Jon Jost u Zagrebu i hrvatska premijera Linklaterovog Nouvelle Vague – Program u Kinu Kinoteka donosi filmove Josta, Benninga, Slaka, Coste i kolektiva The Otolith Group, a traje do 26. studenoga.
Zagrebački dio 19. izdanja Filmskih mutacija: Festivala nevidljivog filma održava se od 21. do 26. studenoga 2025. u Kinu Kinoteka, u partnerstvu s KIC-om, Kinom Forum / Filmskim programima kina Tuškanac – HFS te Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca. Ovogodišnje izdanje, koje se odvija u Splitu, Zagrebu, Tirani, Rijeci i Ljubljani, tematski je posvećeno konceptu Dekadenta pažnje: Baladni život filma, usmjerenom na istraživanje filma kao prostora opažanja, brige i otpora u kontekstu suvremene hiperpažnje i ubrzane vizualne potrošnje.
Fotografiju ustupio TMDB – Last Chants for a Slow Dance (1977)
Središnji fokus festivala ove je godine opus američkog nezavisnog autora Jona Josta, jedne od ključnih figura radikalno nezavisne kinematografije. Od 1960-ih Jost razvija karakteristične forme političkog filma, filmskog eseja, lirskog dokumentarizma i eksperimentalnih praksi dugog kadra. Jost će osobno predstaviti svoj rad u Zagrebu, gdje sudjeluje u razgovorima nakon projekcija, što publici omogućuje rijedak i neposredan uvid u njegov autorski proces i estetiku.
U zagrebačkom se programu prikazuje izbor od šesnaest Jostovih filmova, od ranih 16-mm strukturalnih i filmsko-esejističkih radova, preko baladnih filmova snimljenih na 35-mm vrpci, do recentnih digitalnih videa. Posebno su istaknuti filmovi nastali kroz suradničku improvizaciju s glumcem Tomom Blairom — ‘Posljednje pjesme za spori ples’ (Dead End), ‘Postelja u kojoj spavaš’, ‘Nasmijani Rembrandt’ i ‘Svi Vermeeri u New Yorku’. Program uključuje i rijetko prikazivani film ‘Texas, Osijek’ Francija Slaka (1987.), sniman u suradnji s Jostom tijekom njegova boravka u Hrvatskoj, čime se retrospektiva povezuje s lokalnim povijesnim i produkcijskim kontekstom.
Uz Jostove filmove, zagrebački program donosi i radove Jamesa Benninga, Francija Slaka, Pedra Coste, Damira Očka, Ivana Martinca, kolektiva The Otolith Group te film ‘Nouvelle Vague’ Richarda Linklatera, prikazane unutar dviju kustoskih linija — Mahnito razdoblje karbona i Videografske operacije pažnje — koje tematski povezuju materijalnost filmske slike, pejzaž i suvremene vizualne politike.
Program je započeo projekcijama 21. i 23. studenoga u KIC-u i Kinu Forum, a od 24. studenoga nastavlja se završnim trodnevnim ciklusom u Kinu Kinoteka. Završni dan, 26. studenoga, otvara kratki film ‘Godard’ 1980 Jona Josta, nakon čega slijedi hrvatska premijera Linklaterovog filma ‘Nouvelle Vague’, koja zaključuje zagrebački dio festivala.
Nakon Zagreba, festival se nastavlja u Rijeci, gdje će se od 1. do 3. prosinca u Art-kinu Croatia održati završne projekcije i razgovori.
Detaljan raspored projekcija dostupan je na službenoj stranici festivala.
O FESTIVALU
Filmske mutacije: Festival nevidljivog filma međunarodni je filmsko-kustoski projekt koji od 2007. vodi Tanja Vrvilo, posvećen marginaliziranim, eksperimentalnim i rijetko prikazivanim filmskim praksama te alternativnim povijestima filma. Festival se razvija u suradnji s filmskim, akademskim i arhivskim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu, a realizira u višegodišnjim tematskim ciklusima i u više gradova.
Ovogodišnje izdanje organizirano je u partnerstvu sa Split Film Festivalom / Međunarodnim festivalom novog filma, UMAS-om, Kino klubom Split, Kinom Kinoteka, KIC-om, Kinom Forum / Filmskim programima kina Tuškanac – HFS, Art-kinom i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Slovenskom kinotekom, Slovenskim filmskim centrom te organizacijama u Tirani (AVAN – Albanian Visual Arts Network i Albanska kinoteka).
