Tron Ares
Redatelj: Joachim Rønning
Uloge: Jared Leto, Greta Lee, Evan Peters, Hasan Minhaj, Jodie Turner- Smith, Gillian Anderson, Jeff Bridges
Duge 43 godine nakon filma “Tron” i 15 godina nakon nastavka “Tron: Legacy” s velikim zakašnjenjem stigao je dugo očekivani treći dio originalne sage studija Disney. Nije izravno povezan s prijašnjim nastavkom, osim kroz manje reference, no preuzeo je njegov koncept prelaska programa u naš fizički svijet. To je pružilo priliku, doduše skromno u odnosu kako je “Tron: Legacy” dao naslutiti, da se u “Tron: Ares” ikonografski neonski dizajn Mreže spoji s estetikom našeg svijeta.
Fotografiju ustupio TMDB
Likovi i vozila nisu samo izašli iz svojeg kompjuterskog svijeta, nego i iz okvira kino platna. Za to je zaslužan panoramski prikaz ScreenX-a u Cinestar kinima (pogledan je u Branimir Mingle Mallu u Zagrebu). Naime, u svakoj sceni u kompjuterskom svijetu i u nekima u fizičkom svijetu film se odvija i na bočnim stijenkama dvorane u panoramskom pogledu od oko 270°.
Time se ispunjava periferalni vid, pa na bočnim stijenkama zapravo nema elemenata bitnih za praćenje radnje. Obično se pribjegava umjetnom generiranju bočne slike putem rastezanja slike, zakrpavanja iz postojećih elemenata i kompjuterskom generiranju ekstenzija kadrova. Srećom, “Tron: Ares” djeluje kao da je uglavnom snimljen u vrlo širokom panoramskom formatu, dovoljnom za bočne projekcije za ScreenX (još uvijek je primjetna djelomična ekstenzija rastezanjem na samim krajevima slike).
Zahvaljujući ScreenX-ovom panoramskom prikazu, imerzija u film je zaista kao u ni jednom drugom formatu. Nažalost dodatne bočne projekcije nisu aktivne kroz cijeli film, već se pale po potrebi kada su najzanimljiviji prizori u pitanju (što je u ovom slučaju većina filma). Jurnjave svjetlosnim motorima koji ostavljaju crvene tragove po ulicama fizičkog velegrada (i bočnim zidovima dvorane!) i svjetlosnim gliserom po moru kompjuterskog koda bile su vrlo upečatljive. Lako je bilo zaboraviti da se nalazimo u kinu a ne s protagonistima u samom srcu radnje.
Ovisno o radnji, bočne projekcije se pojavljuju i gase na rez ili odtamnjenjem i zatamnjenjem. Primjerice, kad Ares biva digitaliziran u kompjuterski svijet pri skoku kroz prozor zgrade bočna slika se otvori na rez odražavajući šok protagonista koji naglo zamijeni svjetove. Kada završi dramatična završna bitka bočne projekcije su ugašene polaganim zatamnjenjem. Tako se naglasio smiraj situacije i fokusiralo gledatelje na intimniji trenutak među protagonistima, koji se odvijao samo na centralnom platnu. Na taj su način bočne projekcije pojačavale dramaturški efekt filma, što u drugim formatima nije moguće.
Neki filmovi se u ScreenX-u vrte u krivom omjeru stranica (što rezultira ogromnim praznim prostorom na centralnom platnu i jednometarskim razdjeljivanjem slike sa svake strane). To nije bio slučaj s “Tron: Ares” koji je s omjerom stranica 2.39:1 kompatibilan s omjerom platna ScreenX dvorane. Triptih ekrana je spojen (vidljiv je samo mali spoj gdje se zidovi spajaju) i slika nije razdijeljena.
“Tron: Ares” u ScreenX-u nudi imerziju možda čak i bolju od IMAX formata (koji nudi ekskluzivni višak slike po visini). U svakom slučaju, da bi se film pogledao u potpunosti s viškom slike sa svih strana neophodno je pogledati obadva formata.
Tihoni Brčić
