U POČETKU BIJAŠE KRALJEVSTVO
IZLOŽBA U POVODU 1100. OBLJETNICE HRVATSKOGA KRALJEVSTVA
GALERIJA KLOVIĆEVI DVORI
17. 10. 2025. – 15. 02. 2026.
Izložba „U početku bijaše kraljevstvo“ krunski je događaj jubilarne 2025. godine, posvećene proslavi 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Izložba, koja se održava pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i u koordinaciji Ministarstva kulture i medija, otvara se 16. listopada 2025. godine u Galeriji Klovićevi dvori.
Organizacija izložbe povjerena je Galeriji Klovićevi dvori, Hrvatskom državnom arhivu, Hrvatskom povijesnom muzeju, Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, te Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Poseban doprinos izložbi dali su Zagrebačka nadbiskupija, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, te Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru.
Fotografiju ustupio GKD – Srednjoeuropsko zlatarstvo / Anžuvinska kruna; Zadar, riznica crkve sv. Šimuna, treća četvrtina 14. stoljeća; srebro, pozlata, iskucavanje, lijevanje, filigran, rubini, safiri, smaragdi, biseri; promjer 18,6 cm, visina 9 cm; Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, inv. br. SICU-81.
Izložba je podijeljena na tematske cjeline, osmišljene u skladu s dominantnim političkim, društvenim, vjerskim i kulturnim fenomenima koji su obilježili pojedina razdoblja hrvatske povijesti. Iz dvorane u dvoranu, naglasak je na pravnom i simboličkom kontinuitetu kraljevstva, koji nam dopušta pratiti ideju državnosti kroz stoljeća, od hrvatske kneževine u 9. stoljeću i narodnih vladara, do izbora tuđih dinastija za vladare Trojedne kraljevine. Ta „ideja dugog trajanja“ vodila je hrvatsku domoljubnu i političku misao sve do naših dana, iznalazeći razne mnemotehnike koje su pomogle u njezinu artikuliranju. Povijesni slijed koji na taj način pratimo otkriva specifični „mentalitet“ hrvatske državnosti. On se očituje u trajnoj pripadnosti „imperijalnim nad-strukturama“ (Rimska Crkva, Bizant, Franačko Carstvo, Zemlje Krune sv. Stjepana, Habsburška monarhija), ali i u različitim oblicima komunalne mikro-državnosti, s Dubrovačkom Republikom kao njezinim najistaknutijim fenomenom. To je političko i civilizacijsko naslijeđe koje nas je oblikovalo i pripremilo za sudjelovanje u današnjoj europskoj zajednici nacija.
Autori izložbe ugledni su stručnjaci s područja povijesti i povijesti umjetnosti, Dino Milinović, glavni autor, te koautori Tomislav Galović i Trpimir Vedriš, dok je kustosica izložbe Iva Sudec Andreis. Osim njih, na sadržaju izložbe i popratnog kataloga radilo je preko pedeset stručnjaka iz cijele Hrvatske i inozemstva, a na pripremi eksponata i ostale građe više od stotinu muzejskih djelatnika, arhivista, rizničara, konzervatora, restauratora, tehničkog osoblja i preparatora. Svima pripadaju zasluge za ovu jedinstvenu izložbu, koja se proteže kroz tri etaže Galerije Klovićevi dvori. Za prezentaciju teme odabrano je više od 400 umjetnina, arheoloških spomenika, povijesnih dokumenata, arhivske građe, kao i predmeta umjetničkog obrta.
Izložba „U početku bijaše kraljevstvo“ organizirana je po uzoru na „Kulturno-historijsku izložbu grada Zagreba prigodom hiljadu-godišnjice hrvatskog kraljevstva 925.-1925.“, koja je trebala pokazati kako je i zašto grad Zagreb do početka 20. stoljeća postao hrvatskom nacionalnom prijestolnicom. Taj se velebni događaj prije stotinu godina odvijao pod pokroviteljstvom gradskog poglavarstva, i u njegovoj su realizaciji sudjelovali brojni uglednici, javni djelatnici i stručnjaci. Za obilježavanje velikog jubileja upravo te, 1925. godine, presudan je bio prijepis pisma pape Ivana X. (914.-928.), upućenog „Ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata“, povodom Prvoga crkvenog sabora u Splitu 925. godine. Iz njegova sadržaja većina je povjesničara zaključila da je Tomislav postao kralj do navedene godine, premda su okolnosti same krunidbe ostale nepoznate. Iz tog je razloga „Družba Braće hrvatskoga zmaja“ pod vodstvom Emilija Laszowskog i Velimira Deželića St. još 1906. godine iznijela prijedlog da se 1925. godine proslavi tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva.
