Povodom Mjeseca hrvatske knjige pozivamo vas na promociju novih knjiga Dunje Matić i Srđana Gavrilovića @ Bar Botaničar u petak 21. 10. 2022. u 19 sati. Mjesec hrvatske knjige: predstavljamo nove knjige sjajnih mladih autora Srđana Gavrilovića i Dunje Matić
U povodu Mjeseca hrvatske knjige, manifestacije koja se organizira od 15. listopada do 15. studenoga 2022. i koja i ove godine potiče na čitanje suvremene domaće književnosti, predstavljamo V.B.Z.-ove novitete, novu knjigu Srđana Gavrilovića “Nemoj ići u Anderlecht” i roman “Mirovanje” Dunje Matić!
Vidimo se u Botaničaru (Trg Marka Marulića 6, Zagreb), u petak, 21. listopada 2022. od 19 sati, gdje će sa sjajnim mladim autorima razgovarati Ena Katarina Haler.
.jpg )
Fotografija preuzeta s web stranice Casopiskvaka.com
“Nemoj ići u Anderlecht”, druga knjiga priča mostarskog pisca i urednika, belgijskog tragača za punijom pjenom dana, za tamnijom noći od onih što se nude na razglednicama europskih gradova, Srđana Gavrilovića, izniman je književni događaj koji se jednostavno ne smije omeđiti bilo kakvom odrednicom, pa čak ni lociranjem u moguću generaciju. Jer, Srđan je i više i manje od svoga okoliša, od sporih, često i nemuštih rečenica i zamornih slika ponuđenih u skupim opremama prestižnih nakladnika, on je tragač, usamljenik, apatrid u najboljoj varijanti trećemilenijskog čovjeka.
“Mirovanje” Dunje Matić fino je uslojen roman koji zavodi mekim intimizmom pseudodnevničkih zapisa, koji je istovremeno urban i univerzalan, ali izrazito je lokalno i situacijski obojen, ukotvljen ne samo u riječki postindustrijski ambijent, nego i u specifičan pandemijski trenutak, pa tako predstavlja književni otisak i jednog globalnog iskliznuća.
Dunja Matić “Mirovanje”
Mirovanje Dunje Matić naglašeno je urban rukopis, a optikom pa i tematikom savršeno bi funkcionirao u Barceloni ili Kopenhagenu. Ipak, taj fino uslojen roman koji zavodi mekim intimizmom pseudodnevničkih zapisa izrazito je lokalno i situacijski obojen, ukotvljen ne samo u riječki postindustrijski ambijent, nego i u specifičan trenutak, pa tako predstavlja književni otisak i jednog globalnog iskliznuća.
Uzbuđenje riječkih kulturnjaka zbog zadaće prijestolnice kulture pomračit će te 2020. pandemijsko zatvaranje što se pak preklapa s fazom čahurenja mlade D. gdje njene zdravstvene neprilike kao da su refleksija intenzivnog procesa samotumačenja. Pitanje je kako bi sve to prošlo da nema čvrstog emotivnog sidrišta, tog nepovredivog „mjesta za dvoje“ koje ovu knjigu čini ultimativnom ljubavnom pričom, snovitom i rokerskom u isti mah.
Smion feminilni roman, aktualan, no izvan struje i sumnjivih hajpova, Mirovanje Dunje Matić koleba se između saturiranih slika događajnog obilja i monokromnosti samotnjačke melankolije, između prividne krhkosti i zdrave drskosti, između dokumentarnog samoizlaganja i poetske igre. Roman je to, naposljetku, koji hipnotizira suptilnim titranjem, čiji je forte u fragmentu, u fluidnosti, u atmosferi, u tom gotovo neobjašnjivom, a tako samosvojnom, skoro pa organskom ritmu pripovijedanja.
Srđan Gavrilović “Nemoj ići u Anderlecht”
Druga knjiga priča mostarskog pisca i urednika, belgijskog tragača za punijom pjenom dana, za tamnijom noći od onih što se nude na razglednicama europskih gradova, Srđana Gavrilovića, izniman je književni događaj koji se jednostavno ne smije omeđiti bilo kakvom odrednicom, pa čak ni lociranjem u moguću generaciju. Jer, Srđan je i više i manje od svoga okoliša, od sporih, često i nemuštih rečenica i zamornih slika ponuđenih u skupim opremama prestižnih nakladnika, on je tragač, usamljenik, apatrid u najboljoj varijanti trećemilenijskog čovjeka. Meta su filmovi, pivo, knjige i tek ponekad slični ljudi, zagubljeni u sumracima gradova, ili uznemireni prazninom na vrelom hercegovačkom suncu.
Njegovi su rubovi svijeta, tog sve gorčeg kolača što ga zovemo Europom, tog sve osamljenijeg i zlokobnijeg prostora iz kojeg je potekao, kroz koji jedino Neretva sijeva kao smaragdno svjetlo. Sve ostalo zastire tama. U toj tami, i tuđoj i našoj, i pojedinačnoj i zajedničkoj, stoji jedan visoki, zgodni mladić i srče pjenu iz pune čaše piva, u svojim velikim rukama pretače i dobrotu i zloću svijeta, postavlja pitanja, tek rijetko nudi odgovore. I zapisuje. Zapamtite ga, Srđan Gavrilović se zove.
Ivica Prtenjača
[izvor informacije V.B.Z.]
