Mega popularni band iz 1980-ih – Duran Duran, pokazuje da još uvijek bez problema može dominirati svjetskom pop scenom. Njihov posljednji, 15. studijski album “Future Past” (2021), prvi nakon šest godine stanke, poput nas mnogi smatraju jednim od njihovih najboljih uradaka.

U sklopu promocije albuma krenuli su prošle godine na svjetsku turneju, na kojoj je bilo svega nekoliko EU lokacija. Ove godine su se ograničili na SAD, Kanadu i Veliku Britaniju. Kako je Hrvatska zajedno s ostatkom EU do daljnjeg ostala bez Duranovaca, a Velika Britanija nam je najbliža i najekonomičnija, brže-bolje smo zgrabili zadnje koncertne karte, jedva našli smještaj uoči krunidbe kralja Charlesa i 2. svibnja s RyanAirom poletjeli za London.

Foto by Tihoni i Iva Brčić

Zahvaljujući upozorenjima na sigurnosne protokole (koji su bili besmisleni – nitko nas na ulazu nije niti pogledao) i netočno vrijeme početka koncerta (vrijeme koncerta je zapravo bilo vrijeme otvaranja ulaza), došli smo na koncert satima prije vremena. No, čekanje se isplatilo… Glavnom koncertu su prethodila čak dva mini pop koncerta, s ekscentričnom Lia Lia i energičnim Jake Shearsom (Scissor Sisters), koji su odlično zagrijali pola arene za dolazak glavne atrakcije. Ostala polovica arene brzo se popunila u minutama prije samog dolaska Duranovaca.

Koncert je započeo posebno snimljenim filmićem u kojem se članovi grupe kao astronauti u svemirskom brodu spuštaju na Zemlju, te trijumfalno izlaze na pozornicu uz vrištanje 20-ak tisuća obožavatelja koji su sada potpuno ispunili arenu. Prva pjesma bila je lagana “Night Boat” iz davne 1981, ali su adrenalin brzo podigli s “Wild Boys” u kojem je cijela pozornica zaživjela u razigranim, pretežito crvenim tonovima projekcija i rasvjete. The O2 arena nas je oduševila kristalno čistim i bombastičnim zvukom, u kojem su se mogli jasno čuti vokali Simona LeBona, bass Johna Taylora i klavijatura Nicka Rhodesa. Bubnjar Andy Taylor nažalost nije bio na koncertu jer se trenutno nosi s terapijom raka prostate.

Unatoč pet singlova s najnovijeg albuma izveli su svega tri pjesme, tako da je koncert zapravo bio Greatest hits kompilacija a ne promocija “Future Past” albuma, što je zaista šteta. Barem tako uspješnoj grupi s dugim iskustvom nije bio problem probrati preostalih 17 pjesma iz preko četiri desetljeća bogate arhive hitova. Tako su uslijedili pop klasici kao što su “Hungry Like a Wolf”, “A View to a Kill”, “Notoriuous”, “Planet Earth”, “Girls on Film”, “The Reflex” i “Come Undone”, dok je bis završen s “Rio”. Bilo je i par iznenađenja – pjesmu “Lonely in Your Nightmare” pomiješali su s pjesmom Ricka Jamesa “Super Freak”, a “Girls on Film” s Calvin Harrisovom “Acceptable in the 80’s”.

Zanimljivo je bilo vidjeti koliko su se članovi grupe promijenili (ili nisu!) kroz desetljeća. a na to su nas podsjetile video projekcije s nizom naslovnica i isječaka časopisa za vrijeme njihove najveće slave ’80-ih. Bilo je zanimljivo u isječcima vidjeti i Dianu, princezu od Walesa, s obzirom da je krunidba kralja bila svega nekoliko dana nakon koncerta. Nostalgija je bila prisutna i u starijoj publici, koja začudo nije bila prošarana teenagerima kao što je to bilo na dosadašnjim turnejama.

Duhovito je bilo LeBonovo stalno saginjanje prema ispisu set liste na podu, te iznenađenje na to koju pjesmu izvodi sljedeću. Neočekivan je bio i njegov naprasit prekid pjesme “Friends of Mine” koju je prekinuo jer je nakon promjene garderobe zaboravio uzeti svoje monitoring slušalice. Ležerno se ispričao i uz šalu “nije čudo da mi na Twitter profilu piše da sam besprijekorno neprofesionalan” krenuo s pjesmom ispočetka. Baš kako priliči pop zvijezdi…

Tihoni i Iva Brčić