Filmovi o Batmanu već dugo nisu razočarali, konkretno počevši od trilogije “The Dark Knight” u kojoj je redatelj Christopher Nolan napustio stripovsku camp estetiku i započeo eru superheroja smještenih u realističnu (doduše, alternativnu) stvarnost. U njoj se odlično snašao i Zack Snyder, koji je uz Nolanov producentski nadzor fanovima podario zreliju verziju Viteza tame u kontroverznom “Batman v Superman” i epskom “Zack Snyder’s Justice League”.
Dok je u Nolanovoj trilogiji Batman bio srednjovječne dobi i u vrhuncu svojeg superherojskog djelovanja, Snyderov je bio starije dobi i traumatiziran svojim dosadašnjim stilom života. Christian Bale i Ben Affleck odlično su oživjeli obadvije verzije lika i tako ostali ikonografski vezani uz ta dva Batmanova razdoblja.
Fotografiju ustupio Cineplexx
U najnovijoj verziji lik Batmana i dalje djeluje u realističnom svijetu, koji je doduše mračniji od prijašnjih ali doprinosi izgradnji lika. Lik Batmana je ovdje vrlo mlad i u nastajanju, čime je redatelj Matt Reeves zaokružio dosadašnju Nolanovu i Snyderovu interpretaciju lika. Rano je govoriti kako će se Robert Pattinson nadalje snaći u ulozi mladog Batmana, s obzirom da u njemu nije imao prilike pretjerano glumiti, no s obzirom na njegovo glumačko iskustvo nema razloga dvojiti da će biti uz bok Balea i Afflecka.
I Reevesu se pružila prilika da Batmana predstavi u najboljim prikazivačkim uvjetima – u IMAX formatu. “The Batman” nije djelomično sniman IMAX kamerama (kao “The Dark Knight”, “The Dark Knight Rises” i “Batman v Superman”), već je prilagođen IMAX-ovom DMR tehnologijom. To ne znači da slika izgleda pretjerano slabije. Iako nema nevjerojatnu oštrinu i detalje nativnog IMAX formata, kontrasti i boje su odlični i nadilaze mogućnosti standardnih kino projekcija. Dakako, gigantsko 333 m2 veliko IMAX platno platno također nema nikakvu konkurenciju.
Tu je i bombastični zvuk koji je posebno miksan za zvučni sustav IMAX-a s 12 diskretnih kanala i sub-bass, koji odnedavno ima i visinsku komponentu. Tako se zvukovi nekada mogu čuti gore-dolje bočno i odozgora na samom stropu. To je doduše teško razlučiti za vrijeme filma, ali ono što se definitivno osjeti je voluminoznost zvuka. Osjeti se da obuhvaća cijeli prostor i pogotovo je efektan u scenama gdje su u pitanju veliki zatvoreni prostori poput mansion, hangara i stadiona. Filmska glazba Michaela Giacchinoa također zvuči odlično, jasno je definirana i nije izgubljena u audio efektima kojima film obiluje.
Tihoni Brčić
