Zagreb Film Festival u svojoj prošlosti nije imao praksu prikazivanja dugometražnih animiranih filmova, što se pogotovo odnosi na glavne programe, tako da je ove godine latvijski animirani film ‘Poplava’ dočekan s posebnim zanimanjem. Film ‘Poplava’ prikazan je u programu Mreža festivala Jadranske regije, tako da su gledatelji imali priliku i sami dati ocjenu ovom filmu. Nakon premijere na Cannes Film Festivalu, Poplava je do sada sudjelovala na nekih četrdesetak festivala od kojih su neki specijalizirani samo za animirane filmove. U tom festivalskom pohodu, film je do sada osvojio 13 nagrada, uz mogućnost da je u ovom trenutku taj broj nagrada već narastao. Film je nominiran i na Europskim filmskim nagradama za najbolji dugometražni animirani film, dok ga je Latvija prijavila kao svojega kandidata za Oscara u kategoriji Najbolji međunarodni igrani film. Redatelj filma, Gints Zilbalodis, već je sa svojim prvijencem Daleko (Away) iz 2019., gostovao na preko 90 festivala.
Fotografiju ustupio TMDB
Na početku filma, upoznajemo mladog crnog mačka, koji lutajući šumom i šumskim proplancima iskorištava priliku da ukrade ribu od čopora pasa, koji ga međutim primijete i počnu naganjati. Potjera u kojoj se čini kao da će psi svakoga trenutka uhvatiti mačka, iznenada završi kad iz suprotnog smjera nasrne krdo životinja koje od nečega bježe. Psi prekidaju potjeru, mačak se skupi na tlu (i pukom srećom ne bude zgažen), i onda vidimo vodu koja nadire, poplavu. Čitavim nizom pustolovina, mačak završi na čamcu s jednim psom (koji je bio u čoporu koji ga je lovio), lemurom, glodavcem kapibarom i ždralom … Ljudi se u filmu ne pojavljuju, iako postoje jasne naznake njihova postojanja, prazne kuće, napušteni gradovi. Poplava ne jenjava nego još i pojačava, preostaje samo borba za opstanak. U filmu se (naravno) čuje samo životinjsko glasanje. Gints Zilbalodis uspio je sa svojom ekipom koristiti „glasove“ pravih životinja, tako što su snimali glasanje pravih životinja i poslije unosili u film. Majstor tona išao je u zoološki vrt radi kapibara, golicao ih da snimi zvuk. Ispalo je da pravi „glas“ kapibare ne odgovara karakteru koji je zamišljen za kapibaru, pa su koristili „glas“ od devinog mladunčeta.
Animacija u filmu koketira s animacijom videoigara, što filmu daje pomalo retro štih. Pretpostavljam da se takva animacija neće svima svidjeti i da će naglašavati nedostatke iste, iako je film cijelo vrijeme oku ugodan. Film mogu gledati i djeca i odrasli.
Film je ovo mnogih poruka, svatko će moći izabrati svoju. U vremenu u kojem živimo i gdje je moguće zamisliti sve loše što se može dogoditi, čovječanstvu i planeti, danas sigurno ima više mogućnosti tumačenja nego li što je autor mislio u trenutcima stvaranja filma. Ono što će svi prvi pomisliti je utjecaj čovjeka na prirodu i planet, njegov nepopravljivi utjecaj na okoliš (film je u Zagrebu prikazan nekih mjesec dana od poplave u Jablanici, BiH). Ali film nosi i pozitivne poruke, o mogućnosti spajanja različitih zbog opstanka. ‘Poplava’ je na neki način film o tome kako bi moglo biti i film o tome kako bi trebalo biti.
Darko Pleša