Arhivski i filmski materijali ustupljeni su uz podršku EYE Filmmuseum Amsterdama, Henryja S. Rosenthala i Complex Corporationa, Jeremi Slaka, Slovenske kinoteke, Slovenskog filmskog centra, Ivana Vukovića, galerije neugerriemschneider i Dylana Lustrina.
Program umjetničke organizacije Film-protufilm financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Zaklada Kultura nova.
www.filmskemutacije.com
FILMSKE MUTACIJE: FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA XIX
DEKADENTA PAŽNJE: BALADNI ŽIVOT FILMA
13. 11. – 03. 12. 2025.
Split Zagreb-Rijeka-Tirana-Ljubljana
13. – 19. 11. 2025. SPLIT
SPLIT FILM FESTIVAL / MEĐUNARODNI FESTIVAL NOVOG FILMA
KINO KARAMAN
UMJETNIČKA AKADEMIJA U SPLITU ⎼ UMAS
KINO KLUB SPLIT
21. – 26. 11. 2025. ZAGREB
KINO KINOTEKA ZAGREB
KULTURNO INFORMATIVNI CENTAR – KIC
KINO FORUM / KINO TUŠKANAC
01. – 03. 12. 2025. RIJEKA
ART-KINO CROATIA
Za devetnaesto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma primijenili smo nomadsku strukturu suradničkog programa duljeg trajanja – od 13. studenoga do 3. prosinca 2025. – za nekoliko gradova i različitih publika (Split-Zagreb-Rijeka-Tirana-Ljubljana) koji se fokusiraju se na recentne studije politika hibridne pažnje u srazu umjetničkih strategija, gledališnih konvencija i kontekstualnih događanja. Filmska pažnja je princip zajedništva. Naslov DEKADENTA PAŽNJE: BALADNI ŽIVOT FILMA mapira promjenjive uvjete emancipatorskog kina ukorijenjene u ekozofiji brige i reorganizaciji diktature hiperpažnje, nekanonske i visokorizične postupke-poluge suvremene vizualne kulture – operativnog sustava gledanja u 21. stoljeću.
U fokusu devetnaestog izdanja Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma filmski je i video opus Jona Josta, beskompromisnog autora američkog nezavisnog filma i video umjetnika, gotovo nevidljiv u našem filmskom krajoliku. Da bi se osvijetlio avangardistički temperament njegovog rada što široj zajednici nevidljivog kina prikazujemo filmove u nekoliko gradova i prostora u prisutnosti autora. Ovo je njegovo treće putovanje našim krajevima, od ranih 1960-ih i kasnih 1980-ih, kao što će zorno pokazati film-balada Francija Slaka Texas, Osijek, koju je Jost snimao 1987. na krajnjim rubovima Osijeka.
Nakon sedmodnevnog programa filmova, masterclassa i dviju radionica u Splitu, u partnerstvu sa Split film festivalom, Umjetničkom akademijom u Splitu i Kino klubom Split, počinje prošireni program Filmskih mutacija, najprije od 21. do 26. studenoga u Zagrebu, a zatim od 1. do 3. prosinca u Rijeci.
Zagrebačko izdanje Mutacija započelo je dvodnevnim programom 21. i 23. studenoga u suradnji s Kulturno informativnim centrom KIC i Kinom Forum / Filmskim programima kina Tuškanac – HFS, a u suradnji s Kinom Kinoteka i Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca pozivamo vas na otvorenje gustog središnjeg programa od 24. do 26. studenoga 2025. kojim povezujemo sljedeće autore: JON JOST – JAMES BENNING – FRANCI SLAK – DAMIR OČKO – IVAN MARTINAC – PEDRO COSTA – RICHARD LINKLATER – THE OTOLITH GROUP.
Današnja raspršena raspodjela fokusa nadilazi ranija proširenja eksperimentalnog filma i suvremene umjetnosti od1960-ih, politike pažnje su spone programa o suvremenom filmu i medijskoj umjetnosti, koji dijalogiziraju s obiljem studija brige, suigre i su/djelovanja u pokretanju slika. Program Mahnito razdoblje karbona povezuje disparatnu građu teorije i poezije koju određuje poetska funkcija jezika, moć filmskog dnevnika karbona, prema simboličkim značenjskim potencijalima tvarne topografije i poetike oka Danijela Dragojevića, a Videografske operacije pažnje, posvećuju pažnju rastućem fenomenu videoeseja, heterogenom području studija videografskog filma koji sabire najrazličitije tradicije digitalnog krajolika. Prikazujemo filmove Jona Josta, Francija Slaka, Pedra Coste, Damira Očka, Ivana Martinca, Richarda Linklatera, The Otolith Group.
