Dog Man (2025)
Redatelj: Peter Hastings
Glumci: Marko Makovičić, Fabijan Parlov, Ervin Baučić, Sanja Šeširdžija, Mirela Videk, Ronald Žlabur
U kinima se pojavila ekranizacija popularne serije dječjih knjiga “Čovpas” (njih 13 do sada) autora Dav Pilkeya. Proizašla je kao spin-off iz jedne druge bestseller serije knjiga (i filma) – “Kapetana Gaćeše“. U strip formi prati avanture Čovpasa, hibrida s psećom glavom i ljudskim tijelom. Nastao je kirurškim zahvatom koji je spasio život policajca i njegovog policijskog psa koji su stradali na zadatku.
Fotografiju ustupio TMDB
Zvuči kao nekakav horor, ali zapravo nije. I film i knjige na šaljiv način, uz puno slapstick gegova i maloljetničkog humora uspijevaju zabaviti djecu. Film je kombinacija elemenata iz više knjiga i vrti se oko Čovpasovog rješavanja podlih spletki mačjeg superzlikovca Peteya, koji se klonira u malog mačića kako bi udvostručio potencijal za prljave poslove.
Najveća snaga filma leži u odličnom prebacivanju 2D likova iz knjiga, gdje su šarmantnog dječjeg crteža plošne perspektive, u realistične 3D likove u filmu. Animacija je kreirana po uzoru na taktilnu lutkarsku stop-pokret animaciju, čime se približilo dječjoj estetici. U knjigama su stripovi uspješno prezentirani kao proizvod 10-godišnjaka, no u filmu to nije učinjeno najspretnije.
“Čovpas”je namijenjen zaista najmlađoj djeci od 6 do 12 godina. Hiperaktivnog je tempa pa će ostalima zaista teško držati pozornost (14-godišnji sin koji je bio obožavatelj knjiga i ja smo zaspali nekoliko puta tijekom projekcije!). To je prvenstveno radi luđačkog tempa filma u kojem jedva ima pauze od nekoliko sekundi između nabrijanih dijaloga, montaže i akcije. Previše uzastopnih stimulansa i to punih 90-ak minuta ovdje je kontraproduktivno i više bi funkcioniralo kao serija kratkometražnih filmića.
“Čovpas” je savršeni primjer filma za hiperaktivnu publiku s nedostatkom pažnje odraslu na prestimuliranom svijetu malih ekrana. Možda temelj ovakvog pristupa u filmu i knjigama leži u Pilkeyevom djetinjstvu. Naime, patio je od poremećaja smanjene pozornosti i toliko je ometao nastavu da bi ga nastavnici izbacivali iz razreda da sjedi u hodniku (tada je stvarao svoje stripove koji će postati svjetski poznati).
Teško je ovdje pričati o konkretnim porukama koje film nosi jer su toliko površne, no koliko-toliko izbija tema napuštanja. Stoga bi roditelji mogli porazgovarati s malom djecom radi strahova od roditeljskog napuštanja. Lijepo je vidjeti da dječji film nema pogrdnog rječnika i seksualnih sugestija. Prikazuje se samo sinkroniziran na hrvatski jezik, a igra i multiosjetilna 4DX verzija.
Tihoni Brčić
