‘Djevojka s iglom’, jedan je u nizu danskih filmova koji je ponovo skrenuo pozornost na dansku kinematografiju. Film koji je imao premijeru na prošlogodišnjem Cannes Film Festivalu, te nakon toga sudjelovao na niz drugih filmskih festivala, te je u konačnici nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. Iako Danska kinematografija nema reputaciju kao rumunjska ili korejska, već dugi niz godina se može pohvaliti s kontinuiranim uspjehom svojih filmova na međunarodnoj sceni. Medijski najvidljivije su svako nominacije za Oscara, kojih u zadnjih petnaest godina, danski film ima za sedam filmova. Dva filma, ‘U boljem svijetu’ (Haevnen) redateljice Susanne Bier i ‘Još jedna runda’ (Druk) redatelja Thomasa Vinterberga su i dobila prestižnu nagradu, a svakako treba izdvojiti i film ‘Bijeg’ (Flugt) koji je 2022. nominiran u tri kategorije, za najbolji animirani film, najbolji dokumentarni i za najbolji međunarodni film. ‘Bijeg’ nije dobio ni jednog Oscara za koji je nominiran.
Svakako treba apostrofirati i značaj koji je Lars Von Trier imao na afirmaciji danskog filma. Kontroverzni redatelj, koji je uvijek bio van svih struja i trenutačnih tendencija u filmskom svijetu (iako je zajedno s Thomassom Vinterbergom, dobitnikom Oscara za ‘Još jedna runda’, smislio i napisao manifest dogma 95 s pratećim zavjetima, nikada se u stvari nije toga u potpunosti pridržavao), sa svojim je filmovima postao stalni gost najvećih svjetskih festivala. Čak devet njegovih filmova premijeru je imalo na Cannes Film Festivalu (‘Lomeći valove’ nagrađen je s Velikom nagradom žirija 1996. godine, a Europa Nagradom žirija 1991. godine). U skladu sa svojom maksimom „da film treba biti poput kamena u cipeli“ , filmovi koje Lars Von Triera snima nisu filmovi za širu publiku. Uvijek na granici emocionalnog i fizičkog iživljavanja nad svojim likovima u filmu, uglavnom ženskih, von Trier je često i gledatelje stavljao u vrstu kušnje. Iako je festivalski život Lars Von Trierovih filmova počeo još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, ‘Lomeći valove’ (1996) možemo tretirati kao ključni film za njegov proboj. Zadnjih desetak godina, percepcija Trierovih filmova je dvojaka, i dojam je da u današnjem vremenu, gdje u filmskom ali i svakom drugom umjetničkom izričaju prisutna cenzura u obliku „cancel kulture“ ali i autocenzura kod samih autora, filmaši kao Lars Von Trier koji uvijek rade bez kalkulacija, jednostavno nemaju jednake uvjete za objektivnu valorizaciju.
Fotografiju ustupio TMDB
Iste godine kad je ‘Lomeći valove’ osvojio festivalsku publiku, u veliki europski hit se prometnuo film ‘Diler’, debitantski rad mladog danskog redatelja Nicolas Winding Refna. Uspjeh filma je rezultirao i s dva podjednako uspješna nastavka, kojima je sam redatelj nerado pristupio, kao i dva snimljena remakea i još nekoliko nerealiziranih. Nicolas Winding Refn danas puno više snima u inozemstvu nego li u matičnoj državi s promjenjivim uspjehom.’ Diler’ je svakako bio odskočna daska i za glumce koji su glumili u istom. Mads Mikkelsen je danas možda i ponajveća glumačka zvijezda s ne engleskog govornog područja, Zlatko Burić (rođeni Osječanin) karakterni glumac je dobitnik nagrade Europske filmske akademije za najboljeg sporednog glumca 2022. godine i možemo ga između ostalog gledati u novom ‘Supermenu’, a i Kim Bodnia je često angažiran u uspješnim svjetskim projektima (F1, Killing Eve).
Film koji je razlog ovako podužem uvodu, ‘Djevojka s iglom’, od ovog je ljeta u svojevrsnoj ograničenoj distribuciji u Hrvatskoj. Naime, u Zagrebu trenutačno se gotovo i nema gdje prikazati, dok neka kina u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja imaju ovaj film na repertoaru, zatvaraju svoje dvorane na određeno vrijeme zbog godišnjih odmora. Film je inače u Hrvatskoj premijerno prikazan ovog proljeća na Subversive Film Festivalu.