Jon Jost, često hvaljen i nagrađivan kao “najnezavisniji od nezavisnih” američkih filmaša i video umjetnika te ikonoklast radikalnog alternativnog filma u ekonomskom, estetičkom i političkom smislu, već šest dekada ustrajno djeluje nomadski i individualistički pod etosom Živjeti znači biti političan. Taj manifestni međunatpis iz njegova ranog filma-eseja Običan govor & zdrav razum: neobična osjetila zorno ukazuje na stvaranje izvan uobičajenih tokova filmske industrije i nezavisnjaka koji joj teže, ali i nepriklanjanja egidu eksperimentalne ili dokumentarističke vizije. Unatoč mnoštvenosti i nesvrstanosti stilskih odrednica, njegove prepoznatljive projekcijske sintagme i baladno tajanstvene, ručno rađene slike prijestupnika pokreću permanentne politke ekonomije i estetike, duboko uronjene u stvarnost krajolika neukorijenjenog svijeta. Film sporih kretanja, preobratne ceste, povratnog vremena, bolesti krajolika, vječnog bjegunstva, ćorsokaka, zločina bez iskupljenja, egzistencijalnog uranjanja u kaos – Jostov je baladni materijal. Svoje filmske country balade za “mrtvi kraj”, kao u filmu Posljednje pjesme za spori ples (dead end), piše i izvodi sam.
Jostov film slobodno i opetovano prelazi granice osobne, proširene amerikane do Italije, Njemačke, Engleske, Irske, Koreje, Japana, Indije i čudesno snimljene balade Texas, Osijek filmskog prijatelja Francija Slaka. U Jostlandu, kako njegovu otvorenu filmsku zemljuimenuje Jonathan Rosenbaum, pretapaju se esejistička, fikcijska, lirski-dokumentaristička, epska, umjereno pjevna, pamfletska rubna područja filmova, video radova i instalacija. Geste otvorene političke kritike i prokazivanje iluzionističkog filma raščlanjuju neobična osjetila pronađena u politikama prijateljstva i slučajnog užitka, bespovratne situacije u baladnim krajolicima bijega, osobne refleksije zajedničkog razuma u formalnim inovacijama avangardističkog uzleta.
Sve to kondenzira njegovo neuhvatljivo, divlje stvaralaštvo u 100-ak radova (stotku čini podjednaki broj dugometražnih i kratkometražnih filmova), koje je snimio, montirao i koncipirao sam.
Od prvog kratkog eksperimentalnog filma Portret iz 1963., a osobito “u filmovima nakon zatvora”, kako sam određuje formiranje svoje stvaralačke odgovornosti, umjetnost i život otpora ogledaju se u svakom aspektu njegove biografske legende i rada, počevši s građanskim neposluhom, odbijanjem služenja vojnog roka tijekom Vijetnamskog rata i zatvorskom kaznom u trajanju od 27 mjeseci, od ožujka 1965. do lipnja 1967. Nakon izlaska iz zatvora, pridružuje se proturatnom i filmsko-aktivističkom pokretu otpora – vojnoj službi u organizaciji Chicago Mobilization i pokretanju čikaškog odjeljenja kolektiva Newsreel. Početkom 1970-ih, tri rana politička filma Primaries, A Turning Point in Lunatic China i 1, 2, 3, Four pokazao je Jean-Lucu Godardu koji je s Jean-Pierreom Gorinom došao na turneju filma Sve je u redu u SAD, koju je Jost organizirao. Na Godardov nagovor, San Francisco Film Festival je prikazao Jostove filmove prije Sve je u redu i elaborirao novinarima: “On nije izdajica filma, kao gotovo svi američki redatelji. On ih pokreće.”
