Otprilike tjedan dana kasnije nego li je to bilo prošle godine (u kalendarskom smislu), započeo je novi Zagreb Film Festival. Ponovo na istim lokacijama kao i lani: Cinestar Branimir (dvije dvorane), Kino Kinoteka, Muzej Suvremene umjetnosti i Dokukino KIC. Novo, 23. izdanje Zagreb Film Festivala, počelo je svečanim otvorenjem u Cinestar Branimiru 10. studenog 2025., projekcijom makedonske filmske senzacije ‘DJ Ahmet’. Iako je zadnjih godina na otvaranju bio prikazivan hrvatski film, ove godine je to bio film u kojem je hrvatska manjinski koproducent, a do sada već osvojio niz filmskih nagrada, pa čak i dvije na Sundance film festivalu.
‘Oprosti, ljubavi’, još je jedan film koji je došao sa Sundancea, na Zagreb Film Festival, s osvojenom nagradom. Eva Victor je glavna pokretačka snaga ovog filma (glumica, redateljica i scenaristica) koji se bavi svakodnevnim životom nakon doživljene traume.
Foto Robert Jukić
Na festivalu je prikazan i novi film Hane Jušić, ‘Bog neće pomoći’, koji je premijeru imao u Locarnu. Film je to o ženi iz Čilea koja dolazi u dalmatinsko zaleđe.
Ove godine su i došla dva filma iz susjedne Srbije, u čijoj su produkciji sudjelovale i hrvatske produkcijske kuće. ‘Vjetre, pričaj sa mnom’, hibrid igranog i dokumentarnog filma, u Zagreb je došao kao pobjednik Sarajevo Film Festivala. Meditativni film koji je redatelj Stefan Đorđević snimio s članovima svoje obitelji, o dovršavanju filma o svojoj nedavno preminuloj majci, pobjednik je i u konkurenciji glavnog programa na Zagreb Film Festivalu.
Drugi koprodukcijski film, ‘Kako je ovdje tako zeleno?’, također je film s autobiografskim elementima, u Zagreb je došao kao pobjednik manjinskih koprodukcija na Pulskom festivalu. Film je to koji prati mladog redatelja koji sa svojom obitelji vozi tijelo svoje bake na pokop u njeno selo u okolici Knina, spajajući novo i staro, propitujući pouzdanost sjećanja i osjećaj pripadnosti.
S dvije nagrade Canneskog filmskog festivala došao je film ‘Zauzdan’. Film o dva različita karaktera, gay muškaraca koji ulaze u sadomazo odnos, nudi psihološku slojevitost u prikazu ova dva muškarca.
‘Sjena moga oca’, također je imao svoju svjetsku premijeru ove godine na Cannesu, gdje je nagrađen s posebnim priznanjem Zlatna kamera. Film je to koji su redatelj filma Akinol Davies Jr. I njegov brat Wale Davies, koscenarist filma, razvijali desetak godina. Film je to o njihovu ocu i njima dvojici. Film je ovoga mjeseca dobio nominaciju za nagradu FIPRESCI (europsko otkriće godine).
Još jedan dobitnik nagrade na ovogodišnjem Cannesu je i Simon Mesa ‘Soto’, koji je dobio nagradu žirija za režiju u sklopu programa Izvjestan pogled. Njegov film ‘Pjesnik’, je film o danas neuspješnom pjesniku koji je primoran predavati u srednjoj školi, ali tamo susreće učenicu iznimno talentiranu za pisanje poezije.
Norveška redateljica, Janicke Askevold, predstavila se ove godine u Zagrebu sa svojim drugim dugometražnim filmom, ‘Solo mama’. Samohrana majka doznaje tko je bio donator sperme za njezino dijete, i odluči ga upoznati ne otkrivajući mu pravi razlog njihova susreta. Edith, samohranu majku i novinarku, glumi europska filmska zvijezda, Lisa Loven Kongsli.
Specijalitet svečanog zatvaranja festivala bio je novi film Jima Jarmuscha; ‘Otac, majka, sestra, brat’. Pobjednici venecijanskog filmskog festivala, na radost publike koja nije mogla pogledati isti na Zagreb Film Festivalu, najavljen je za distribuciju u Hrvatskoj.
U programu Ponovo s nama, prikazan je film ‘Sentimentalna vrijednost’ Joachima Triera. Ovo je svakako najzvučniji film prikazan ove godine na Zagreb Film Festivalu, i u skladu s očekivanjima, dobio je nagradu Zlatni bicikl. Dobitnik velike nagrade na Cannesu, svakako će se često spominjati i u narednom periodu godišnjih nominacija i nagrađivanja, štoviše već je dobio nominaciju za najbolji europski film godine. Film je to o jednoj obitelji, sjećanjima i o jednoj kući.
S velikim nestrpljenjem publika je očekivala i film ‘Glas Hindab Rajab’, koji je i žiri istaknuo prilikom proglašenja pobjednika. Potresan je to miks stvarne audio snimke palestinske djevojčice koja je bila zarobljena u autu za vrijeme izraelskog napada i igranog filma. I ovaj film je u međuvremenu dobio nominaciju za najbolji europski film godine.
