Spider-Man: Across the Spider-Verse (2023.)
Redatelj: Joaquim Dos Santos, Kemp Powers, Justin K. Thompson
Glasovi: Adnan Prohić, Anja Nigović, Tarik Filipović, Igor Kovač
“Spider-Man: Novi svijet” je prije 5 godina dobio najveće priznanje – nagradu Oscar za najbolji animirani film. Njegov nastavak “Putovanje kroz Spider-svijet” nadmašio je očekivanja publike i kritičara. Savršen je primjer zašto je film omiljena umjetnička forma – harmoničan je spoj scenarija, režije, montaže, animacije, glazbe… i zaista je divno vidjeti da je zahvaljujući njemu eksperimentalni animirani film doveden u arenu blockbustera, te se nadam da će otvoriti vrata sličnim projektima.
Fotografiju ustupio TB
Nažalost, avantura Milesa Moralesa i Gwen Stacy kroz Multiverzum prepun Spider-ljudi nije napravljena u 3D formatu, a iako je optimizirana za IMAX kod nas se ne prikazuje u tom monumentalnom formatu. To je zaista šteta, jer bi na ogromnom platnu i rezoluciji IMAX-a bogata animacija prepuna detalja bila puno izraženija. Ali zato se film može pogledati u multiosjetilnom 4DX formatu, ali samo (u prilično dobroj) hrvatskoj sinkronizaciji. No, da li je “Putovanje kroz Spider-svijet” dobar primjer za multiosjetilno 4DX iskustvo?
Kako se radi o filmu koji traje preko 2 sata prepunom akcijskih prizora, iskusniji 4DX gledatelji su mogli naslutili da ih očekuje vrlo turbulentno iskustvo. Tako je i bilo – pomicanje sjedala korišteno je cijelo vrijeme i u nekim prizorima bilo je toliko agresivno i neugodno da su neki gledatelji napustili dvoranu. Zašto 4DX montažeri za ovako duge filmove pretjerano koriste taj efekt nije mi jasno jer je kontraproduktivno.
Mirisi, dim i mlaznice zraka slabo su korišteni i nisu imali dojmljivi efekt, za mjehuriće i snijeg nije bilo potrebe, a škakljanje nogu bilo je korišteno uglavnom na neprikladnim mjestima – pri svakom ispaljivanju paukove mreže (iz ruku, ne nogu!). Propuštena je prilika bila u sceni u kojoj energetski snop iz Super akceleratora čestica prolazi kroz prsa negativca, gdje se običnom vibracijom naslona sjedala subwoofer zvučnicima to moglo atraktivno dočarati.
Film doduše ima odličnih imerzivnih trenutaka, za što su uglavnom zaslužna stroboskopska svjetla (pri pucnjavi i eksplozijama), puhanje vjetra (pri Spider-manovim vratolomijama u zraku) i vodena maglica (simulacija kiše). Vjetar i pomicanje sjedala komplementiraju svako otvaranje portala u multiverzum, a pri jurnjavi po vlaku koji leti u svemir ostavlja zaista moćan dojam. Kombinacija vjetra i maglice izuzetno je učinkovita u dramatičnom završnom djelu filma, gdje se kadrovi interijera i eksterijera precizno odvajaju kišom i vjetrom, odnosno njihovim izostankom.
Unatoč pretežito agresivnoj uporabi sjedala, ipak su briljirala u jednom intimnijem trenutku – kada Spider-Gwen šeće po izbočenom krovu zgrade, nastavi po rubu i završi naglavačke na podnožju krova. Sjedala sinkronizirano slijede njezin hod naginjući se pod kutem, stvarajući u kombinaciji sa slikom neobičan osjećaj da su i sami gledatelji izvrnuti naglavačke.
Tihoni Brčić
Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet – Movie Site
Spider-Man: Across the Spider-Verse – IMDb
