Detalj o filmu
Stepenice i usporednice
U filmu o prvoj ljubavi norveške srednjoškolke koja svoje osjećaje opiše i objavi knjigu, uz poetsku cjelinu i simboličke pojedinosti, ‘dirnule’ su me … stepenice.
Prve su stube na otvorenom koje prate strmu uzvisinu u urbanom okruženju, kao naše Felbingerove stube, na primer, ali duže od njih i slobodno položene po travnjaku, kao ljestve koje u bajkama vode u nebo (tako se nekako i spominju). Po tim se stepenicama u jednom prizoru polako penje baka protagonistice, pjesnikinja u godinama, u razgovoru s urednicom iz izdavačke kuće. U drugom, dramatičnom prizoru, tim se stubama, u bakinom snu potaknutom razgovorom o žudnji za dodirom i ljubavnom nasladom, ljudi bjesomučno penju, kao u metafori životnih nastojanja. Prizor je slikovit, kao pokrenuta Boschova kompozicija bez izobličenja u didaktičke svrhe.
Fotografiju ustupio TMDB
Drugo su stepenice u unutrašnjosti zgrade u kojoj živi profesorica teenagerice, fantastično razvedene stepenice koje kao konstrukcijski trapezi balansiraju u praznini središta višekatnice. Tko se do stana penje stubištem dotičući ramenom susjeda koji silazi i prolazi hodnikom širokim kao otirač može osjetiti vrijednost tog slobodnog prostora, tog volumena praznine, raskoši prostora koji svima stoji na raspolaganju, a nije ugrađen u stambene kvadrate. Radi se o zgradi u Oslu (sigurno ne tipičnoj i vjerojatno ne uobičajenoj, ali postojećoj, iako je u ‘Snovima’ 🙂 ). A sličan odnos prema prostoru, izdašnost zajedničkog u odnosu na pojedinačno, udio pristupnih i pripremnih sadržaja, fascinirao me u nekim objektima novih naselja u Kopenhagenu (LINK). Široki prolazi kroz zgrade kojima se ulazi u dvorišta sa zelenilom, igralištima i objektima za druženje stanara (pristup automobilima isključen), predstavljaju oportunitetni gubitak stambenih kvadrata. Svaki investitor uočio bi koliko bi se etaža stanova moglo ugraditi u volumene tih prolaza. Ali njihova praznina određuje fizionomiju i funkciju objekta u kojima ljudi žive, pa sa šireg aspekta ne predstavlja gubitak, već dodanu vrijednost. Ovo su nordijski primjeri, arhitektonski izrazi društva obilja, ali i društvenog ukusa, kojim se atmosfera vikinške ‘duge kuće’ proteže do visokog urbanog standarda našeg vremena.
I tamo se pritisak potražnje i prihoda prenosi na javni prostor, i tamo se građevinski prsti uvlače pod rubove zelenih površina, ali to se odvija postupno i gotovo podnošljivo. Usporedbe radi (nikako kritike) mogu navesti primjer asfaltiranih kvadrata koje čine blokovi novogradnji u nekom dijelu nekoga grada u kojem nema ni jednog drveta, travnjaka, klupe ili ljuljačke. A kao izraz ekološke svijesti na koju opominje svaki pogled kroz prozor, usred te betonske ploče s efektom parking staklenika, natkriveno je spremište razvrstanog otpada. Savršen kontekst za recikliranje urbanih vrijednosti.
Ada Jukić
Zagreb, 20.11.2025.
Informacije o filmu:
Snovi
Drømmer / Dreams (2024.)
Redatelj: Dag Johan Haugerud
Glume: Ella Øverbye, Selome Emnetu, Ane Dahl Torp, Anne Marit Jacobsen
Žanr: drama, komedija, romansa
Trajanje: 110 min.
Država: Norveška
Distribucija: MCF
Snovi – F.I.L.M.
Drømmer / Dreams – IMDb
Film je pogledan u Kinu Kinoteka
