Izložba hrvatskog feminističkog performansa u produkciji udruge Domino pod nazivom Antiuniforma: O tome kako feministički performans u Hrvatskoj počinje antimodom kao dio ciklusa o povijesti feminističkog performansa Prekasno je za odustajanje.
Izložba će se otvoriti 02.12.2024. u 19h u Galeriji Događanja, (KNAP, Ivanićgradska 41A) te ostaje otvorena do 14.12.2024.
Fotografiju ustupio Domino
Ciklus izložbi Prekasno je za odustajanje kustosa Suzane Marjanić, Maje Pavlinić i Zvonimira Dobrovića predstavlja sustavni pregled feminističkog performansa putem izabranih reprezentativnih radova više od 60 umjetnica koje su definirale i definiraju performativnu scenu Hrvatske.
Naslov ciklusa dijeli ime s tekstom rada Neli Ružić koji je osvijetlio Zagreb, Split i Rijeku te koncizno prenosi poruku o ulozi umjetnosti u suvremenom društvu.
Ciklus obuhvaća radove doajenki hrvatskog performansa, umjetnica srednje generacije, ali i umjetnica mlađe generacije koje svoj performativni rad translatiraju u kontekstu suvremenog društva antropo-kapitalocena. Izložbe unutar ciklusa nastoje pružiti pregled performativnih feminističkih praksi te naglasiti njihov transformativan značaj i društveni angažman.
Izložbeni ciklus nastavit će se 2025. godine izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti, Galeriji Prozori i Muzeju grada Zagreba, kao i na online platformi udruge Domino.
Antiuniforma: ili kako feministički performans u Hrvatskoj počinje antimodom prva je izložba u ciklusu koja u fokus smješta antimodu kao jednu od okosnica politike otpora koju donosi feministički performans.
Na izložbi će biti predstavljene dokumentacije radova doajenki hrvatskog performansa Vlaste Delimar i Sanje Iveković, kao i reprezentativnih primjera antimode u radovima Tajči Čekade, Miyu Križanić, Ivane Popović, Schizoid Wikler’s i Xene L. Županić.
Sanja Iveković u svom prvom performansu Un jour violente (Jedan dan izazovna) iz 1976. godine (Arte Fiera, Galleria del Cavallino, Bologna) problematizira konvenciju u fizičkoj pojavnosti osobe, čiji je povod bila reklamna poruka objavljena u ženskom magazinu Marie Claire podijeljena na tri dijela: “Jedan dan nježna. Jedan dan izazovna. Jedan dan tajanstvena”, na kojoj se nalaze fotografije promijenjenog izgleda žene, zavisno o nježnom, izazovnom i tajanstvenom načinu nanošenja šminke. Akcija je započela ulaskom autorice, koja sjeda za stol i započinje stavljati šminku, češljati se, piti Coca-Colu. Na kraju se presvlači, izlazi među publiku s kojom započinje razgovor. Za vrijeme performansa emitira se glazba, preko koje ženski glas neprekidno ponavlja tekst oglasa “Jedan dan izazovna”. Sanja Iveković tim je svojim prvim performansom rastvorila vlastitu feminističku osviještenost i izvedbeno ukazala na ideološke zamke kojima mediji funkcioniraju kao zrcala društveno ucijepljenih tabua.
Vlasta Delimar kao prvu samostalnu akciju izvodi 1980. godine pod nazivom Transformacija ličnosti kroz odjeću, šminku i frizuru (Galerija SC, Zagreb) u strukturi modne revije na kojoj je figurirala kao jedina manekenka, prikazujući kako se samo prividno mijenja vanjština upotrebom različitih odjevnih predmeta, frizura, šminke, da bi se na kraju pojavila naga. Stavila je težište na duhovnost ljudskoga bića, kao i na upućivanje prolaznosti izvanjskoga, na tijelo kao jedinu našu istinu, na činjenicu da je tijelo naše prvo utočište identiteta, kako kroz tijelo uspostavljamo svoje primarno ja. U tom je antimodnom performansu umjetnica koristila catwalk, pop glazbu i rasvjetu tipičnu za modne revije, kritički upisujući manekenski izbor vlastite prezentacije stereotipne vanjštine.
