U nedostatku novih ideja, a u želji za gledanošću američki tv studiji počeli su u jednom trenutku posezati za snimanjem serija utemeljenih na filmovima: ‘Smrtonosno oružje’ (Lethal Weapon), ‘Gas do daske’ (Rush Hour), ’12 majmuna’ (Twelve Monkeys), ‘Od sumraka do zore’ (From Dusk Till Dawn) i ostali. Imamo i slučajeve gdje su neki studiji život serije produžavali sa snimanjem, tv ili kino filmova nakon završetka emitiranja: ‘Dosjei X’ (The X Files), ‘Ray Donovan’, ‘Monk’, ‘Seks i grad’ (Seks and the City),…
U tom kontekstu svakako je zanimljivo i spomenuti film ‘Community’ koji se nalazi u pred produkciji, a koji bi trebao doći kao dio kampanje “#ANDAMOVIE” , koju su pokrenuli fanovi serije inspirirani rečenicom, “Six Seasons and a Movie!”, koju je Abed jedan od glavnih likova serije izrekao u seriji, te se fraza u više navrata i ponovila, i postala svojevrsni zaštitni znak serije. Serija zaista ima šest sezona (iako je četvrta sezona proglašena sezonom curenja plina od strane glumaca i fanova, zbog izostanka Dana Harmona, kreatora serije uslijed neslaganja s tv kućom). Serija se inače kod nas prikazivala pod apsolutno krivim naslovom ‘Klub otpisanih’.
Točka pucanja – Film ; Fotografiju ustupio TMDB
Razlog za ovaj poduži uvod je nedavno emitiranje britanske serije ‘Točka pucanja’ (Boiling Point ) iz 2023. godine, a potom i istoimenog filma Philipa Barantinia iz 2021., godine, s istom autorskom i donekle glumačkom ekipom, na HRT-u. Nelogičan slijed emitiranja, kao ni adekvatne obavijesti o „vezi“ između filma i serije, emitiranje na različitim kanalima (serija je išla na HRT1, a film na HRT3), od strane nacionalne televizije, nije baš olakšao gledanje onima koji se prvi puta susreću s ‘Boiling Pointom’, s obzirom na to da se radnja iz serije veže na radnju iz filma. Bitno je napomenuti da na britanskoj televiziji nije čest slučaj da filmovi dobivaju svoje serije, kao ni da serije dobivaju svoje filmove (inače baš ove godine bi trebao izaći film ‘Peaky Blinders’, kao nastavak istoimene, iznimno popularne serije). Film je u našoj zemlji prvi put prikazan na Zagreb Film Festivalu 2021. godine. Svakako treba napomenuti da je ‘Točka pucanja’ prvo realizirana kao kratki film 2019. godine. Philip Barantini koji je karijeru započeo kao glumac, uz Jamesa Cummingsa, ujedno je i autor scenarija, i za filmove i za seriju.
Film koji je snimljen u jednom kadru, s jednom kamerom (vrhunski rad snimatelja Matthewa Lewisa), počinje dolaskom chefa Andyja Jonesa (Stephen Graham) na posao u restoran, u kojem je ujedno i suvlasnik, pred sam Božić. On vodi razgovor preko mobitela iz kojeg zaključujemo da je pred razvodom, te već pod stresom i s kašnjenjem ulazi u restoran. Čim uđe u restoran saznaje da mu je sanitarni inspektor snizio ocjenu restorana za dvije zvjezdice jer nije redovno ispunjavao potrebnu dokumentaciju vezanu za higijenu objekta, a nama se daje naslutiti da njegova kašnjenja i nisu rijetkost, i da Carly, sous chef (Vinette Robinson), preuzima većinu odgovornosti na sebe. Kroz sat i pol, koliko film traje upoznajemo djelatnike koji rade i kuhinji, konobare, čitavu galeriju različitih gostiju (od kojih su neki pasivno agresivni rasisti) i influencere. Andyju posebno teško te večeri pada dolazak celebrity kuhara Alistair Skyea (Jason Flamyng) , bivšeg Andyjevog šefa u društvu poznate gastronomske kritičarke Sare Southwort (Lourdes Faberes), koji je posudio novce Andyju da otvori restoran. Večer u svojem stresnom ritmu dovodi do neizbježnih pogrešaka koje mogu biti i kobne, te do jednako stresnog kraja filma. Ipak najbolji dijelovi filma su oni koji se bave kuhinjskim osobljem i njihovom međusobnom interakcijom. Andy Jones, cijelo se vrijeme istresa na svoje kolege pa se ispričava, povremeno se sukobljavajući s temperamentnim kolegom Freemanom (Ray Panthaki), što prijeti da izraste u veći sukob. U tim scenama do izražaja dolazi odličan glumački ansambl predvođen Stephenom Grahamom, koji je ujedno i jedan od producenata filma, a kasnije i serije.
