Lov
The Hunt / Jagten (2012.)
Film i Väst, 2012.
Trajanje: 115 minuta
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Thomas Vinterberg
Glumci:Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Annika Wedderkopp, Lasse Fogelstrøm, Susse Wold, Anne Louise Hassing, Lars Ranthe, Alexandra Rapaport, Ole Dupont, Rikke Bergmann, Katrine Brygmann, Allan Wibor Christensen, Nina Christrup, Daniel Engstrup, Josefine Gråbøl
Lov – Facebook
The Hunt / Jagten – IMDb

Jedan od dva izvrsna danska filma na domaćem američkom 🙂 kinorepertoaru.  Drugi je ‘Kraljevska afera’, s istim glavnim glumcem.

‘Lov’ nas ‘obuzima’ hipnotičkom snagom navodeći nas istovremeno na internaliziranje i uopćavanje sudbine glavnog lika kao nečega  što se i nama može dogoditi  i  što se može dogoditi svakome i što se prije može dogoditi onome tko nije kriv jer upravo tom nevinošću i nespremnošću na optužbu (a time i obranu), daje argumente onima koji ga optužuju. Dojmljivim društvenim, psihološkim i vizualnim instrumentarijem film nas suočava s mučnom temom pedofilije. Ali dok se u aferama koje potresaju kategorije socijalnih i humanitarnih institucija razvijenog svijeta otkrivaju zločini nad djecom kojoj se nije vjerovalo, ovdje se radi o posljedicama apsolutnog povjerenja u djecu i njihovu mogućnost percepcije, uz nesavršenost metoda kojima ih odrasli potiču da otkriju ‘što ih muči’.

Hitchock nas je plašio mogućnošću da se nađemo ‘optuženi i nevini’, dok sve ‘govori protiv nas’, ali se nepodnošljiva napetost bespomoćnosti razrješavala oslobađajućim dokazom koji se otkrivao na kraju. U nekim literarnim optužnicama dokaz nevinosti otkriva se prekasno. Dezdemona nije kriva, ali sve što čini od trenutka kad postane osumnjičena, potvrđuje sumnju. Otello je siguran u njenu krivnju ne samo zbog što ne vjeruje u sebe (može li ga takvog takva žena voljeti?), već zato što se ona, sigurna u njegovu ljubav, ponaša ‘sumnjivo’. Jago je aktivni djelatnik Zla, onaj tko uživa u tuđoj patnji, ali nije potreban larpurlartistički đavo da se nečiji život pretvori u pakao.

‘Lov’ (unatoč asocijacijama koje pobuđuje naslov) govori o suvremenom, civiliziranom, urbanom europskom, danskom društvu, u kojem se, u optimalnoj društvenoj i prirodnoj zajednici (tu je i šuma u kojoj se odvija naslovni ‘Lov’), s užitkom živi. Za pripadnike manje uređenih i ekonomski i socijalno manje razvijenih područja, ovaj život može se činiti kao utopija, a to što se i u njemu ljudi povremeno svađaju, dokaz je nesavršene ljudske prirode ili same prirode ljudskog.. .

Prizor iz filma 'Lov'
Prizor iz filma ‘Lov’

U tom idiličnom okruženju upoznajemo dragog i pristalog Lucasa (Mads Mikkelsen, vidi negativca u Casino Royaleu Jamesa Bonda), razvedenog oca dječaka koji (s minimalnom predrasudom, koju izražava samo njegova bivša žena) radi kao ‘teta’ u vrtiću i s djecom ostvaruje izvanredan nekonvencionalni odnos. On djeci pruža onu mješavinu brige i prisnosti koja oduševljava, pa u odnosu na njega standardni didaktički pristupi djeluju robotski odbojno. I tu slutimo mogućnost pukotine. U društvu u kojem živimo (i u onom u kojem žive oni koji žive ‘bolje od nas’) svi koji se ističu pomalo su sumnjivi, izloženi nepovjerenju prema onima koji nisu ‘kao drugi’, to jest ‘kao mi’, čak i kad im se divimo. Mi smo spremni otkriti ‘kakvi su zapravo’, a zapravo imamo potrebu tim otkrićem poništiti mogućnost da ima onih koji su bolji od nas i da ima onih koje ne možemo procijeniti običnim silogizmima.

