Argo
Argo (2012.)
Warner Bros. Pictures, 2012.
Trajanje: 120 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: SDDS | Datasat | Dolby Digital
Redatelj: Ben Affleck
Glume: Ben Affleck, Bryan Cranston, Alan Arkin, John Goodman, Victor Garber, Tate Donovan, Clea DuVall, Scoot McNairy, Rory Cochrane, Christopher Denham, Kerry Bishé, Kyle Chandler, Chris Messina, Zeljko Ivanek, Titus Welliver
Argo – Movie Site
Argo – IMDb
Ako je tajnoj i samozatajnoj CIA-i, nakon krivih procjena o Iraku te negativnog imagea u globalnoj laičkoj javnosti, bila potrebna ‘rehabilitacija’, marketinški je pogođen filmski način da se to učini. I to čak u filmu u kojem se (u premisi) otvoreno govori o njenoj negativnoj ulozi, to jest postavljanju negativca na čelo jedne države na koju SAD zbog (naftnog) interesa obraćaju pažnju.
Dakle, u kratkom (dokumentarističkom) uvodu filma publiku se obavještava o povijesnim događajima koji uvjetuju potrebu za junačkim djelima CIA-inih junaka, to jest pojedinaca, s manje pohvala Inteligentnom sustavu. U nastojanju da se demokracija bivšeg Divljeg zapada uvede na Bliski istok, CIA sudjeluje u postavljanju prozapadnjačkog diktatora s kraljevskim (šahovskim) porijeklom u Iran, gdje se on bahati i zamjera narodnim masama. Kad ga zbace s prijestolja i kad se Šah u emigraciji razboli, pa potraži i dobije azil u Americi, religijski revolucionarizirani narodni slojevi okupiraju u Teheranu američku ambasadu i uzmu taoce, tražeći izručenje bivšeg ugnjetavača.
Sad počinje igrani film. Stariji gledatelji, koji se sjećaju tih napetih osamdesetih (kad je mogao je izbiti Treći svjetski rat, For God’s Sake!) malobrojni su u multipleksima, ali i oni koji znaju ishod te svjetske talačke krize, radnju prate s pažnjom kao da je neizvjesna priča. Napet, dinamičan film koji unutar konkretne priče otkriva i, za laike uvijek fascinantnu političku pozadinu (Big Picture) koja određuje male pojedinačne sudbine. Ono što je svakom, od Homerovih junaka, na raspolaganju, a to je ‘slava’, tajnim je junacima na tajnim zadacima, uskraćeno, a film je jedan od načina da se otkriju zapretani podvizi.
Film je također, odnosno snimanje filma, spomenuto u drugim političkim ulogama ‘od nacionalnog interesa’. Dokumentarac o snimanju ‘spuštanja Apolla na Mjesec’ u londonskom studiju Stanleya Kubricka, svojevremeno je intrigirao sve koji više vjeruju u filmsku iluziju nego svemirsku tehnologiju. I danas ima onih koji vjeruju da je ‘mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo’ učinjen u nekoj pustinji Nevade ili na nekom filmskom setu. Pa ako je bio uvjerljiv taj film koji je u doba Hladnog rata prevagnuo svemirski prestiž SAD-a, mogao je to biti i film koji se snima u napetom Iranu, kako bi se spasili taoci iz američke ambasade. I film koji će nam otkriti snimanje tog filma. Dok živimo u svijetu u kojem se čini da se sve zna i da se sve vidi na You Tubeu, još uvijek je potrebna povijesna distanca i dobar igrani film da saznamo što se dogodilo u stvarnosti koju smo proživjeli i preživjeli.
Ada Jukić, 27 11 2012