Serija, kao svojevrsni nastavak filma, snimljena je 2023.godine, a radnja se odvija neposredno nakon radnje filma. U njoj ponovo nalazimo većinu likova koji su bili i u filmu, uz neke nove. Neki od likova su u sasvim novim životnim ulogama u odnosu na film. Novi je i restoran, Point North, u kojem se serija događa, kao što je i ovaj puta novi glavni kuhar, tj. kuharica Carly, koju smo upoznali u filmu kao pouzdanog souse chefa. Carly je i suvlasnica restorana, koji u ponudi ima kuhinju sjeverne obale, što novi potencijalni ulagači ne smatraju dovoljno primamljivim te samim time ni ekonomski isplativim. Prva epizoda serije počinje s neprekinutim kadrom, što nas uvodi u seriju, a ujedno i povezuje s filmom. Kasnije kroz četiri epizode, neprekinuti kadrovi snimaju se samo u kuhinji, dok je izvan kuhinje ,kamera tradicionalna te na trenutke pomalo i statična. Serija se na film nastavlja na onaj način kao što i sam život teče, bez davanja konačnih odgovora. Pojedine djelatnike iz kuhinje upoznajemo kroz zasebne priče (neke priče su već i lagano naznačene filmu) i njihove životne probleme. Alkoholizam, mentalne bolesti, bolesti, slabo imovinsko stanje unatoč zaposlenju (što je ujedno i tiha kritika posljedica Brexita na standard običnih Britanaca), obiteljski problemi, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i slično, sve je ono s čime se neki od članova kuhinje moraju suočavati van svojega posla, a i sam posao je već dovoljno stresan. Posebnu težinu likovi dobivaju time što nisu prikazani crni ili bijeli, dobivajući time još više na vjerodostojnosti.
Ekipa koja je od kratkog filma do serije čitavu priču dovela do točke ključanja, i sudjelovala u sve tri priče su Phillip Barantini kao redatelj i koscenarist, James Cummings kao koscenarist i Matthew Lewis kao snimatelj. Od glumaca u sve tri priče se pojavljuju Alice Feetham kao menadžerica Beth (u seriji se pojavljuje samo usputno), Hannah Walters kao brižna slastičarka Emily (inače supruga Stephena Grahama u stvarnom životu) i naravno Stephen Graham kao kuhar Andy i središnja figura projekta. Trenutno ista ekipa, osim James Cummingsa, sudjeluje u aktualnoj hit seriji ‘Adolescencija’ (Adolescence), koju su kreirali Jack Thorne i Stephen Graham, koji naravno igra i jednu od glavnih uloga.
‘Boiling Point’, film i serija, prevedeni su kao točka pucanja, iako bi u duhu radnje (i naravno engleskog jezika) puno smislenije bilo točka ključanja ili točka vrenja. Od filma u kojem dominira (među)igra kamere i glumaca, na granici kazališne predstave, do serije u kojoj više do izražaja dolaze unutarnji životi likova, njihovi problemi (od kojih su nam neki suptilno naznačeni u filmu) i kako se likovi nose s istima. U današnje vrijeme kada je izraz i stanje burnout (sagorijevanje) postao svakodnevica, lako nam se poistovjeti i osjetiti razumijevanje za likove iz serije i filma (koji su svi odreda odlično odglumljeni), jer njihovi problemi su i problemi koji nam se događaju ili mogu dogoditi. U maniri najboljih engleskih socijalnih drama, ‘Boiling Point’ nam svjedoči o tome kako osobni trud često nije dovoljan da sami kreiramo svoju sudbinu.
Uvijek je pitanje: što će prije proključati, ručak ili naša osobna točka pucanja.
Darko Pleša
02.04.2025.