Pokretačka srodnost, evidentna je u brojnim filmskim postupcima, a u cijelosti zaokupljenošću srodstvima brige koje je formuliralo pitanje Što da se radi? i predanošću snimanju filmova politički. Iz toga proizlazi Jostova težnja da film bude brechtovski popularan i realističan kako bi ga “obični ljudi mogli razumjeti, učiti iz njega i na temelju njega djelovati”. Bliskost dvojice udaljenih autora zabilježila je Jostova kratka filmska vrpca Godard 1980, gdje snima duhovitu spontanu situaciju razgovora Petera Wollena i urednika časopisa Framework Dona Ranvauda s Godardom, kao predvodnikom njegovim nasmijanim Rembrandtima.
Anarhistički autsajder, po vlastitom određenju, svojim temama, zazornim portretima američke pustare i prikazom “iskustva vremena lumpenproletarijata – onih koji se nalaze izvan ustaljenog ritma rada i sna, koji žive bez smjera, rasporeda i ciljeva”, kako je uočio Jim Hillier, rastvara mitove američkog društva i maskuliniteta. Korozivnim korpusom društvene nepravde i emocionalne izolacije Jost želi, kako će reći, “ukazati da dio osobnih problema tih ljudi proizlazi iz društva koje ih je proizvelo kao probleme”. Jostova stvarnost po filmu kaljena je strašću, a odlikuje je nekonvencionalna naracija i gluma temeljena na improvizaciji kratkog trajanja, direktno obraćanje gledatelju, upotreba statičnih, dugih kadrova kao otporna politika estetike siromašnog filma. Odjavni natpis dugometražnog filma u boji Posljednje pjesme za spori ples (dead end) naglašava tu razliku činjenicom da je film snimljen za samo 3000 dolara. Proračunska ograničenja u apsolutnom su odnosu s filmskim stilom: Jost preferira duge kadrove iz estetskih i ideoloških razloga jer želi gledateljima dati mogućnost za gledanje i prostor za razmišljanje. Dugi kadar je političko pitanje, Jost govori direktno – “jeftinije je postaviti jedan kadar nego dva…”, a ujedno omogućuje demokratskiji, emancipirani pogled gledatelja.
Današnja raspršena raspodjela fokusa nadilazi ranija proširenja eksperimentalnog filma i suvremene umjetnosti od1960-ih, politike pažnje su spone programa o suvremenom filmu i medijskoj umjetnosti, koji dijalogiziraju s obiljem studija brige, suigre i su/djelovanja u pokretanju slika.
Iz gustog filmskog programa najavljujemo neke filmske atrakcije:
Govoriti otvoreno (Neke američke bilješke) / Speaking Directly (Some American Notes), Jon Jost, 1973.-1974., 16-mm, boja, zvuk, 110’
Film-esej o stanju nacije tijekom razdoblja 1972.-74., iz perspektive osobe koja nije predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Razrađujući političku i kulturnu situaciju u SAD-u na vrhuncu rata u Vijetnamu, skandala Watergate i njegovih posljedica, film je istodobno zaokupljen osobnim životom tridesetgodišnjeg filmaša, koji je nakon više od dvije godine izašao iz saveznog zatvora zbog odbijanja služenja vojnog roka. JJ
Kćeri vatre / As Filhas do Fogo, Pedro Costa, 2022., DCP, zvuk, boja, 9’
Erupcija vulkana na zelenortskom otoku Fogo 1951. u snimkama Orlanda Ribiera, koje prisvajaju Kćeri vatre Pedra Coste vodi nas u izvanredno stanje tamnog rada vulkanskih slika. Costine iluminirane minijature za tri sestre podijeljene vatre Adelaide, Clotilde i Irodinu prizivahu Čehovljeve Tri sestre i srednjovjekovne enluminare. TV
Izgnanstvo / Exile, Ivan Martinac, 1979.-81., 35-mm, zvuk, boja, 12’
Planirali su ga razrezati, ali Sissy je na Barbarincu i oni ga imaju namjeru zapaliti! Brod izgnanstva gori, a ona sjedi u postelji i još uvijek sanja. Žensko izgnanstvo Ivana Martinca jedini je njegov film sa ženom u prvom planu, u žarištu. Film personificira fizičko i duhovno otuđenje bacajući ženski lik u odnose s elementima i žudnjama. Nafta je sporija od vatre, vatra od motocikla, a u sobi treba stati, govori Martinac – Na ljudskoj biološkoj krivulji trenutak izgnanstva jest trenutak velikih strasti. TV
