Debitantski roman dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2017. godine, djelo je koje se bori s prošlošću koje više nema, sjećanjima koja blijede te rađanjem novog, drugačijeg društva u Nagasakiju, gradu koji je tek nedavno pretrpio eksploziju atomske bombe. Etsuko je mlada žena, trudna sa svojim prvim djetetom, koja u okolnostima koje bi trebale biti pozitivne i dobre za nju, izaziva u drugim ljudima pitanja o njezinoj sreći. Njezin muž Jiro je posvećen poslu, zanemarujući svog vlastitog oca koji je u dugotrajnoj posjeti, ostavljajući starog čovjeka u čudu, jer nove okolnosti i pad hijerarhijskih uzla na koje je bio naučen; unutar kojih je uživao veliko poštovanje.

To sjećanje na Nagasaki Etsuko evocira u sadašnjosti, u svojem domu na drugom kraju svijeta, u Engleskoj. Nakon šoka koje je donijelo samoubojstvo njezine prve kćeri Keiko – koja se nikad nije navikla na novu zemlju – dobivamo uvid u drugačiji mentalni sklop glavne protoagonistice i naratorice Etsuko. Njezina prva reakcija kad ugleda svoju kćer kako visi je da se zapita koliko dugo je u tom stanju, bez iskazivanja pravih emocija i brige. Njezina kćer Keiko predstavlja ono što je ostavila u Japanu, dijete njezinog prvog muža, produkt vremena koje se mijenjalo silnom brzinom, ali koje je i sa svim tim promjenama bilo puno drugačije od onog u Engleskoj.

Zato je i njezin odnos s Niki, kćeri koju je rodila u Engleskoj, i koja je bila uronjena samo u zapadnjačku kulturu, drugačiji. Niki je otvorena i posvećena životu s čovjekom u drugom gradu. Niki nije stigla na sprovod od Keiko, što je još jedan pokazatelj udaljenosti između žena u toj obitelji.

Niki i Etsuko možda ne pokazuju previše emocija u međusobnom komuniciranju, ali obje su staloženije u kontekstu očekivanja te samih postavki britanskog društva. Etsuko je prihvatila svoj novi dom, ali cijena koju je Keiko podnijela zbog takve promjene je katastrofična.

Etsuko se s tom tragedijom nosi na način da se prisjeća nekoliko kratkih mjeseci u Nagasakiju, dok je bila trudna s Keiko, a dosadnu svakodnevicu i rutinu koja je uključivala brigu o kućanstvu, mužu i svekrvru promijenio je dolazak nove susjede. Sachiko je nešto starija od nje, ima kćerku Mariko, i uglavnom priča o svom američkom dečku koji će je odvesti u obećanu zemlju američkog obilja. U kojoj neće morati sanjati uništenje i svjedočiti raspadu društvenog sistema, nego će uživati te omogućiti bolji život svojoj kćerki. Etsuko i Sachiko imaju, kao i svi likovi u ovom romanu, čudan i suspregnut odnos. Teme razgovora ulaze u sve sfere života, ali društvena okolina zadržava razgovore u okviru suspregnutog zatomljivanja emocija izbjegavanju konkretnijih verbalnih ispada. Etsuko se ne prestaje čuditi nonšalantnosti s kojom Sachiko pušta svoju kćer Mariko da luta posvuda i vjerojatno kroz ta svoja sjećanja nastoji naći nešto u svojem životu što bi osnažilo dojam da se ona brinula o nekome, da nisu svi njezini odnosi bili hladni te da nije pogriješila u svemu, kao što je pogriješila s Keiko.

Razmeđe između sadašnjosti i prošlosti koju nam donosi neobjektivna naratorica Etsuko dolaze do svojeg kraja, ali da zapravo ni u jednom trenutku ne dolazi do katarze ili do nekog konkretnijeg raspleta. Kao jedno sjećanje, Nagasaki završava s odlaskom Sachiko i Mariko, koje za sobom ostavljaju trag prema boljoj budućnosti na Zapadu. Radi li se o tragu kojeg je Etsuko kasnije pronašla i sama dodatno utabala, nije posve jasno. Ovo je tek jedan odsječak njezinog života, možda i jedini u kojem je zaista mogla reći da se grčevito borila za jedno dijete, bez obzira što nije bilo njezino.

Nedostatak jednog snažnijeg uporišta za sve ono što se odvija u romanu, a od čega mnogo toga ostaje ispod površine – otvoreno za višestruke interpretacije – ostavlja jedan dojam nedorečenosti. Iz koje je teško iščitati radi li se o nečemu što je autor htio prikazati na upravo taj način, ili je bitne elemente i dijelove ostavio u svojoj mašti. Bez obzira na sve, radi se o zanimljivom debitantskom ostvarenju koje, kroz kompleksne odnose, putuje niz teme koje su veće od društva, pri tome ostavljajući iza sebe mrvice razlomljenih života koji se samo nastavljaju kotrljati.

U dodatku knjige se nalazi govor Kazua Ishigura kojeg je održao na dodjeli Nobelove nagrade za književnost. Taj govor služi i kao izvrstan dokument koji ulazi u psihu ovog velikog autora dok predstavlja dionice svojeg života koje su ga dovele do tog podija i svih knjiga koje je napisao.

Robert Tabula

Informacija o knjizi:

Kazuo Ishiguro
Blijed pogled na bregove

Mitopeja
Preveo: Vladimir Cvetković Sever
Strani naslov: A Pale View of Hills
Godina: 2018
Stranice: 216
Uvez: Meki
ISBN: 9789535956532
Cijena: 100 kn

Facebook