Koncept o žrtvama mode Ivana Popović (1968–2016) revijalno je istaknula 1995. godine performansom Madona: Ja sam trudna! Ja: Ja sam žrtva mode! (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb). Kao da je primijenila koncept iz Girardove knjige Nasilje i sveto (1972) gdje spomenuti teoretičar rituala povezuje agresiju i svetost: „Budući da je žrtva sveta, zlodjelo je ubiti ju. Ali, žrtva je sveta samo zato što će biti ubijena.” Koncept je sličan modnom svijetu s manekenkom – prinesenom žrtvom u modnom hangaru, što je Ivana najavila s katatoničarkama blizankama slastičarkama u Ribizl bombi 1991. godine na Eurokazu. Model žrtve Ivana je često upotrebljavala u svojim modnim performansima, odnosno, kao što ih je nazivala, „modnim incidentima”, i to kao kritiku modnoga konzumerizma.
Tajči Čekada radom Gospa od SUP-a postavila je pitanje po čemu je Bogorodičino utjelovljenje ukazanja kažnjivo, a nisu kažnjiva njezina slikarska ili kiparska utjelovljenja u crkvama, te zašto ona, kao suvremena umjetnica, ne može uprizoriti motiv na suvremeni način, suvremenim izrazom. Njezin je rad serija akcija koja se kontinuirano odvija od 2019. godine.
Labinska multimedijalna umjetnica Xena L. Županić, poznatija daleko više na milanskoj kontrakulturnoj sceni, djeluje u kontekstu vokoperformansa kao rubnom žanru (koji atribuira u tom spoju glasa i zvučne poezije – bukljavina), tanke crvene linije između glazbe i umjetnosti performansa. Rad Otiče moje lice u Yztoku Zapada umjetnica postavlja u kontekst svoje četvrte knjige Yztok Zapada (Labin, 2014.).
Miyu Križanić predstavljanjem odjeće i fotodokumentacije bilježi transformacije vlastitoga identiteta uz naglašenu rodnu simboliku izvedbeno demonstrirajući subverziju idealne (stepfordske) medijske slike majke.
Antimodnu priču vizualno zaokružuje osobna dokumentacija prvoga našega ženskoga punk-bend The Schizoid Wikler’s, što su ga osnovale Vida Borš i Maja Kovač 1995. kojima se kasnije pridružila Ana Franjić. The Schizoid Wikler’s djelovao je strategijom šoka: prvo su, kako su često u intervjuima isticale, šokirale publiku vizualno (šarena odjeća, vikleri, kombinei itd.), a zatim i glazbeno. Riječima Vide Borš: „Bili su nam bitni scenski nastup, tekstovi, zabava, a svirat ćemo naučiti usput, lako za to.”
„Ciklus izložbi Prekasno je za odustajanje naš je doprinos kolektivnom osvještavanju velike i snažne tradicije feminističkog performansa u Hrvatskoj i podsjetnik da su umjetnice proteklih desetljeća stvarale izuzetne radove i otvarale važna društvena i osobna pitanja. Izložbe su nastavak našeg rada na dokumentaciji političkog performansa u Hrvatskoj u najširem smislu.“ – rekao je Zvonimir Dobrović, umjetnički direktor Domina.
Zahvaljujemo suradnicima na programu: Galeriji Događanja i KNAP-u, Muzeju suvremene umjetnosti, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti te umjetnicama na podršci i mogućnosti realizacije programa.
Program financijski podržava Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Rad udruge Domino podržava Zaklada Kultura Nova.
[izvor informacije Domino]
