Projekt Koreoterapija premijerno 18. svibnja 2025. u Centru kulture na Peščenici KNAP
Zagreb, 17. svibnja 2025. – Premijera projekta KOREOTERAPIJA Anne Juren u suradnji s Marijom F. Scaroni održat će se u nedjelju, 18. svibnja u 17 sati u glavnoj dvorani Centra kulture na Peščenici KNAP. Koreoterapija je umjetnički projekt koji Integrira koreografske prakse s terapijskim pristupima za istraživanje koncepata zdravlja i njege. Projekt je smješten unutar koncepta proširene koreografije, koji redefinira koreografiju izvan tradicionalne izvedbe i izražaja, promatrajući je kao politički čin sam po sebi.
Sudionice*ke projekta su: Nina Kurtela, Nikolina Komljenović, Ana Jelušić, Marin Lemić, Dora Kokolj, Ivana Pedljo, Teuta Gatolin, Niina Đurđević, Anamarija Jandrašek, Sonja Pregrad, Paula Tončić, Roberta Milevoj, Nina Gojić, Maruška Aras, Gloria Lindeman, Jovana Zelenović.
Fotografiju ustupio KNAP
Miješanjem grčkih korijena “koreografije” (khoreia, što znači ‘plesati u skladu’) i “terapije” (therapeia, što znači liječiti ili iscjeliti), koreoterapija nastoji istražiti teme poput soma poetike (proučavanje izražajnih sposobnosti tijela), senzorni prijenos (razmjena osjetilnih iskustava) i trans-unutrašnjost (unutarnja iskustva koja povezuju pojedince).
Projekt odražava sve veću prisutnost somatskih praksi u koreografiji, posebice kao odgovor na različite globalne krize — društvene, političke i ekološke. Ističe tijelo kao mjesto gdje se te sile manifestiraju i koje se može kritički ispitati. Inicijativa je osmišljena za koreografe, plesače, somatske terapeute i praktičare tijela, s fokusom na suradničko istraživanje temeljeno na pokretu i angažman sa sudionicima.
Uloga Marije F. Scaroni u suorganizaciji istraživačkog laboratorija na poziv Anne Juren ističe Scaronijevu ponovnu upotrebu nasljeđa postmodernog plesa za stvaranje radikalnih igrališta, potičući kulturu povezanosti za oslobođenje. Rad se referira na Aktivizam užitka Adrienne Maree Brown i pristup “Iscjeljujuća pravda” Strozzi instituta i Generativne somatike, kako bi naglasio važnost sigurnosti, pripadnosti, dostojanstva i svrhe unutar zajednice na prijelazu između umjetnosti i aktivizma.
Scaronijev najnoviji kolektiv “Centar društvenog užitka” (SPC) služi kao središte za somatsko iscjeljivanje i zajedničke aktivnosti usmjerene na poticanje povezanosti i otpornosti. SPC prepoznaje tijelo kao složen entitet koji obuhvaća fizičke, psihološke i duhovne aspekte, zajednički nazvane “soma”. Smatrajući zajednicu “koreografijom društvenog tijela”, SPC nastoji olakšati međusobno osnaživanje i djelovati prema principima radikalne gostoljubivosti i preraspodjele resursa, posebno za LGBTQI+ zajednicu i berlinsku plesnu i umjetničku scenu.
Aktivnosti SPC-a temelje se na pristanku, svjesnosti, plesnoj i kazališnoj igri, erotskoj raspravi i totalnim umjetničkim fantazijama, usmjeravajući “osjet” kao kompas za navigaciju sustavima moći upisanim u tijela i ponašanja. Trauma se smatra formativnim i adaptivnim procesom, sugerirajući da ples i koreografija mogu biti prostori za radikalno prihvaćanje, ritualno stvaranje i radost onoga što pronalazimo u pukotinama.
Scaroni naglašava paralele između plesa i ugošćavanja, zalažući se za pomak prema organiziranju energija i stavljanju gostoprimstva u primarni fokus.
Projekt se izvodu u suorganizaciji ekscene s Improspekcijama te Centrom KNAP, uz potpru Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba te Kulture Nove.
Biografije:
Maria F. Scaroni (IT/Njemačka) aktivna je na berlinskoj sceni od 2004. godine, interpretirajući i koreografirajući djela te gradeći zajednicu kroz podučavanje radionica i vođenje događaja. Surađivala je s Meg Stuart, Tinom Sehgalom, Jeremyjem Wadeom, Wilhelmom Groenerom, Manuelom Pelmusom i nekoliko drugih. Između 2004. i 2014. u San Franciscu upoznala je, obučavala i surađivala s umjetnicima poput Sare Shelton Mann, Stephanie Maher, Keitha Hennessyja, Jessa Curtisa i drugih, a ti su susreti duboko oblikovali njezinu fizičku i izvedbenu praksu, gdje se ples isprepliće s iscjeljivanjem, queer metodologijama, socijalnom pravdom i radikalnom igrom. Njezine radionice i kurirani događaji nadilaze plesno područje i uključuju plesače, queer osobe, kazališne stvaratelje, vizualne umjetnike, akademike, socijalne radnike, ravere i aktiviste. Od 2011. Maria redovito predaje na preddiplomskim i magistarskim programima na HZT Berlin te brojnim međunarodnim plesnim festivalima i obrazovnim programima (Impulstanz Beč, ICI-CNN Montpellier, Adbk Nürnberg). Dio Marijinog performativnog i edukativnog istraživanja je razvoj aspekata rada na fizičkim stanjima i improvizaciji kao kolektivnom dijalogu koji je razvila Meg Stuart, s kojom blisko surađuje od 2009. (Politics of Ecstasy, Auf den Tisch!, Built to Last, Sketches/Notebook, City Lights, Until Our Hearts Stop, Waterworks). Godine 2016. Maria se pridružila kolektivu Lecken Berlin, organizirajući zajednicu oko queer feminističke prakse i rave kulture, susrećući se na presjeku između umjetnosti i aktivizma. Trenutno njezin rad hibridizira somatiku s kolektivnim ritualima, gdje je ples sredstvo koje pomaže ponovnom povezivanju društvene veze (Totentanz i Tanzregress, Tanzkongress Dresden 2019. i Technodrift, slobodna tehnologija ekstaze i koreografska intervencija, ponuđena za preživljavanje izolacije tijekom pandemije). Od 2021. vodi Social Pleasure Center, zajednički prostor za somatski post-aktivizam, queer feminističku radosnu militantnost, radikalnu preraspodjelu resursa i privremenu društvenu koreografiju.
Anne Juren, rođena u Grenobleu, koreografkinja je, plesačica i izvođačica. Živi i radi u Beču. Godine 2003. osnovala je udrugu Wiener Tanz und Kunstbewegung. Jurenove koreografije i umjetnički radovi prikazuju se u kazalištima i muzejima, na festivalima i biennalima diljem svijeta. Juren u svom radu nastoji proširiti pojam koreografije. Ona istražuje pomoću somatskog pristupa osjetilni sustav, kinesteziju i erotiku izazivajući granice između privatnog i javnog. Anne Juren je Feldenkrais® Practitioner od 2013. Bila je članica Umjetničkog odbora Master in Coreography programa na DOCH (Stockholm) između 2014. i 2018. te je doktorirala na Sveuilistu za umjetnost u Stockholmu pod nadzorom Andréa Lepeckog i Sandre Noeth.
[izvor informacije KNAP]
