Ovogodišnji 72. Pulski filmski festival nastavlja koncepciju uvedenu prije par godina da se u glavnom programu ravnopravno natječu igrani, dokumentarni i animirani filmovi, što je ove godine rezultiralo pobjedom dokumentaraca (Zlatna arena za najbolju režiju i Zlatna arena za najbolji film), dok su igrani filmovi ‘pokupili’ uvjetno rečeno samo dio ‘sporednih’ Zlatnih Arena. Festival je imao četiri programa u konkurenciji za nagrade, Hrvatski, Manjinski, Regionalni i Studentski (LINK).
Foto Robert Jukić
Festivalski centar vratio se u Dom hrvatskih branitelja (MORH) u neposrednoj blizini INK-a u kojoj su, uz Arenu, i Kino Valli, također održavane projekcije u u ugodnom kazališnom okruženju. Ova lokacija pruža mogućnosti za svakodnevne aktivnosti vezane za popratne događanje oko Festivala, kao što su press konferencije, predstavljanje filmskih ekipa, dodjele priznanja te sučeljavanje kritičara (kritičarski dvoboj ‘Točno u podne’). Pri tome se istaknuo, u već dugogodišnjoj ulozi upućenog i poticajnog moderatora, Boško Picula. Navečer je, poslije prvih projekcija u Areni na terasi MORH-a održan niz dobrih koncerata (LINK). Općenito je na ovogodišnjoj Puli ostvarena ugodna festivalska atmosfera.
Prije službenog otvaranja u Areni kao nulti film, ali u konkurenciji (Hrvatskog filma), u nekoj vrsti predotvaranja u INK-u prikazan je dokumentarac Gorana Devića ‘Paviljon 6’.
Slijedilo je svečano otvaranje u Areni. Nakon govora ravnateljice Festivala Tanja Miličić dodijeljena je i uručena nagrada ‘Marijan Rotar’ Miodragu Flegi za zasluge ‘spajanja Pule i filma’, a dobitnik je i službeno otvorio Festival. Minijaturna inačica vatrometa ispred pozornice na kraju ceremonije otvaranja, kao simbolička supstitucija vatrometa koji ima negativan utjecaj na okoliš, prema mišljenu autora ovog teksta i drugih ljubitelja prirode i životinja, predstavlja ekološki doprinos Festivala.
Prve večeri u Areni prikazana je hrvatska crna komedija ‘Južina’, film čija je parcelirana radnja smještena u jednoj splitskoj zgradi u kojoj upoznajemo stanare i njihove odnose.
Dodjela nagrada uvijek je stresna za sudionike Festivala. Opširna dodjela pred sudionicima i medijima s kompletnim obrazloženijima održana je u Istarskom narodnom kazalištu, a onda je ukratko prezentirana pred publikom u Areni prije večernje projekcije. I ove godine glavne nagrade, Zlatna arena za najbolji i film i najbolju režiju u kategoriji Hrvatski film dobili su dokumentarni filmovi, s napomenom da najbolji film nije ujedno proglašen najbolje režiranim filmom, što gotovo da odstupa od pravila u novijim Pulama.
Najbolji film prema ocjeni žirija je ‘Mirotvorac’ Ivana Ramljaka, sumorna priča o ubojstvu prvog osječkog policajaca Josipa Reihla Kira, koje još uvijek nije potpuno razjašnjeno. Iako se film zadržava u poznatim parametrima, ova nagrada može biti poticaj da se u domaćoj filmskoj industriji u dokumentarnom sektoru nastavi s teškim temama, a koje su sada pretežito u domeni televizijskih reportaža. Zlatna arena za režiju (i još neke Zlatne arene, ukupno šest) dodijeljena je hibridnom dokumentarcu ‘Fiume o morte!’ Igora Bezinovića. Autor kombinira dokumentarne snimke i igrane dijelove s glumcima naturščicima pristupajući u evociranju događaja oko okupacije Rijeke nakon 1. svjetskog rata, nekom vrstom performansa. Okupaciju je predvodio talijanski desničar, ujedno i pjesnik, Gabriel D’Annunzio. Dobitnik Zlatne arenu za izuzetan redateljski pristup dobitnik je Goran Dević za film ‘Paviljon 6’.
Zlatnu arenu za najbolju Hrvatsku manjinsku koprodukciju dobio je prvijenac Nikole Ležaića ‘Kako je ovdje tako zeleno’, film sa suptilnim prikazom rodbinskih odnosa u postturbulentnom razdoblju raseljenih obitelji. Drugi film koji izdvajam je također manjinska koprodukcija ‘Dobre djevojke’ Urške Djukić (koji je dobio Zlatnu arenu za montažu) govori o osjetljivom razdoblju odrastanja i prihvaćanja seksualnosti. Treći film koji izdvajam prikazan je izvan konkurencije u sklopu zatvaranja Festivala. Dokumentarac ‘Izgubljeni Dream Team’ Jure Pavlovića efektno govori o jednom manje poznatom djelu košarkaške povijesti u prijelaznoj točki raspada Jugoslavije.
Ovogodišnji Pulski Festival u kategoriji Hrvatskog filma donio je samo dva premijerna naslova, ‘Južinu’ i ‘Bumbarovo ljeto’ (koji je proglašen najboljim filmom po ocjeni publike), dok smo ostale filmove prethodno gledali na redovnom kinorepertoaru. Filmove iz ostalih festivalskih kategorija teško će igrati u kinima, možda ćemo ih uspjeti vidjeti na nekim od filmskih festivala ili revija, a najsigurnije na pojedinim internet streaming platformama (ako već nisu tamo).
I za kraj jedno pitanje: Sjećate li se koji je film bio pobjednik prošlogodišnjeg Pulskog filmskog festivala? Kojih se sjećate pulskih pobjednika u proteklih desetak godina?
Robert Jukić
Vodnjan, 18.07.2025.
