Predator: Badlands
Redatelj: Dan Trachtenberg
Uloge: Elle Fanning, Dimitrius Schuster-Koloamatangi
Prije tri godine na streaming platformama, a negdje i u kinima, bez ikakvog medijskog hypea pojavio se film “Prey”. S obzirom na to da u nazivu čak nije niti bilo dodatka Predator, jedna od rijetkih naznaka gledateljima da se radilo o sedmom filmu iz Predator franšize (računajući filmove koje su dijelili s drugim legendarnim vanzemaljcima – Alienima), bila je u logotipu koji se pozivao na dizajn iz originalnog filma.
Unatoč malom budžetu skrenuo je pozornost na sebe jednostavnom pričom (smještenoj u Americi početkom 18. stoljeća), gradnjom tenzije i karakterizacijom likova (koji su nativni Amerikanci – Indijanci). Redatelj Dan Trachtenberg je želio snimiti film na autentičnom jeziku Komanča, no na kraju je ipak odabran Engleski da ne otuđi gledatelje. Doduše, za streaming i Blu-ray naknadno je napravljena sinkronizacija na tom jeziku.

Fotografiju ustupio TMDB
Trachtenberg je režirao i “Predator: Badlands” koji upravo igra u kinima. Već u prvim kadrovima daje naslutiti da neće biti poput prijašnjih filmova i to prvenstveno po filmskoj glazbi Sarah Schachner (“Prey”) i Benjamina Wallfischa (“Blade Runner 2049“). Ne koriste motive kultnog soundtracka Alana Silvestrija, već daju potpuno novi doprinos plemensko-elektroničko-orkestralnom mješavinom s povremenim dodatkom gotovo sakralnih vokala na Yautye jeziku (jezik Predatora).
Yautye jezik je najoriginalniji doprinos franšizi, no nepotreban je baš kao i engleski na kojem pričaju Indijanci u filmu “Prey”. Radnja je dovoljno jednostavna za razumijevanje (izopćeni mladi Predator udružuje se s androidom u borbi protiv nepobjedivog čudovišta ne bi li zavrijedio priznanje), pa je bez ijedne riječi mogao potpuno funkcionirati. Ovako se gubi na misterioznosti i humanizira vanzemaljska vrsta. U svakom slučaju pohvalno je da u filmu nema pripadnika ljudske rase.
Humanizacija Predatora, ne samo jezikom nego i empatijom, kao da je došla pod sjenom family-friendly studija Disney. Ponajviše podsjeća na također Disneyev serijal “Mandalorian”. Srećom, vješto je sprovedena pa ne ometa gledanje i na kraju ipak dramaturški i vodi ka određenom cilju.
Ima tu i humora (koji začudo funkcionira) te niza referenci na prijašnje filmove iz “Predator” i “Alien” sage (srećom nisu nametljive kao u “Alien: Romulus”). Zajednica Yautye prikazana u filmu nomadskog je tipa, daleko od intrigantne aztečko-egipatske inspirirane djelima Ericha von Dänikena i introducirane u “Alien vs. Predator” i “Alien vs. Predator: Requiem”.
Trachtenberg je nastavio s motivom miješanja Predatora u ljudsku povijest i širenjem njihovog svijeta u tajnom projektu koji je ugledao svjetlo dana na ljeto ove godine. Riječ je o dugometražnom animiranom filmu “Predator: Killer of Killers” za streaming platformu Hulu/Disney+. Omnibus je od četiri nezavisne priče koje se odvijaju u krvavom razdoblju Vikinga, Samuraja, Drugog svjetskog rata i u areni planete Predatora. Animacija je nekonvencionalni spoj američke i japanske, te plijeni pažnju kroz cijeli film. Možda je najveća zanimljivost da su ovim filmom direktno povezani glavni likovi Dutch, Mike i Naru iz “Predatora“, Predatora 2” i “Prey”, te ostavljaju mogućnost otvaranja franšize u potpuno novom smjeru.
Tihoni Brčić