Izložba donosi najznačajnije artefakte i dokumente koji svjedoče o kontinuitetu hrvatske državnosti. Iz mnoštva ključnih spomenika izdvaja se Višeslavova krstionica čiji simbolički i civilizacijski značaj nadilazi njezinu neporecivu monumentalnost i umjetničku vrijednost. U Hrvatsku je stigla 1942. iz Venecije, ali se vjeruje da potječe iz Nina. Natpis na latinskome jeziku, koji spominje sakrament krštenja i navodi slavensko ime Višeslava, kao i odmjereni, gotovo klasični ornamentalni repertoar čine ovaj spomenik jedinstvenim ne samo u hrvatskim, već i u europskim razmjerima, kao što je to, uostalom, i reljef kralja Petra Krešimira IV. iz Krunidbene bazilike hrvatskih kraljeva u Solinu (danas u krstionici Splitske katedrale). Krstionica će u Zagrebu biti izložena po prvi put otkako je 50-tih godina prošloga stoljeća postala dijelom stalnog postava Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS), pa slobodno možemo reći da je to jedan od krunskih dragulja ove izložbe.
Posjetitelji će također moći vidjeti najznačajnije natpise s imenima hrvatskih knezova, kraljeva i kraljica, koji čine „arhiv u kamenu“, jedinstven u europskim razmjerima, među kojima se ističe natpis sa sarkofaga kraljice Jelene koji je poslužio za rekonstrukciju dijela vladarske dinastije Trpimirovića u 10. stoljeću. Na izložbi je Bašćanska ploča, prvi pisani spomenik na glagoljici i narodnom jeziku koji spominje jednog hrvatskoga kralja – Zvonimira. Poseban doživljaj pružit će dragocjene insignije kraljevske vlasti iz vremena stranih dinastija, poput predivne anžuvinske krune iz Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, ili ophodnoga križa koji je nedavno vraćen zadarskim franjevcima nakon što je bio ukraden 80-tih godina prošloga stoljeća. Tu je i jedno od najznačajnijih djela srednjovjekovnog europskog zlatarstva, škrinja sv. Šimuna, s pripadajućim predmetima – kaležom, maramom i spomenutom krunom – koji svi svjedoče o visokoj razini vjerskog i kulturnog života u Zadru i drugim dalmatinskim gradovima u 14. stoljeću.
U poseban red rariteta ulazi rijetko izlagani Ladislavov plašt iz Riznice zagrebačke katedrale (11.-14. st.), kao i tzv. „Bjelokosni plenarij“ (11.-17. st.), vezan uz osnivanje Zagrebačke biskupije i dinastiju Arpadovića. Od pisanih dokumenata, iz Vatikanske apostolske knjižnice stiže prijepis naše najvažnije srednjovjekovne kronike, „Salonitanske povijesti“ (Historia Salonitana) Tome Arhiđakona, nesuđenoga splitskog nadbiskupa. Austrijska nacionalna knjižnica iz Beča posudila je rijetki primjerak tiskanoga govora Bernardina Frankapana Oratio pro Croatia (1522.), dramatično svjedočanstvo o pustošenjima zemlje nakon strašnog poraza u Krbavskoj bitci (1493.), o čemu govori i pop Martinac u II. Novljanskome brevijaru, koji je također ovdje izložen. Stoljeće stalnih ratova predstavlja ne samo oružje suprotstavljenih vojski, nego i pramčani kipovi – pulene – galija koje su sudjelovale u pomorskoj bitci kod Lepanta (1571.), ili jedinstveni letak koji na njemačkome jeziku objavljuje pobjedu kršćanske vojske u Bitci kod Siska 1593. Slava koju je pritom zadobio hrvatski ban Toma Erdödy posvjedočena je ne samo u njegovom nadgrobnom spomeniku iz Zagrebačke katedrale, nego i na slici koju smo za ovu priliku posudili iz muzeja u Bojnicama (Slovačka).
