Nagrada „Fabijan Šovagović“ Društva hrvatskih filmskih redatelja dodijeljena je na otvorenju 69. Pula Film Festivala uglednoj glumačkoj zvijezdi Ljubici Jović koju pamtimo po upečatljivim ulogama u klasicima «H-8», «Svoga tela gospodar», «Martin u oblacima», «Vlak bez voznog reda» i mnogim drugima. Nagradu joj je uručila Anja Šovagović Despot koja je čestitala Ljubici u ime cijele obitelji Šovagović te je tom prilikom nazvala „blistavom zvijezdom hrvatskog glumišta, velikom divom hrvatskog teatra, televizije i filma“. Gđa Šovagović Despot istaknula je kako iskreno vjeruje da Šovo, po kojem nagrada nosi ime, svjedoči tom događaju s filmskih nebeskih visina i raduje se zajedno s prepunom Arenom.
Fotografiju ustupio PFF
„Pozdravljam dragu i vjernu publiku bez koje mi glumci ne bismo postojali“, rekla je Ljubica o čijoj je karijeri svjedočio retrospektivni film Judite Gamulin koji je publika nagradila dugim, toplim pljeskom. Ljubica se prisjetila svjedočenja Šovagovićevom kazališnom debiju u mladosti. «Već tada je bila vidljiva njegova nepresušna glumačka energija», rekla je, «kroz gestu, tjelesnu ekspresiju, savršenu dikciju i eksploziju glumačke rečenice zbog čega je djelovao poput ‘elementarne nepogode’ što je i postao njegov glumački potpis». Ljubica je zahvalila publici i Društvu redatelja u ime „preddigitalne generacije koja je najaktivnije djelovala u prošlom mileniju i koja je na odlasku“. No, Ljubica je još uvijek itekako aktivna. Posljednjih 19 godina živi u Švicarskoj, a ujesen ćemo je gledati u seriji „Metropolitanci“ autora Darija Vince i Saše Podgorelca, te u režiji Igora Šeregija. Također je restauriran i klasik „H-8“ Nikole Tanhofera u kojem je ostvarila ulogu putnice autobusa.
Prilikom proglašenja Festivala otvorenim predsjednik Milanović prisjetio se nezaboravne Ljubičine uloge Laure u seriji „U registraturi“ zahvaljujući kojoj mu je kao dječaku konačno bilo dopušteno ostati budnim nakon osam sati uvečer.
Jučer je održana press konferencija povodom dodjele nagrade kojoj su nazočili novinari te predsjednik DHFR-a Danilo Šerbedžija i član UO DHFR-a Hrvoje Hribar. Razgovor je u ime Društva vodila redateljica Jasna Nanut. Ljubica se nadovezala na predsjednikovu izjavu, prisjetivši se da su u njenu Lauru tada bile zaljubljene mnoge djevojčice koju su joj slale pisma i igrale se Laure. Ljubica i Anja prisjetile su se zajedničkih trenutaka na kazališnim daskama, pri čemu je Anja istaknula Ljubičinu skromnost kao rijetku vrlinu u ovom poslu. Ljubica je konstatirala da joj je, iako ne promišlja sebe kao glumicu, u životu najvažnija bila sloboda te da se tajna njenog osobnog zadovoljstva krije u tome što možda nije uvijek znala što hoće, ali je uvijek znala što neće. Anja je zaključila da ta urođena skromnost, nevjerojatan glumački instinkt i osebujno glumačko umijeće Ljubicu čine ne samo velikom glumicom, već prvenstveno velikim čovjekom.
Dobitnica Nagrade „Fabijan Šovagović“ za 2022. godinu
LJUBICA JOVIĆ
BIOGRAFIJA
Ljubica Jović je rođena 20. travnja 1936. godine u Banja Luci. Završila Kazališnu akademiju u Zagrebu. Kao dugogodišnja članica Dramskog kazališta „Gavella“ u Zagrebu, ostvarila je širok dijapazon uloga u klasičnom i modernom repertoaru, uključujući važnije uloge koje je ostvarila u komadima T. Williamsa, L. Pirandella, R. Marinkovića i H. Ibsena. Na filmu nastupa već kao studentica; glavne uloge ostvarila je u filmovima Pukotina raja (V. Pogačić, 1959), Martin u oblacima (B. Bauer, 1961) i u epizodi Poslije predstave A. Vrdoljaka (u okviru omnibusa Ključ, 1965). Često nastupajući na televiziji, sudjelovala i u prvoj dramskoj emisiji TVZ-a u TV igri Gledalac i mi K. Novosela 1956. godine. Poslije se osobito istaknula ulogom Laure u TV seriji U registraturi, kao i u seriji Fiškal i dr. Nedavno je dovršila snimanje serije Metropolitanci u režiji Igora Šeregija. Producent filma je Ring produkcija d.o.o. Serija će se emitirati ove godine na HRT-u tijekom jesenske sheme.
