Za ovaj film bih mogla reći da je ‘lijep film’. To ne znači, niti isključuje da je ‘dobar’ ili izuzetan film, već da su njegovi kadrovi, slike, ukupna vizualna kompozicija tako ‘ugodni oku’, da ostvaruju impresiju kao da smo posjetili neko lijepo mjesto ili doživjeli zanimljiv izlet.
Estetska dimenzija je implicirana i s obzirom da je film o slikaru, poznatom imenu iz europske neposredne prošlosti (kraj devetnaestog do sredine dvadesetoga stoljeća), što implicira kostimiranu izvedbu i društvenu rekonstrukciju tog vremena.
Fotografiju ustupio TMDB
Ovaj film, zapravo, govori o ‘lijepom životu’ umjetnika, što je samo po sebi rijetkost. Pored životnih teškoća koje se ni u idealiziranim biografijama ne mogu isključiti, radi se o jednom lijepom, kreativnošću ispunjenom životu slikara koga je cijenio svijet u kojem je živio i stvarao bez egzistencijskih briga i nerazumijevanja kritike te imao priliku družiti se s velikim imenima umjetničke scene i ostvariti velik i prepoznatljiv opus. To bi i prema Solonovim kriterijima bio ‘sretan život’. Ali film nas, možda previše detaljno i naglašeno, upoznaje s licima i okolnostima u kojima su nastajale napetosti, do tragedije, a dolazile su iz njegove okoline, napose dugogodišnje partnerice i mlade ljubavnice koje od njega traže konvencionalnu vezu i potpunu predanost.
Osobno bih radije promatrala slikara u ateljeu i postupak nastajanja djela (možda najzanimljivije dionice u filmu) nego pratila psihološka stanja njegovih pratilja, uostalom, predvidljiva, od početnog zanosa do zasićenja i predbacivanja, pa novih ‘predmeta želje’. Daleko od toga da je protagonist ‘idealan partner’, ali ne može jedini snositi odgovornost za psihološka stanja svojih (manje angažiranih) pratilja. Redatelj se, međutim, znatno bavi njihovim stanjima. Jedna od njih (Martha), koja desetljećima živi u relativnoj udobnosti uz slikara, spočitava pijanistici da se zbog udobnosti nije posvetila karijeri. A druga (Renee) učini sama sebi nažao kad se ne ostvare bračna obećanja koja je ishodila od čovjeka koji ne želi obiteljske obveze. Što bi bilo da su se emocionalno vezale za Picassoa?
Ako bi protagonist mogao sebi što predbaciti, to ne bi bilo kako se odnosio prema ženama, već vlastitim ambicijama. Jer na početku filma mladi slikar sa žarom najavljuje kako će napraviti ‘revoluciju u slikarstvu’. A ne treba biti povjesničar umjetnosti kako bi se znalo da Pierre Bonnard nije ostvario prekretnicu u suvremenoj umjetnosti. U vrijeme u kojem on kontinuira svoj potezom, paletom i tematikom prepoznatljiv stil, to su činili kubisti, dadaisti, fovisti, futuristi, nadrealisti, konstruktivisti, apstraktni i drugi revolucion-isti likovnog izraza. Pa i Claude Monet, impresionistički bard koji s naslovnim junakom uživa u remek djelima francuske kuhinje, predstavlja akademske, a ne avangardne vrijednosti koje potresaju umjetničku scenu početka dvadesetog stoljeća. Bonnard nije jedan od onih genija koji su šokirali i sablažnjavali suvremenike, već je postupnim odmicanjem od postojećih kanona dao publici priliku prihvatiti modernističku esteiku.
To što Pierre Bonard nije bio u žarištu sukoba slikarskih smjerova i ukusa, to što je mogao ‘na miru slikati’ (kad ga nisu prekidale žene i društvene obveze) i od toga živjeti, i to nekonvencionalnim životom priznatog umjetnika, s više slobode nego ‘pristojan građanin’ (vidi scene u kojima gol trči sa svojim ženskim modelom), to je osnova za ako ne sretan, bar ‘lijep život’, u čijem prikazu mogu uživati i filmski gledatelji 🙂 .
Ada Jukić
Zagreb, 25. travnja 2025.
Informacije o filmu:
Bonnard: Pierre i Marthe
Bonnard, Pierre et Marthe / Bonnard: Pierre & Marthe (2023.)
Redatelj: Martin Provost
Glume: Vincent Macaigne, Cécile de France, Stacy Martin, Anouk Grinberg,Grégoire Leprince-Ringuet, André Marcon, Philippe Richardin
Žanr: biografski, drama, romansa
Trajanje: 122 min.
Država: Francuska, Belgija
Distribucija: Kino Mediteran
Bonnard: Pierre i Marthe – Palace Films
Bonnard, Pierre et Marthe / Bonnard: Pierre & Marthe – IMDb
Film je pogledan u CineStaru Branimir Centru
