak sina koji se zove Hamnet (varijacija imena Hamlet, kako se napominje u uvodu filma), a od tada se nastoji na tezi da je Shakespeare svojeg ‘Hamleta’ izgradio po liku i sjećanju na sina. Razumljivo je da je tragički gubitak utjecao na cjelokupni nastavak Shakespearea života i stvaralaštva, ali malo je vjerojatno da je složeni, sofisticirani, zreli lik danskog princa derivirao iz razigrane prirode jednog dječaka. Tim više što su utvrđene (internacionalne) podloge Shakespeareova ‘Hamleta’, uključivo i varijacije tog imena, od srednjovjekovne nordijske sage preko ‘Povijesti Danaca’ Saxa Grammaticusa i ‘historije o Amlethu’ u Belleforestovim ‘Tragičnim historijama’ do najbližeg mu vremenskog i prostornog utjecaja ‘Španjolske tragedije’ Thomasa Kyda (Ur-Hamlet).
Ono što može izravno povezati Shakespearea koji je izgubio Hamneta i napisao Hamleta je razmišljanje o smrti i čuveno pitanje koje postavlja ne dječak ili mladić plave krvi, već svaki poetski čovjek svjestan svoje smrtne prirode. ‘Biti ili ne biti’ kao izbor, kao osvještavanje razloga, a ne prihvaćanje neupitnog. Znakovito je da razlog za život koji ističe veliki dramatičar nisu životne radosti, već strah od nečeg goreg od životnih teškoća.
U skladu s romantičnom ženskom i majčinskom prirodom priče, film završava uvjetnim happy endom. ’Hamlet’ ostvaruje umjetničku katarzičnu ulogu, to jest publika u kazališnom parteru Globea, koja je došla gledati mačevanje, uozbilji se i zadrži potresena u usporenom kadru. Umjetnost prevladava tragediju, a Shakespeare svojoj supruzi otkrije pozornicu koja znači život.
Plemenite namjere, zanimljivi kostimi, privlačni pejzaži, zahtjevne rekonstrukcije tudorskih kuća i obiteljskih mizanscena, snažni glumački nastupi, ali ‘Hamleta’ distancirati od ‘Hamneta’, please.
Ada Jukić
Zagreb, 08.12.2025.
Informacije o filmu:
Hamnet
Hamnet (2025.)
Redatelj: Chloé Zhao
Glume: Jessie Buckley, Paul Mescal, Emily Watson, Joe Alwyn
Žanr: biografski, drama, tragedija, povijesni
Trajanje: 125 min.
Država: Velika Britanija, SAD
Distribucija: Blitz
Hamnet – Movie Site
Hamnet – IMDb
Film je pogledan u CineStaru Branimir Centru