Razdoblje humanizma i renesanse („Usprkos ratu: pero je jače od mača“) predstavljeno je kroz vrhunske primjere kamene plastike Jurja Dalmatinca, Ivana Duknovića, Nikole Firentinca i Franje Vranjanina- Laurane. Po prvi puta naši će posjetitelji moći vidjeti nadgrobni spomenik zagrebačkog biskupa Luke Baratina (16. st.), upotpunjen s dijelovima nađenim nakon potresa 2020. godine. Tu je i filigranski rađeno poprsje Antonia Barresija, jedino djelo europski poznatoga Laurane u hrvatskim zbirkama, kupljeno na aukciji u Londonu 1997. godine. Razdoblje vladavine habsburške dinastije (1527.-1918.) prezentirano je raskošnim portretima članova kraljevske obitelji, među kojima se ističe onaj Marije Terezije, kao podsjetnik na činjenicu da je Hrvatski sabor prvi prihvatio Pragmatičku sankciju koja je omogućila da ženski nasljednik sjedne na carsko prijestolje.
Nakon kratke epizode s Ilirskim provincijama u doba Napoleona, koja je značila kraj za Dubrovačku republiku, ali je bila ključna za modernizaciju uprave, poglavito u Dalmaciji, slijedi 19. stoljeće, Hrvatski narodni preporod i procvat građanske kulture koji su predstavljeni brojnim izlošcima, od tiskarskog stroja iz vremena Ljudevita Gaja, do predloška za Bukovčev zastor u Hrvatskome narodnom kazalištu (i programa koji je izveden na otvaranju kazališta 1894.). Tu je i Kukuljevićev govor povodom proglašenja hrvatskoga jezika za službeni u Hrvatskome saboru (dotad je to bio latinski!). Središnja osoba 19. stoljeća je, ipak, ban Josip Jelačić, pa će posjetitelji moći vidjeti ne samo njegov portret i grafike s prikazima svečanog ulaska u Zagreb, ili prijelaza preko Drave 1848., već i njegovu odoru, osobne predmete, kao i zastavu rađenu prigodom njegovog ustoličenja za bana. Dio izložbe posvećen je utemeljenju ključnih institucija moderne nacije, poput Matice hrvatske, modernog Sveučilišta u Zagrebu, ili Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), ali i pojavi prvih parlamentarnih stranaka. „Dugo 19. stoljeće“ završava s 1918. godinom koja donosi kraj Prvoga svjetskog rata, prekid odnosa s Bečom i Budimpeštom, te stupanje u novu državnu zajednicu južno slavenskih naroda. Posljednja dvorana, u cijelosti je „prepuštena“ Ustavu Republike Hrvatske, kao kruni tisućgodišnjeg hoda kroz povijest i kao potvrdi drevne Aristotelove misli da je „država zajednica građana koji se okupljaju s ciljem donošenja ustava“.
No, naša priča tu ne završava. Poseban dio izložbe u prizemlju posvećen je vladarskoj ličnosti kralja Tomislava, izvornim povijesnim dokumentima i njegovu fenomenu, koji se razvio kroz stoljeća, a kulminirao velikim jubilejom 1925. godine. Ovaj dio izložbe predstavit će danas dostupne činjenice o prvome hrvatskom kralju sačuvane u pisanim izvorima iz srednjega vijeka. Na njih se nadovezuju romansirane interpretacije 19. i 20. stoljeća, česte u povijesnom slikarstvu Mate Celestina Medovića i Otona Ivekovića, ili, pak, pripremne skice i makete za monumentalni konjanički spomenik Roberta Frangeša Mihanovića. Tomislav se javlja u drami Stjepana Miletića, za koju je kostime radio Oton Iveković, u stripu Andrije Maurovića, ali i u komercijalnim proizvodima poput piva koje je 1925. u promet pustila Zagrebačka pivovara. Tu su i filmovi tematski vezani uz jubilej, koji ujedno predstavljaju začetke hrvatske filmografije i filmske produkcije. Izložba završava djelomičnom rekonstrukcijom zagrebačke izložbe iz 1925. godine, čime svjedočimo o kontinuitetu slavljenja velikog jubileja.
Izložba je opremljena i dodatnim sadržajima, poput geopolitičkih karata, fotografskih uvećanja, prijepisa povijesnih tekstova, audio-snimaka, rekonstrukcija pojedinih arheoloških lokaliteta, poput krunidbene bazilike kralja Zvonimira.
Izložbu prati bogato opremljen katalog s tekstovima brojnih stručnjaka i opisom eksponata izložbe te fotografijama.
Uvjereni da snagu tradicije i povijesti valja iskoristiti kao polazište za novu kreativnost, izložbu simbolički završavamo (ili započinjemo) instalacijom suvremenog umjetnika Vitolda Košira u foajeu Galerije, svojevrsnim „diptihom“ koji asocira na onu tanku, ali raskošnu nit koja nas spaja s našom drevnom „posteljicom“. U početku bijaše kraljevstvo.
[izvor informacije Galerija Klovićevi dvori]