Dakle, tog dobrog i posebnog čovjeka, koji se blisko druži sa skupinom lovaca (to jedino nije u skladu s njegovom povučenom, gotovo ženski plahom prirodom), stjecajem okolnosti i nesporazuma u komunikaciji, optuže za zlostavljanje djece u vrtiću. Mala zajednica divlje reagira, a sumnje stave na iskušenje najčvršće prijateljske veze. Žrtva sve dublje upada u zamku predrasuda, pretpostavki i stjecaja okolnosti koje ‘potvrđuju’ njenu krivnju.

Film nudi rasplet te situacije do kojeg nećemo ići u ovom osvrtu. Činjenica je, međutim, da od ovakvih udaraca sudbine, ma kakav bio ishod, ostaju trajne posljedice koje se ne mogu poništiti ni zaboraviti.

Prizor iz filma 'Lov' - 2

Prizor iz filma 'Lov' - 2

Šuma, kao simbol divljine (u neposrednom dodiru s civilizacijom) i divljač kao žrtva užitka lovaca kao pripadnika svijeta koji uvažava pravo na život i druga ‘ljudska prava’, nagovještava nešto što će razbiti idilu. sam protagonist kaže da voli jesti srnetinu i , u lovu, ubije srndaća. Ali ni naslov filma i ni šuma u kojoj se lov realizira nisu neophodni da naglase aktualne opasnosti koje za ‘nespremne za napad’ predstavlja divlja ljudska proiroda i potreba za mržnjom pred kojom padaju brane razuma i prijateljski osjećaji.

Gledatelj zna što se dogodilo i prati kako se to što se dogodilo interpretira do lavine koja guta žrtvu. Ovaj postupak maksimalno ga angažira i frustrira. Gledatelj je kao svjedok koji ne može reći što je vidio, a jedini zna da li je optuženi kriv. On vidi kako je moguće da se sve okrene protiv nekoga tko nije ‘ni kriv ni dužan’, i zna da se i sam može naći u toj ulozi. A ta mogućnost greške, koja daje argumente protivnicima smrtne kazne, upozorava i u drugim slučajevima optužbe.

Ovaj pristup u kojem je gledatelj upućen u istinu, ali drugi nisu i služeći se standardnim metodama zaključivanja, i oni koji nisu zli, mogu učiniti zlo, već su mnogi koristili u filmu, ali ovaj film to ostvaruje svježibnom i uvjerljivošću dokumentarca o osjetljivom policijskom slučaju i istovremeno tragedije o ljudskoj nezasluženoj trpnji.

Mads Mikkelsen karizmatski je glumac koji se iz čudovišta (vidi Jamesa Bonda) može pretvoriti u neodoljivog pozitivca, privlačnog i kraljevskoj krvi (vidi spomenutu Aferu). U ‘Lovu’ impresionira ukupna ekipa, na čelu s nevjerojatnom malom glumicom koja je ostvarila jednu od najsloženijih dječjih uloga (Annika Wedderkopp, Klara), a ističe se i uloga oca male Klare. Skupni portreti prijatelja, roditelja i tipičnih karaktera suvremene danske provincije ostvareni su izvrsnim glumačkim izvedbama. Možda je izravna simbolika divljine s lovcima i žrtvama redundantna, uz još neke idealizirane poteze scenarija, ali o pojedinostima scenarija u filmskom osvrtu se ‘ne govori’, osobito kad se osvrtom hvali film.

Ada Jukić, 24 12 2012