Apsurdistički, akcijski film u kojem glumi Benicio del Toro poslovnog magnata i Mia Threapleton njegovu kćer / časnu sestru. Priča o obitelji i obiteljskom poslu. U filmu u središtu je Benicio Del Toro kao Zsa-zsa Korda, predvodnik na polju naoružanja i zrakoplovstva i jedan od najbogatijih ljudi u Europi. On radi na spletki (šemi) kopnene i morske feničke infrastrukture Korda, ali ga na svakom koraku sprječavaju moćne sile. Ima desetero djece, uključujući jednu kćer, časnu sestru (Mia Threapleton) koju je odredio kao jedinu nasljednicu svog imanja.
FENIČANSKA SPLETKA: IZMEĐU APSURDA I OZBILJNOSTI
Benicio Del Toro i Mia Threapleton predvode špijunsku farsu o moći, nasljeđu i iskupljenju, u još jednom precizno orkestriranom svijetu Wesa Andersona. U njemu je sve na svom mjestu, ali ništa nije sasvim stabilno. Ovo nije film koji će vas dirnuti, ali zato je onaj koji će vam zadržati pogled. Anderson vas ne pokušava njime osvojiti, nego vas poziva da uđete u njegov svijet.
Fotografiju ustupio TMDB
Wes Anderson je redatelj čiji se stil prepoznaje u jednom kadru – simetrija, pastelne boje, statični planovi i likovi koji govore kao da čitaju iz dnevnika. Njegovi filmovi nisu samo priče, već pažljivo orkestrirane vizualne partiture, gdje je svaki kadar kompozicija, a svaka rečenica ritam. U filmovima poput Obitelj čudaka (The Royal Tenenbaums, 2001.), Hotel Grand Budapest (The Grand Budapest Hotel, 2014.), Francuska depeša (The French Dispatch, 2021.) i Asteroid City (2023.), Anderson je izgradio prepoznatljiv svijet u kojem se emocije izražavaju kroz geometriju, boju i tišinu.
Špijunska farsa i korporativna groteska
Njegov najnoviji film Feničanska spletka (The Phoenician Scheme, 2025.) svoju svjetsku premijeru imao na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, gdje je prikazan u glavnoj konkurenciji. Riječ je o njegovom trinaestom dugometražnom igranom filmu, koji se ovim naslovom vraća temama obiteljskih odnosa, identiteta i moći, ali ih ovaj put smješta u kontekst špijunske farse i korporativne groteske. Dakako, ni u njemu ne odstupa od tog svog prepoznatljivog filmskog rukopisa.
Glavni protagonist priče je Anatol Zsa-Zsa Korda (Benicio Del Toro), ekscentrični industrijalac i patrijarh obitelji koja upravlja europskom infrastrukturom – od željeznica do zrakoplovstva, pa sve do opskrbe energijom i oružjem. Korda je čovjek bez državljanstva, bez stalne adrese, bez lojalnosti bilo kojoj naciji, ali s jasnim pravilom: pet posto provizije, uvijek. Njegov najnoviji i najambiciozniji projekt – “feničanski infrastrukturni plan za zemlju i more” – zamišljen je kao megalomanska shema izgradnje više objekata na istom mjestu u izmišljenoj Kraljevini Feniciji, negdje na Bliskom istoku.
Projekt uključuje manipulaciju cijenama, radnu snagu na rubu ropstva i diplomatske igre koje prijete da izmaknu kontroli. Korda je preživio već šest avionskih nesreća – bolje rečeno: atentata – a sada, svjestan da mu se smrt šulja za petama, odlučuje da će svoj imperij ostaviti kćeri Liesl (Mia Threapleton), pobožnoj mladoj ženi koja se priprema za ulazak u samostan. Ona sumnja da je Zsa-Zsa odgovoran za smrt njezine majke te pristaje na igru, ali s vlastitim planom u pozadini.
Jasno definirana estetika
Ono što Feničansku spletku čini vrijednom gledanja je, prije svega, Andersonova besprijekorna vizualna preciznost. Svaki kadar je kompozicija, simetrična i bogato složena, s kolorističkom paletom koja djeluje kao da je izvađena iz kutije s pastelama. Kao što je već rečeno – od svog prepoznatljivog filmskog rukopisa ne odustaje niti milimetar. Scenografija i kostimografija izuzetno su detaljne, s jasno definiranom estetikom u svakom kadru, dok je kretanje kamere precizno i pažljivo usklađeno s ritmom scene.
Svakako treba istaći glazbenu podlogu Alexandrea Desplata koja nije samo ukras ili kao ustaljeni element filmskog jezika, već dramaturški vodič kroz apsurd i tišinu. Andersonov svijet i dalje je prepoznatljiv, on je retro, hladnoratovski, stiliziran do razine bajke, ali s tamnijim podtonovima nego inače. Film uspijeva biti istovremeno politička satira, obiteljska drama i špijunska farsa.
Posebno se ističu crno-bijele sekvence snova koje unose dodatnu dimenziju, i vizualno i tematski. Iako je narativ fragmentiran, film ostaje koherentan zahvaljujući dosljednom tonu i vizualnom kontinuitetu. Rečenice su kratke, odmjerene i često izgovorene bez emocije, što stvara efekt suptilnog humora i distance. Taj način govora, tipičan za Andersonove likove, ovdje dodatno naglašava apsurdnost situacija i hladnu logiku svijeta u kojem se nalaze.
Svaki put iz istog kuta, ali s drugim svjetlom
Što se tiče glavnih uloga, oskarovac Benicio Del Toro (Traffic, 2000.) donosi kombinaciju umora, cinizma i unutarnje praznine, što se savršeno uklapa u Andersonov svijet emocionalno distanciranih likova. Njegova izvedba je suzdržana, gotovo bezizražajna, ali upravo zato vrlo učinkovita. Mia Threapleton (Velika ekskluziva/Scoop, 2024.) u svojoj prvoj velikoj ulozi, iznenađuje preciznošću i prisutnošću. Njezina Liesl nije karikatura, već lik s unutarnjom tenzijom i tihom odlučnošću. Michael Cera (Scenarij iz snova/Dream Scenario, 2023.) donosi dozu nespretnog šarma i pasivne komike, što filmu daje ritmične predahe.
Anderson ne pokušava osvojiti publiku, već je poziva da uđe u njegov svijet pod njegovim uvjetima. To je svijet u kojem je sve na svom mjestu, ali ništa nije sasvim stabilno. Anderson je svjestan da njegovi filmovi često djeluju kao varijacije na istu temu, ali to ne vidi kao slabost. U jednom intervjuu rekao je da ne pokušava ponavljati, već da jednostavno “piše istim rukopisom, čak i kad mijenja priču“. I upravo to je razlog zašto Feničansku spletku vrijedi gledati. Jer nije stvar u tome da gledate nešto novo, nego da staro vidite drukčije – svaki put iz istog kuta, ali s drugim svjetlom.
Feničanska spletka je u svim kinima od 24.07.2025.
[izvor informacije Editus]