Radnja filma odvija se krajem prvog svjetskog rata, temeljena na istinitim događajima, a prati Karolinu (Vic Carmen Sonne), mladu krojačicu koja ne može plaćati stan u kojemu se nalazi niti može dobiti financijsku pomoć koju dobivaju ratne udovice jer je sudbina njenoga muža nepoznata. Nakon što izgubi stan, šef joj preko svojih veza pokušava saznati što je sa suprugom, ali bezuspješno. Karolina se zaljubi u dobrohotnog šefa (i vlasnika tvornice) i ostane trudna s njim. U tom trenutku se iz rata vrati njen suprug, unakažen i prekrivenog lica. Karolina ga otjera jer se nada novom životu sa svojim šefom i ljubavnikom, ali njegova mama je imala drugačiju viziju sinovljeve sudbine, te Karolina ostane i bez budućeg muža i bez posla. Sama, trudna i siromašna, Karolina pokuša u javnom kupatilu sama sebi napraviti abortus s velikom iglom, ali u tome je spriječi Dagmar (Trine Dyrholm), ljubazna neznanka u društvu plavokose djevojčice. Dagmar joj ponudi da nakon što rodi, dijete donese njoj a ona će ga dati bogatim ljudima na usvajanje. Karolina odustane od abortusa i vrati se svojem unakaženom suprugu. Ovo je tek uvod u sve što će se dalje događati Karolini koja će u jednom trenutku početi živjeti kod Dagmar u njenoj trgovini sa slatkišima, gdje će otkriti što ustvari Dagmar radi s djecom koja su joj predana na usvajanje.
Kao najveća vrline ovoga filma, svakako treba istaknuti fantastičnu kameru i scenografiju. Za kameru je zaslužan mladi Poljak Michal Dymek, koji je već dobio niz nagrada i nominacija, kako za ovaj, tako i za ostale filmove na kojima je radio. Crno bijeli Kopenhagen na kraju prvog svjetskog rata, prekrasna crno bijela kamera, u najboljoj maniri ekspresionizma, dodatno pridonosi rezerviranom tonu filmu, ostavljajući gledatelju da sam pronikne što se sve krije u sjenama. Jagna Dobesz kao scenografkinja uvelike je pridonijela dojmu koji je u isto vrijeme realističan i mračno bajkovit. Gledanje ovog filma tako nije samo podsjećanje na dansku / europsku povijest, nego je ujedno i mali podsjetnik na filmsku, jer gledajući ovaj film, svatko prema svojim afinitetima i nahođenju može pronaći u njemu Langa, Lynca, Bunuela… Svakako treba istaknuti i Trine Dyrholm, u još jednoj snažnoj ulozi karizmatične žene.
Film počinje kao socijalna drama, lagano skrene u kriminalistički film, a završi kao psihološki horor. Redatelj i koscenarist Magnus Van Horn (Šveđanin koji se školovao u Poljskoj) odlučio se za slijed događaja u kojem se glavnoj junakinji, događaju sve gore i gore stvari, što je dramatizacija svojstvena sapunicama. Rezultat toga su i pomalo nelogična postupanja Karoline kroz film, žena koja se zbog siromaštva odriče svojega djeteta, ubrzo nakon toga usvaja djevojčicu koja je živjela s Dagmar. Na suđenju vidimo da je Karolina, nakon što je dobila priliku putovati s cirkusom, obučena kao pripadnica srednje klase što isto baš nije u skladu s onim što smo gledali. Iako je pomalo nespretan prelazak iz socijalne drame u nekakvu mračnu bajku mogao biti bolji uz malo scenarističkog brušenja, ‘Djevojka s iglom’ je film koji svakako treba pogledati.
Dagmar Overbye, koja je poslužila kao predložak za film, djelovala je između 1915. do 1920. godine u Kopenhagenu. Bila je dvadesetak godina mlađa od lika koji igra Trina Dyrholm i puno manje organizirana nego li je to prikazano u filmu. Lik Karoline je lagano zasnovan na Karolini Aagasen, ženi koja je najvjerojatnije prijavila Dagmar vlastima.
Nakon suđenja, Dagmar je pogubljena 1921. godine, a kao posljedica njenih dijela Danska je nakon rata, zbog lakše evidencije stanovništva, uvela Central Person Register (CPR), osobni broj koji se sastoji od datuma rođenja i četiri dodatna broja, gdje je zadnji oznaka za spol (parni za žene, neparni za muškarce). U Danskoj ovaj broj se koristi u zdravstvu, poreznim prijavama, bankarstvu, otvaranje tvrtke,.. drugim riječima CPR je sve ono što OIB nije.
Darko Pleša
Informacije o filmu:
Djevojka s iglom
Pigen med nålen / The Girl with the Needle (2024.)
Redatelj: Magnus von Horn
Glume: Vic Carmen Sonne, Trine Dyrholm, Besir Zeciri
Žanr: krimić, drama, povijesni
Trajanje: 123 min.
Država: Danska, Poljska, Švedska, Francuska, Belgija
Distribucija: MCF
Djevojka s iglom – Nordiskfilm.com
Pigen med nålen / The Girl with the Needle – IMDb
Film je pogledan u osječkom Kinu Urania