FILMOVI
● Das Fräulein, 2006. – r. Andrea Štaka
● Mirta uči statistiku, 1991. – r. Goran Dukić
● Rezervisti, 1987. – r. Berislav Makarović
● Neobični sako, 1984. – r. Vedran Mihletić
● Sitne igre, 1981. – r. Mario Fanelli
● Sve su plave, 1978. – r. Marijan Hodak
● Ključ; III. Poslije predstave, 1965. – r. I: Vanča Kljaković, II: Krsto Papić, III: Antun Vrdoljak
● Blaze of Glory, 1963. – r. Robert Lynn
● Martin u oblacima, 1961. – r. Branko Bauer
● La furia dei barbari, 1960. – r. Guido Malatesta
● Pukotina raja, 1959. – r. Vladimir Pogačić
● Vlak bez voznog reda, 1959. – r. Veljko Bulajić
● H-8…, 1958. – r. Nikola Tanhofer
● Svoga tela gospodar, 1957. – r. Fedor Hanžeković
TV FILMOVI
- Glorija, 1975. – r. Božidar Violić
- Buco, – r. Anton Marti
- Petar Pan, 1969. – r. Višnja Lasta
- Ožiljak, 1969. – r. Daniel Marušić
- Baština, 1969. – r. Vladimir Gerić
- Kruh, 1968. – r. Vanča Kljaković
- Gdje je duša mog djetinjstva, 1968. – r. Daniel Marušić
- Tango, 1968. – r. Vanča Kljaković
- Ljubav, 1968. – r. Joakim Marušić
- Kravata u šarenom izlogu, 1967. – r. Berislav Makarović
- Kineski zid, 1967. – r. Berislav Makarović
- Prikupljanje hrabrosti, 1966. – r. Eduard Galić
- Zatezanje konopca, 1966. – r. Ivan Hetrich
- Sonata Facile, 1965. – r. Ivan Hetrich
- Korupcija u palati pravde, 1964 – r. Berislav Makarović, Božidar Violić
- Žena kakvu nisam oženio, 1964. – r. Ivan Hetrich
- Propali dvori, 1964. – r. Eduard Galić
- Obredna ogrlica, 1964 – r. Djordje Janjatović
- Ljudi i neljudi, 1963. – r. Mario Fanelli
- Usnuli ratnik, 1963. – r. Mario Fanelli
- Vruć je zrak, 1962. – r. Mario Fanelli
- Razarač Zagreb, 1962 – r. Mario Fanelli
- Slobodan dan, 1962. – r. Ivan Hetrich
- Čovjek od važnosti, 1961. – r. Mario Fanelli
- Ulica bez izlaza, 1960. – r. Mario Fanelli
- Galantni fantom, 1959. – r. Anton Marti
- Simpatija i antipatija, 1957. – r. Ivan Hetrich
- Gledaoci i mi – Kolombina, 1956. – r. Anton Marti
TV SERIJE
● Metropolitanci, 2022.
● Ponos Ratkajevih, 2008.
● Bračne vode, 2008.
● Dome slatki dome 2010.
● Najbolje godine, 2010.
● Kud puklo da puklo, 2014-2015.
● Zagonetno Pismo, 1990.
● Punom parom, 1980. – r. Mario Fanelli
● U registraturi, 1974. – r. Joakim Marušić
● Fiškal, 1970. – r. Joakim Marušić
● Sam čovjek, 1970. – r. Eduard Galić
● Maratonci, 1968. – r. Berislav Makarović
● Letovi koji se pamte, 1967. – r. Nikola Tanhofer
● Dileme, 1966. – r. Dragoljub Švarc, Berislav Makarović
LJUBICA JOVIĆ – LAUREATKINJA NAGRADE „FABIJAN ŠOVAGOVIĆ“
Diana Nenadić, filmska kritičarka
U ona dobra stara vremena, kada je državna televizija (tadašnja RT Zagreb) još bila tvornica kvalitetnog dramskog programa, a ne tek puki prikazivač autsorsanih serijala kao danas, mali ekrani udomljavali su glumačka lica koja su tada bila jednako zapaženo prisutna na klasičnom repertoaru lokalnih i nacionalnih kazališta i na filmskom platnu. Toj zlatnoj (Šovagovićevoj) generaciji nezaboravnih kazališnih, filmskih i televizijskih glumaca, rođenih 1930-ih ili ranih 1940-ih godina, pripada i Ljubica Jović, ovogodišnja laureatkinja nagrade „Šovagović“ za životno djelo.
Akademsku glumicu rođenu u Banjoj Luci viđali smo donedavno i u domaćim serijalima novoga kova. No nijedna njezina novija TV uloga ne može zasjeniti otjelovljenje hajdučice Laure, fatalne družice nedosanjanog intelektualca Ivice Kičmanovića, tragičnog junaka realističnog romana U registraturi Ante Kovačića iz 19. stoljeća, koja joj je u adaptaciji i režiji Joakima Marušića iz 1974. donijela širu prepoznatljivost i popularnost. „Djevojka tužnog osmjeha“, kako je lik Marije u Pukotini raja (1959) opisao njezin glumački partner u tom Pogačićevom filmu, gotovo dvadeset godina nakon početka glumačke karijere dobila je priliku pokazati sve što zna: od savršene dikcije koja poštuje književni jezik i dramski tekst, do besprijekornog upravljanja čitavim rasponom emocija koje se roje u glavi mlade štićenice lokalnog mecene željne osvete zbog svirepe nepravde učinjene njezinoj majci. Na tom putu (samo)uništenja njezina je interpretkinja uspjela dohvatiti sve ono što je Kovačić vidio u svojoj knjiškoj fatalnoj ženi: „strast i hladnoću, neopisivo milje i ljut prezir, anđeosku dobrotu i zmijsku zlobu… sve to u jedan tren“.
