»64«; drama; spisateljica: Tena Štivičić; redateljica: Arija Rizvić;
premijera14. listopada 2021. godine, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb
Prva ovosezonska dramska premijera u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu održana je 14. listopada 2021. Bila je to drama »64« uspješne hrvatske dramatičarke Tene Štivičić, koja živi i radi u Londonu. Njezine su drame postavljene na svjetskim pozornicama i nagrađivane. Posebice je značajna prethodna drama »Tri zime«, također uprizorena i na sceni zagrebačkoga HNK, koja je osvojila niz nagrada.
I u najnovijoj drami »64«, Tena Štivičić bavi se vrlo životnim okolnostima i stvarnostima, veoma važnim i jako osjetljivim i bolnim, u kojima će se mnogi prepoznati. U to je utkala i vlastito iskustvo i iskustva mnogih njoj znanih osoba. Upravo je tekst drame najznačajniji i najvažniji, njegovi iskreni, otvoreni i bolni dijalozi i monolozi. No u njima ipak ima dosta duhovitosti i komičnosti koje ublažuju tešku temu te čak više puta nasmijavaju gledatelje.
Fotografiju ustupio HNK Zagreb
Pokretač radnje je bračni par koji ne može ostvariti roditeljstvo prirodnim putom. No to je samo okvir u kojem su i ostali likovi, posebice roditelja i prijateljice Bele, znakoviti i važni u toj fresci vrlo životnih karaktera. Gotovo ništa nije onako kako se čini na prvi pogled. Svatko nosi vlastitu nevolju u svakom trenutku, a sagledava je često drukčije, iz druge vizure i druge okolnosti.
Glavni likovi Eva i Danijel, koje dobro utjelovljuju Olga Pakalović i Igor Kovač, prolaze kroz mučno razdoblje i vlastita bolna preispitanja. Različite poglede na iste događaje daju i drugi likovi. Zanimljivo je pak kako likovi u kasnim životnim dobima, a odnosi se to na roditelje koje glume Alma Prica i Danijel Despot, gledaju na vlastiti život i procjenjuju prijašnje događaje s odmakom. Snažni i dojmljivi su monološki dijelovi lika Evine prijateljice Bele, koje izvrsno donosi Lana Barić. Sve to pokazuje kako je ipak sve vrlo individualno i često drugima teško shvatljivo i nesagledivo.
Život i protok vremena donose svoja obilježja koja se očituju na likovima. Unutarnje i vanjske promjene su neminovne, a u to se upliću i suvremena tehnologija i suvremena medicina. Tehnologija je predstavljena modernim igricama koje sve više zahvaćaju pa i zarobljavaju ljude, a medicina nastoji pomoći potpomognutom oplodnjom. I upravo to je ono što stavlja sve na kušnju, na odluke, na pogled u budućnost, na same sebe…
Drama se izvodi bez stanke, što stvara još veću dinamiku i napetost. Scenografija je jednostavna i pokretna. Vidljivo je da je to prvi rad mlade redateljice Arije Rizvić, jer unatoč trudu ima i slabijih dijelova. U drami nema kronološkoga slijeda, nego su u biti slike različitih vremena odvijanja radnje, koje je valjalo povezati. Tomu je pridonio scenski pokret i donekle promjena scene.
Problem je dikcija sporednih likova i nedovoljna akustičnost, a to je smanjilo čujnost gledateljima. Poglavito se to odnosilo na likove u udaljenim, dubinskim dijelovima scene i nažalost na lik liječnika kojega glumi Livio Badurina.
Predstava primjerena ponajprije odraslim, zrelim gledateljima, ostavlja mnogo mogućnosti za promišljanje o suvremenom roditeljstvu i braku.
Marijana Jakovljević
Informacije o predstavi:
glume: Olga Pakalović, Igor Kovač, Lana Barić, Alma Prica, Dragan Despot, Luka Dragić, Livio Badurina, Tesa Litvan
dramaturginja: Mirna Rustemović
scenograf: NUMEN / For use
kostimografkinja: Ana Fucijaš
skladatelj: Ivan Pešut
scenski pokret: Larisa Lipovac Navojec
