Prvi dugometražni film, australskog animatora Adama Elliota, ‘Mary i Max’ (Mary and Max) prikazan je u sklopu Animafesta, sad već daleke 2009. godine, te je ujedno osvojio nagradu publike kao i posebno priznanje prema odluci žirija (te godine je glavnu nagradu u konkurenciji dugometražnog filma osvojio ‘Valcer s Bashirom’). Iako debitant s dugometražnim filmom, Adam Elliot je u tom trenutku već etablirano ime u svijetu animacije zahvaljujući svojim kratkim filmovima koji su osvojili brojne nagrade i nominacije, uključujući i Oscara za najbolji kratki animirani film 2004. godine (Harvie Krumpet). Punih šesnaest godina smo čekali na idući Elliotov dugometražni film, koji je također ušao u natjecateljski program dugometražnog filma na ovogodišnjem Animafestu (02.-07.06.2025.) gdje je došao nakon niza nagrada diljem svijeta i nominacije za Oscara. Riječ je o filmu ‘Memoari jednog puža’ (Memoir of a Snail), koji je i odnio pobjedu na Animafestu u svojoj konkurenciji. Prethodno je film kod nas prikazan i prošle godine na Festivalu tolerancije u Zadru.
Fotografiju ustupio TMDB
Film počinje scenom gdje se naša junakinja Grace Pudel, kojoj kao odrasloj glas daje Sarah Snook, koja je ujedno i narator filma (mlađoj grace glasove daju Charlotte Belsey i Agnes Davison), oprašta od svoje prijateljice Pinky (Jackie Weaver) koja umire na smrtnoj postelji. Nakon što joj prijateljica umre, Grace počinje prepričavati svoj život ženki puža po imenu Sylvia, te kroz priču saznajemo da je Sylvia njen prvi puž koji je uzela k sebi (vidimo da uz sebe ima staklenku s drugim puževima). Kroz priču saznajemo da Grace ima brata blizanca Gilberta (Gilbertu glas daju Kodi Smit-McPhee i Mason Litsos), da im je mama umrla pri porodu, da se Grace rodila sa zečjom usnom zbog čega je druga djeca stalno zlostavljaju, da su ona i brat živjeli s ocem invalidom (bivši akrobata koji je postao invalid nakon što ga je udario pijani vozač autom) koji je preminuo nakon prekrasnog dana koji su proveli svi zajedno. Nakon očeve smrti, služba za udomljavanje djece razdvoji Grace i Gilberta, gdje je Grace čak bolje prošla i završila kod dobroćudnog swingerskog para u Canberri, dok je Gilbert završio na drugom kraju Australije,u okolici Pertha, na farmi jabuka kod ekstremno religiozne obitelji. Bratu i sestri jedino je preostala komunikacija preko pisama. Gilbert koji je uvijek štitio Grace i bio onaj „jači“ brat, ujedno je bio i onaj koji je sklon melankoliji, i s velikom željom da postane mađioničar. Sa svojim buntovnim duhom, Gilbert je vrlo brzo naišao na nerazumijevanje u svojoj novoj obitelji sklonoj strogim pravilima ponašanja. Grace, iako je došla u obitelj s više razumijevanja, i dalje je bila nesretna u školi gdje je i dalje doživljavala vršnjačko nasilje a nije bilo Gilberta koji bi se zauzeo za nju kako je to oduvijek radio.
Grace je osim svoje zečje usne i sklonosti debljanju, cijelo vrijeme na glavi s ispletenom kapom koja ima i ticala kao što imaju puževi. Njena opsesija s puževima datira od spoznaje da je njena majka koju nikada nije upoznala bila opsjednuta puževima, pa do potrebe da se kao puž sakrije u sebe od ostatka svijeta.
U pokušaju da se riješi samoće Grace je počela volontirati u knjižnici, ali tamo je još više postojala nevidljiva, koja joj je i postala sve dok nije upoznala Pinky, osebujnu staricu sa svojim problemima koja joj je postala najbolja i jedina prijateljica, te svojevrsna mentorica.
Iako se za sve filmove Adama Elliota može pročitati da su rađeni u stop-animaciji, sam autor svoju tehniku naziva clayography, što je kombinacija riječi clay (glina) i biography (biografija). Adam Elliot sve svoje likove zasniva na svojoj obitelji i prijateljima (njegov otac je bio akrobatski klaun isto kao i Percy Pudel, otac Grace i Gilberta). Rođen s nasljednim fiziološkim tremorom, Elliot je svoj invaliditet uključio u svoju vizualnu estetiku. Njegovi likovi su uvijek marginalci sa svojim fizičkim i psihičkim nedostatcima, zbog kojih se teško uklapaju u redovan život, a svima im je zajednička usamljenost. Ali i u teškim temama kao što su usamljenost, vršnjačko nasilje, fizički nedostatci, depresija, Elliot nikada ne odlazi u sapunicu, nego kroz precizno raspoređene slojeve humora pomaže i svojim likovima i gledateljima da lakše prebrode kroz život.
Nekada za sreću treba jako malo, jer kako i Grace voli vjerovati, čaša je uvijek napola puna.
Darko Pleša
Informacije o filmu:
Memoari jednog puža
Memoir of a Snail (2024.)
Redatelj: Adam Elliot
Glasovi: Jacki Weaver, Sarah Snook, Charlotte Belsey
Žanr: animirani, drama, stop motion, lutkarska animacija
Trajanje: 95 min.
Država: Australija
Distribucija: MCF
Memoari jednog puža – Movie site
Memoir of a Snail – IMDb
Film je pogledan u osječkom Kinu Urania