Bio je to vrhunac karijere inače distingvirane i diskretne dramske umjetnice koja je započela još sredinom 1950-ih godina. Anton Marti doveo ju je kao studenticu na zagrebačku televiziju, tada još u eksperimentalnoj fazi, gdje će do početka 1990-ih, paralelno snimajući filmove i igrajući u matičnom kazalištu Gavella (adaptacije Čehova, Dostojevskog, Ibsena, Pirandella, T. Williamsa, Marinkovića…), nastupiti u nizu drama i dramskih serija te surađivati s plodnim TV redateljima. Ponajviše je radila s Fanellijem (Vruć je zrak, 1962.; Ljudi i neljudi, Usnuli ratnik, 1963.; serija Punom parom, 1980. i dr.), Hetrichom (Slobodan dan, 1962.; Sonata facile, 1965.; Zatezanje konopca, 1966. i dr.), Galićem (serija Sam čovjek, 1970.; drame Propali dvori, 1964; Prikupljanje hrabrosti, 1966; Gorčina u grlu, 1973.), Joakimom Marušićem (serija Fiškal, 1970.) i Makarovićem (serije Tu, negdje pokraj nas, 1965.; Maratonci, 1968. i dr.). Ispočetka je češće nastupala i na filmu, uglavnom tumačeći likove urbanih djevojaka ili mladih žena (iznimka su kratka epizoda seoske djevojke u Hanžekovićevom filmu Svoga tela gospodar, 1957. i glumice amaterskog soc-realističkog „kazališta“ u Bulajićevom Vlaku bez voznog reda) ‒ od sjetne i bračno nesretne Marije u spomenutom Pogačićevom filmu te njoj ponešto slične putnice autobusa u Tanhoferovu H-8 (1958.), preko zaigrane Zorice, partnerice Borisa Dvornika koja čezne za vlastitim stanom u Bauerovoj melodrami Martin u oblacima (1961), do samosvjesne mlade intelektualke koja se u Vrdoljakovoj epizodi omnibusa Ključ (1965) suočava s krizom svoga uhodanog braka.
Slične uloge pratile su krupnooku i odmjerenu Ljubicu Jović u dramama iz suvremenog života, dok je u povijesnim scenarijima češće ulazila u kostim i „kožu“ suzdržanih plemkinja, poput Kovačićeve grofice Olge u seriji Fiškal ili grofice Ratkaj u serijalu Ponos Ratkajevih Branka Ivande (2007.-2008). Potonja uloga, uz onu postarije gastarbajterice koja čezne za povratkom u domovinu u filmu Gospođica Andree Štaka (2006), označila je njezin povratak na hrvatske ekrane nakon gotovo petnestogodišnje glumačke stanke. Taj prekid, međutim, nije uspio nauditi ni formi Ljubice Jović ni našem sjećanju na desetljećima udaljene dramske vrhunce glumice koja je i danas prisutan znak tog sjajnog razdoblja hrvatske filmske i televizijske slike.
- NAGRADA „FABIJAN ŠOVAGOVIĆ“
Društvo hrvatskih filmskih redatelja dodjeljuje Nagradu „Fabijan Šovagović“ istaknutom glumcu/glumici za izuzetni glumački doprinos hrvatskoj kinematografiji. Nagradu, koja se tradicionalno dodjeljuje na Pula Film Festivalu, Društvo dodjeljuje od 2001. godine u uspomenu na velikana hrvatskog glumišta Fabijana Šovagovića.
Dosadašnji dobitnici Nagrade „Fabijan Šovagović“:
-
- Boris Dvornik (1939.-2008.)
- Mia Oremović (1918.-2010.)
- Božidarka Frajt (1940.)
- Ilija Ivezić (1926.-2016.)
- Ivica Vidović (1939.-2011.)
- Semka Sokolović-Bertok (1935.-2008.)
- Josip Bobi Marotti (1922.-2011.)
- Vanja Drach (1932.-2009.)
- Relja Bašić (1930.-2017.)
- Ana Karić (1941.-2014.)
- Marija Kohn (1934.-2018.)
- Boris Buzančić (1929.-2014.)
- Rade Šerbedžija (1946.)
- Mustafa Nadarević (1943.-2020.)
- Ivo Gregurević (1952.-2019.)
- Vera Zima (1953.-2020.)
- Božidar Smiljanić (1936.-2018.)
- Igor Galo (1948.)
- Inge Appelt (1943.)
- Zdenka Heršak (1928.-2020.)
- Zdenko Jelčić (1946.)
- Ljubica Jović (1936.)
[izvor informacije Pula Film Festival]