Nasmijani Rembrandt / Rembrandt Laughing, Jon Jost, 1987., 35-mm, zvuk, boja, 100’
Film čvrsto ukorijenjen u svom okruženju, u ovom slučaju San Franciscu, ogledajući vrijeme, mjesto i vrlo specifičan kulturni milje. Potpuno je improviziran oko osnovnog koncepta i strukture, obavijen idejama ukorijenjenim u životima prijatelja koje zrcali, ali izmješta iz njihove stvarnosti. Nathaniel Dorsky, čudesan filmaš čiji se filmski fragmenti nalaze u Nasmijanom Rembrandtu (ručno obrađeni plavi materijal i slike pijeska) – doista ima kolekciju pijeska iz cijeloga svijeta. JJ
Texas, Osijek, Franci Slak, 1987., 16-mm, zvuk, boja, 16’
Slakov briljantni psihodelični plesni trans prelazi u usporeno kretanje kriznim okolišem Osijeka, kojim jedan probisvijet-boem i mala djevojčica žive u ruševini već 5 godina i odlaze na svakodnevne šetnje. Kakva je to ruševina, kakva je to šetnja, kakav je to briga? Od glista i pijavica na pragu ruševine, oni slijede let maslačka kroz vlati trave do darovane žvake za vožnju Dravom i odlaska cestom u daljinu. Slak i Jost majstorski su lovci trenutaka u ovom otkriću svjetske filmske alternative s glazbom Rya Coodera i zvučnim horizontom Hanne Preuss. TV
Svi Vermeeri u New Yorku / All the Vermeers In New York, Jon Jost, 1990., 35-mm, zvuk, boja, 87’
Očaravajući nezavisni film Jona Josta o umjetnosti, novcu i usamljenosti na Manhattanu, ujedno divan Jostov snimateljski rad u sinemaskopu i sa čudesnom glazbom Jona A. Englisha u duhu big-band jazz orkestracija Gila Evensa. Kao i u drugim Jostovim filmovima, narativna potka je konstruirana eliptično, film je zaokupljeniji evokacijom mjesta, vremena i miljea nego dramski oblikovanom pričom, ali obiluje lirskom strašću i dramom u zvukovima, slikama i samim likovima. JR
Portret / Portrait, Jon Jost, 1963., 16-mm, nijemi, c/b, 13’
Obitelj je bila okupljena za kuhinjskim stolom u jedinoj grijanoj sobi kuće – osmero djece od 12 do 38 godina i roditelji. Upravo su me doveli s glavne milanske stanice do njihova doma u mjestu Cassina Amata na ruralnim rubovima grada. Bio je rani siječanj 1963., usred surove zime. Sljedeći mjesec proveo sam snimajući svoj prvi film s dvanaestogodišnjom Tilde. JJ
Običan govor & zdrav razum (neobična osjetila) / Plain Talk & Common Sense (uncommon senses), Jon Jost, 1990., 16-mm, zvuk, boja, 110’
Višeslojan film-esej o stanju nacije, nastavak filma Govoriti direktno desetak godina kasnije. Rad je uključivao istraživačka putovanja Sjedinjenim Državama propitujući što je zapravo Amerika, odnosno, o čemu govorimo kada govorimo o Americi. Poučna je studija slučaja budućim mladim autorima što da se radi u najskromnijim uvjetima i poruka o snažnoj uvjerljivosti kojom se pristupa društveno-političkim i osobnim pitanjima, s ozbiljnošću koju zaslužuju. JJ
Grad / City, Jon Jost, 1964., 16-mm, nijemi, c/b, 15’
1964., jesen u Chicagu. Grad je moj četvrti film, koji sam snimio čekajući zatvor zbog odbijanja služenja u američkoj vojsci. Nijemi autoportret i portret grada, prožet osobnom tjeskobom. JJ
Postelja u kojoj spavaš / The Bed You Sleep In, Jon Jost, 1993., 35-mm, zvuk, boja, 117’
Ovaj dugometražni film iz 1993. jedno je od najmoćnijih djela nezavisnog buntovnog autora Jona Josta do danas, dijelom i zato što u njemu glumi najtalentiraniji glumac s kojim je ikada radio, svestrani Tom Blair. Tragičan, dojmljiv i tajanstven film koji izmjenjuje sveameričke krajolike (mnoge od njih komponira kao diptihe) i raspadajuću nuklearnu obitelj, ovo Jostovo najevokativnije i najapokaliptičnije djelo iskazuje osjećaje prema zemlji koji su ga natjerali na europski egzil nedugo nakon završetka filma. Dio bolnog užasa i jasnoće Jostove vizije je što ne može sebe i Sjedinjene Države smatrati posve odvojenim entitetima. JR
