Kakav film! Što sve eklektički redatelji mogu učiniti od brzih, subjektivnih, videospotovskih i specijalno efektnih kadrova, kuteva, bljeskova, ritmova i zvukova kojima izražavaju fantazmagoričnu psihu junaka, napose glavnog junaka, glazbenu zvijezdu već umornu od uspjeha i pritiska očekivanja svojih fanova i komercijalne mašinerije.
O pritiscima kojima podliježu pop zvijezde na vrhu i holivudske zvijezde na zalasku već smo gledali, tu su tragične biografije Janis Joplin, Whitney Huston i Amy Winehouse, na primjer, i niza muških zvijezda padalica, sve dirljivo i detaljno prikazano, ali ovaj film ne donosi biografiju ili faktografiju, već svim izražajnim sredstvima predočuje unutrašnji svijest protagonista u kojem ni mi ni on do kraja ne znamo je li stvarnost ili košmar u slijedu slojeva.
Fotografiju ustupio TMDB
Pop zvijezda na turneji (Abel Tesfaye, scenski Weeknd, stvarna osoba i idol milijuna fanova) priprema se za izlazak pred publiku, hipermotiviran opijatima i psihološkim floskulama. Sotonsku ulogu u pokretanju iscrpljenog pjevača ima njegov manager, koji pod krinkom prijatelja i brata, osigurava njegovo komercijalno funkcioniranje na koncertima. Publika nije prikazana kao afirmativna masa, već zvučni zid, ne slika, već zastrašujuća mračna tvar, neka vrsta svjetlucajućeg alienskog fluida koji može uništiti protagonista kao što mu može do besvijesti aplaudirati. Gomila u suvremenoj rimskoj areni koja traži užitak gubitka svijesti o stvarnosti.
Film počinje krupnim planovima protagonista koji se priprema na izlazak na pozornicu kao u ring. Nakon treninga i stimulacije kojima mobilizira sve snage, dugim putem prolazi kroz labirint pozadine goleme arene, u ogrtaču s kapuljačom u kojoj boksači ulaze u stadion. Kroz niz subjektivnih kadrova, smjerova i mrlja (kao u eksperimentalnom filmu), pratimo što se s njim događa za vrijeme i poslije nastupa i internaliziramo njegove strahove, zagušeni raskošnim amalgamom vizuala i glazbe.
Paralelno uz ošamućenog pjevača opsjednutog potrebom da mu se javi djevojka koja ga je napustila, pratimo priču o djevojci koja sve napušta i uništava sve iza sebe. A kad se njihovi putevi povežu, dolazi neočekivan razvoj i rasplet. U mračnoj psihološkoj priči sa zastrašujućim prikazima nasilja, najstrašnija je ona u kojoj nasilja nema ili se tek očekuje (protagonist izlazi iz lifta u mrak hotelskog podruma).
U pogledu scenarija, u opis svijesti i podsvijesti čovjeka koji je izgubio ljudske konture u ‘božanskim’ epitetima, najmanje je uvjerljivo da zaslužuje ‘pokoru’ zbog svojeg odnosa prema djevojkama s kojima je imao površne odnose. ‘Krivnja’ za nerazmjerne uloge u tim vezama ne može biti samo njegova jer je osnova tih veza nejednakost. Djevojke obožavaju svoga idola jer je nedohvatljiv, a ne zato što ga poznaju kao osobu. O tom odnosu eksplicira se i u filmu (‘ja sam legenda, a ti si nula’).
Film ima glazbeno neodoljivu završnu špicu. Nekoliko fanova Weeknda, koji su zbog njega gledali film, ostali su na sjedištu do zadnjeg akorda koji je izvodio. Tako smo i mi mogli, kao rijetko kad, uživati u cjelovitoj percepciji filma (u pravilu se upali svjetlo, a osoblje kina trudi se što prije pripremiti gledalište za novu projekciju).
Uz sugestibilnog protagonista, nevjerojatnu ulogu ostvarila je Jenna Ortega, zastrašujuća kao minijaturna Stimfalida. Zvijezda filma, međutim, ostaje redatelj. Autor mračnog ‘It Comes at Night’ (2017.) vodi nas jedinstvenim filmskim putem u sve dublje prostore arhetipskog mraka.
Ada Jukić
Zagreb, 29.05.2025.
Informacije o filmu:
Hurry Up Tomorrow
Hurry Up Tomorrow (2025.)
Redatelj: Trey Edward Shults
Glume: The Weeknd, Jenna Ortega, Barry Keoghan
Žanr: triler
Trajanje: 105 min.
Država: SAD
Distribucija: Blitz
Hurry Up Tomorrow – Movie Site
Hurry Up Tomorrow – IMDb
Film je pogledan u CineStar Z-Centar