‘Snovi’ su završni dio trilogije, ‘Seks/Ljubav/Snovi’, Daga Johana Haugeruda. Ovaj autor iznimno prepoznatljivog rukopisa, koji je karijeru započeo kao pisac, već je stekao svoju publiku, koja uvijek može očekivati iznimnu kvalitetu scenarija.
Gabriel Mascaro još je jedan autor prepoznatljivog rukopisa, ali njegovi filmovi su prepoznatljivi po vizualnoj raskoši. ‘Plavi trag’ distopijski je film ceste (preciznije rijeke). Redateljica Ivana Mladenović 2019., godine pobijedila je u glavnom programu s filmom ‘Ivana Grozna’. Ove godine se publici predstavila s filmom ‘Sorella di Clausura’, o sredovječnoj ženi zaljubljenoj u balkansku pop zvijezdu.
‘Nezahvalna bića’, novi je film Olma Omerzua, koji se bavi adolescencijom i roditeljskim problemima.
U sklopu Mreža festivala Jadranske regije, prikazano je šest filmova, od toga jedan dokumentarni, ‘Miyazaki: Dobri duh prirode’. Ovaj film o legendarnom japanskom vizionaru i animatoru prikazan je izvan konkurencije. Od filmova u službenoj konkurenciji, možda se na prvu najviše ističe irski film ‘Christy’, koji je svoju premijeru imao na Berlinaleu. Film o sedamnaestogodišnjem Christyju koji je prisiljen ponovo živjeti s bratom osvojio je glavnu nagradu u programu Generacija 14plus. Sa solidnim festivalskim uspjehom može se pohvaliti i film ‘Za Adamovo dobro’, koji prati Lucy, medicinsku sestru na odijelu pedijatrije koja želi izvući najbolje za pothranjenog dječaka Adama i njegovu neuravnoteženu mladu mamu. ‘Perla’, film o umjetnici koja živi u Beču sa svojom kćerkom i partnerom Austrijancem, a koja donosi neracionalnu odluku o povratku u Čehoslovačku iz koje je pobjegla, nakon poziva bivšeg dečka i oca njene kćerke. Iz Belgije nam je stigao ‘Maldoror’, film inspiriran po stvarnim događajima iz Belgije u devedesetima, koji se pomalo i služi poetikom filmova nastalih u tom razdoblju. Duhu većine filmova s prošlogodišnjeg Mreža festivala Jadranske regije, najbliži je film ‘Renovacija’. Radnja koja se odvija u Vilniusu, prati Ilonu koja je pred svoj trideseti rođendan s dečkom useljava u novi podstanarski stan. U poprilično izjednačenoj konkurenciji teško je predvidjeti tko će na kraju u Beogradu odnijeti ukupnu pobjedu..
U natjecateljskim programima nagrade su još osvojili: ‘Rahlo’ u konkurenciji za kratkometražni hrvatski film, ‘Obiteljska nedjelja’ za najbolji međunarodni kratkometražni igrani film, a ‘Bog se srami’ je kandidat za najbolji europski kratki film. Nagradu u programu Plus, dobio je ‘Ples lisica’, a za KinoKino, ‘Divljaci.’ Treba napomenuti i da je film ‘Kako sam slučajno napisala knjigu’, prikazan u sklopu programa KinoKino, nominiran za nagradu europske mlade publike na predstojećoj dodijeli Europskih filmskih nagrada.
Velikih 5 je i ove godine bio iz iznimno posjećen. Iz Francuske nam je došao jedan od iščekivanijih filmova, ‘Stranac’. Ekranizaciju književnog klasika Alberta Camusa, snimio je Francois Ozon, jedan od najpoznatijih francuskih redatelja. Posebno je bilo zanimljivo slušati oprečne dojmove o filmu onih koji su ljubitelji same knjige. Christian Petzold, jedan od starih prijatelja ZFF-a, predstavljao je Njemačku sa svojim novim filmom, ‘Miroirs No. 3.’ priču o ženi koja preživi saobraćajnu nesreću i završi u obitelji koja se brine o njoj, film je koji nudi više tumačenja. Veliku Britaniju predstavljao je redateljsko scenaristički prvijenac mladog i sve traženijeg glumca Harrisa Dickinsona. U njegovom filmu ‘Derište’, briljirao je glavni glumac Frank Dillane, a sam Dickinson se pokazao kao netko čije ćemo iduće autorske projekte s nestrpljenjem očekivati. S jakim festivalskim pedigreom, stigao nam je i španjolski film ‘Infiltratora’, o mladoj agentici koja se uspjela infiltrirati u ETA-u. ‘Familia’ je talijanski triler o mladiću koji postaje član radikalne grupe.
Završetkom ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, započelo je slijeganje dojmova, razgovori o filmovima, slaganja i neslaganja, i sve ostalo što ostaje nakon festivala. Onima koji nisu bili na festivalu, ostaje samo nada da će što više filmova ići u distribuciju, iako je broj kino dvorana koje prikazuju ovakve filmove mali i sama distribucija više ne znači da će svi koji bi htjeli moći pogledati neke od ovih filmova u kinima.
Darko Pleša