Zamke / Traps, Jon Jost, 1967., 16-mm, zvuk, c/b, 25’
Tekst sam napisao u zatvoru, uznemiren viješću o samoubojstvu djevojke koju sam poznavao, a Zamke sam snimio ubrzo nakon izlaska i u potpunosti su izraz političkog i kulturnog temperamenta tog vremena. JJ
Posljednje pjesme za spori ples (dead end) / Last Chants for a Slow Dance (dead end), Jon Jost, 1977., 35-mm, zvuk, boja + c/b, 90’
Slike, rezove, pjesmu i njezinu izvedbu uobličila je ista osoba: Jon Jost. Posljednje pjesme inaugurirale su buduću Trilogiju o Tomu Blairu (imenovanu po izvanrednom glavnom glumcu), koja zajedno s filmovima Sure Fire (1990.) i Postelja u kojoj spavaš (1993.) predstavlja najmanje poznatu prekretnicu suvremenog američkog filma. Jostov antijunak tumara krajolikom mahnito, seksualno, ubilački; Jost isprepleće avangardnu strukturu oko njegovih postupaka koja ih čini fascinantnima i užasavajućima. AM
thinking of red (James Benning, DCP, zvuk, c/b + boja, 6’)
Dvostruko izmještanje lica i krajolika, posveta je Peteru Huttonu licem i krajolikošću Jamesa Benninga. Filmski krupni plan razvija lice kao krajolik. Lice je uvijek krajolik, krajolik je ovdje lice prijatelja, komponira ih zajedno vožnja vlakom, fantomska vožnja prebacuje odraze, kolorira, bljeskovima izgara, rasporima zamračuje, zaustavlja. TV
Pomirenje sa životom / Coming to Terms, Jon Jost, 2013., HD video, boja, zvuk, 89’
Režija, kamera, montaža, produkcija: Jon Jost
Naslov bi se mogao primijeniti na sve filmove Jona Josta. Simetrija životnih priča koje se okreću oko jedne osi možda je preduvjet da se čovjek konačno pomiri s kaosom života. Samo film (seul le cinéma) može nas obuzeti takvim osjećajem. Epiku stvaraju vrlo jednostavni elementi. Priroda, prazni prostori, mogli bi u svakom trenutku postati poprišta zločina ili nasilja. Egzorcira li Jon Jost svojim nevidljivim pretapanjima (Vratio se lovac s visokih gora, svoj je našao dom) američke dnevne more ili vlastite? BE
little boy, James Benning, 2025., DCP, boja, zvuk, 74’
To je film koji kurira, kustoski film, rekao je James Benning za little boy, film dvostruke rekonstrukcije, filmski re-enactment dnevničke knjige – rekonstrukcije dnevnike koji piše. Njegov je mlađi dvojnik rukopisni film Američki san (izgubljen i nađen). U ovome filmu pokretne su samo ruke. Benning ih postavlja na crnu pozornicu za koreografiju njihovih gesta. Inscenacija je lutkarska, nad crnom papirnatom haljom, bez lica i tijela. Autofikciju mapiraju kustoske legende filma, na jednoj su natpisi vremena i godina, na drugoj naslovi njihovih glazbenih brojeva, na trećoj imena njihovih političkih govornika i govornica. TV
Kanjon / Canyon, Jon Jost, 1970., 16-mm, nijemi, boja, 5’
Promatranje Grand Canyona u tišini, od jutra do noći, iz jednog, fiksnog položaja kamere, ostvareno je neprekidnim pretapanjima odijeljenim samo nekoliko sekundi. Čovjek – posve odsutan – više nije središte svemira; kanjon postoji izvan njega. Unatoč nevidljivom fotografu i njegovim tehnološki izazvanim pretapanjima, ovo je vjerodostojna približnost istinske stranosti prirode. AV
SPRING, Damir Očko, 2012., 4k video, zvuk, boja, 20’
Polazeći od značenja riječi spring na engleskom jeziku, kao opruga, izvor, skok, proljeće, dovodeći u kontekst proljeće društvenih nemira te prizivajući slike poput elastičnosti, tenzije, fizičke, tjelesne i društvene napetosti i otpora, SPRING paralelno prikazuje suprotstavljene prizore tijela i krajolika, erupciju vulkana ili fleksibilno, izvijeno tijelo kontorcionista. SPRING progovara o aparatu glasa i govora, jeziku, grlu, kao mjestima stvaranja i otpuštanja riječi i potencijala emancipacije, dok vokalne strune pulsiraju poput erupcija. DO
