‘Continental 25’, nakon svjetske premijere na Berlin Međunarodnom Film Festivalu, hrvatsku premijeru je imao na Subversive. Festivalu, da bi zatim bio bio prikazan i na Vukovar Film Festivalu. Radu Jude, autor filma ‘Continental 25’, već je dugo rado viđen gost hrvatskih i regionalnih filmskih festivala. Sad već davne 2009. godine, na Zagreb Film Festivalu, prikazan je njegov film prvijenac ‘Najsretnija djevojka na svijetu’ (Cea mai fericita fata din lume). Iako je film već osvajao nagrade na Sundanceu i Berlinu, kao i na još nekim festivalima, dojam je da je kod nas nekako ušao na mala vrata. Već s idućim filmom ‘Svi u našoj obitelji’ (Toata lumea din familia noastra) 2012. godine Jude i osvaja glavnu nagradu na Zagreb Film Festivalu. Film je naravno osvajao i nagrade na drugim festivalima, pa tako i na Sarajevo Film Festivalu. Nekako u to vrijeme Radu Jude ulazi u respektabilan radni ritam, gdje je u narednih trinaest godina snimio preko dvadeset dugih i kratkih filmova. Najviše uspjeha postigli su ‘Bravo!’ (Aferim!) i ‘Baksuzno bubanje ili bezumni pornić’ (Babardeala cu bucluc sau porno balamuc).
Fotografiju ustupio TMDB
Film ‘Continental 25’, na početku prati čovjeka za kojeg možemo zaključiti da je najvjerojatnije socijalni slučaj, prvo u nekom parku u kojem se nalaze i replike dinosaura koje se mogu micati, pa dalje ga pratimo kako prosi po kafićima i traži hranu koja je višak u restoranima. Na kraju saznajemo da spava u podrumu zgrade iz koje mora izaći jer će se na tom mjestu graditi hotel. Orsolya (Eszter Tompa), sudska izvršiteljica koja je zadužena da se postojeća zgrada isprazni, maksimalno je susretljiva i nakon što je više puta odgađala deložaciju beskućnika koji u konačnici i nema pravo biti tamo, dolazi s policijom koja ga mora fizički udaljiti. Ipak daje mu dodatno vrijeme da skupi svoje stvari dok ga ona čeka vani s policijom. Međutim, umjesto skupljanja stvari, beskućnik se odlučio ubiti vješanjem za radijator (!).
Mučena osjećajem krivnje, iako je bila maksimalno susretljiva prema čovjeku koji se ubio, Orsolya, pada u depresiju. U tom trenutku saznajemo da je Orsolya pripadnica mađarske manjine u Rumunjskoj (radnja filma se događa u Cluj-Napoci, gradu u kojem živi i mađarska manjina), i napadi bezimenih Internet komentatora ide u smjeru kako je mađarska kurva ubila rumunjsku sportsku legendu (ujedno saznajemo da je beskućnik bivši uspješni sportaš). Tražeći utjehu i nekakav izlaz iz stanja u kojem se našla, ne odlazi s obitelji na odmor, razgovara s prijateljicom, majkom (mađarskom nacionalisticom i zagovornicom Viktora Orbana), razgovara i sa svećenikom, ali ništa ne pomaže. Radu Jude, u svom stilu, iako je ovaj film za njega razmjerno konvencionalan, film lagano ubacuje elemente dokumentarnog filma, bešavno otvarajući nove teme i probleme. Film koji se primarno bavi građenjem zgrada na svakom koraku bez plana i prostorne logike po svaku cijenu, uspio se dotaknuti nacionalizma većinskog stanovništva prema manjinama, nacionalizma manjina prema većini, rasizma prema stranim radnicima, svršenog studenata prava koji rade u dostavi hrane na motorčiću s natpisom da je Rumunj,…
Gledajući ovaj film, gledatelj lako može zaboraviti da je snimljen u Rumunjskoj a ne u Hrvatskoj. U jednoj sceni u drugom planu vidimo upaljen televizor gdje na vijestima pričaju o smrdljivim martinima. Nametnik koji je zadnjih desetak godina postao stalni stanovnik Istočne Slavonije, te se počeo polako širiti i prema ostatku hrvatske, upravo kao i gradnja vođena logikom kapitala a ne prostornim planovima.
Film je pogledan u Vukovar Film Festivalu
Darko Pleša