MASCON − Masivna koncentracija crne eksperimentalne energije / MASCON − A Massive Concentration of Black Experiential Energy, The Otolith Group, 2024., HD video, boja, zvuk, 35’
Razmišljajte o filmu MASCON − Masivna koncentracija crne eksperimentalne energije kao o audiovizualnom istraživanju gesta, geometrija, gramatika i geografija koje oblikuju forme i sile filmova Ousmana Sembenea i Djibrila Diopa Mambetyja od 1963. do 2004. kako bi kružili u migratornoj orbiti koja priziva bezgraničnu maštu sine-Sahela i pojačavaju sembenovske i mambetijevske motive Sinemafrikane dok ne nasrnu na maštu ekspanzivnom deformacijom, centrifugalnom kontrakcijom, kompaktnom kompresijom i gomilanjem koncentracije koju Stephen Henderson naziva ‘Mascon’ ili ‘crna iskustvena energija’. TOG
Godard 1980, Jon Jost, 1980., 16-mm, zvuk, boja, 17’
U 17-minutnom filmu Godard 1980 koji je producirao časopis Framework, Peter Wollen i urednik Frameworka Don Ranvaud intervjuiraju Godarda, koji na njihovo zaprepaštenje odbacuje svoje filmove iz razdoblja grupe Dziga Vertov, kao i neke druge rane prakse: “Nekad sam snimao filmove za druge redatelje ili za one koji su htjeli biti redatelji, oni su bili moja stvarna publika… Usamljenost je ponekad dobra, ali izolacija baš i ne.” JR
Nouvelle Vague, Richard Linklater, 2025., DCP, zvuk, c/b, 105’
Linklater priziva razdoblje koje prethodi snimanju filma Do posljednjeg daha (1960.), svih dvadeset dana snimanja, prvi dan u montažnoj sobi i prvu privatnu projekciju filma među bliskim prijateljima. Kada JLG kaže Georgesu de Beauregardu da može raditi samo s producentom koji mu je i prijatelj, film tiho izjavljuje i vlastiti etos: prijateljstvo je Linklaterova velika afektivna utopija.
Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencije Alexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u časopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istraživanje odnosa i kretanja među inovativnim filmskim praksama unutar širokog područja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmišljavamo na temelju filmoloških, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potiču znanja i nadahnuća o različitim pozicijama kritičkog i umjetničkog mišljenja.
Zimsko izdanje Filmskih mutacija odvija se u Splitu, Zagrebu i Rijeci, uz povezane programe u Tirani i Ljubljani, u partnerstvu sa Split Film Festivalom / Međunarodnim festivalom novog filma, Umjetničkom akademijom u Splitu (UMAS), Kino klubom Split, KIC-om i Kinom Kinoteka i kinom Forum / programima kina Tuškanac u Zagrebu – HFS, Art-kinom i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Slovenskom kinotekom i Slovenskim filmskim centrom u Ljubljani te u suradnji s AVAN – Albanian Visual Arts Network i Albanskom kinotekom u Tirani.
Zahvaljujemo svim autorima što su ustupili svoje filmove i video radove. Restaurirane kopije filmova All the Vermeers in New York, The Bed You Sleep In, Portrait, City i Fall Creek ustupio je EYE Filmmuseum Amsterdam (Simona Monniza, Olivia Bunning). Prikazivanje filmova All the Vermeers in New York i The Bed You Sleep In omogućili su Henry S. Rosenthal i Complex Corporation. Prikazivanje filma Texas, Osijek Francija Slaka omogućili su Jeremi Slak, Slovenska kinoteka i Slovenski filmski centar u Ljubljani. Film Izgnanstvo Ivana Martinca prikazujemo zahvaljujući Ivanu Vukoviću. Filmove Jamesa Benninga ustupila je galerija neugerriemschneider i Dylan Lustrin. Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su: Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.
[izvor informacije Filmske mutacije]
