FILMSKE MUTACIJE: XIV. FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA KINO KRISIS
gabbla ne označava fiksni prostor,
jednom kad se netko nađe na jugu ima i gabblu –
zaleđe, udaljenost, unutrašnjost, dubinu
Tariq Teguia
Danas, u utorak 2. ožujka 2021., u fokusu Filmskih mutacija u kinu Kinoteka (Kordunska 1) filmska je kartografija Tariqua Teguije. Njegovom ključnom filmu Gabbla (Inland), koji prikazujemo u 19:30 na 35-mm filmskoj vrpci, prethodi u 17:00 autorov masterclass u u sklopu kojeg prikazujemo dva kratka filma Ograda i Gdje si, Tariq Teguija?
Tariq Teguija je još danas u Zagrebu i pozivamo vas na njegovu briljantnu studiju linija bijega i nestajanja Gabbla uvodnim mislima nadahnutog eseja Jacquesa Rancièrea:
Što je danas filmska a što politička fikcija? Inland počinje kao stvar boje: sivo-žuta površina iz koje se polako pomaljaju dalekovodi. Film se završava rasplućem junakinje filma, malom točkom koja postupno iščezava u žutom, u boji sunca i pijeska, u boji njihove nerazlučivosti. U tom smislu, film se pokorava klasičnom modelu fikcije: sekvenciji događaja koje početak i kraj jasno odvajaju od uobičajenog životnog toka. No, u reprezentativnoj su logici taj početak i kraj povezani s kauzalnom spregom događaja koji su određeni ciljevima za kojima idu likovi. Estetska fikcija, nasuprot, prvenstveno je sačinjena od odnosa između prostora i vremena, percepcija, osjećaja, pokreta i ritmova. Ona više ne suprostavlja likove i volje nego načine percepcije čulnih događaja, sprege koje ih temporaliziraju, interpretativne sheme koje im daju smisao. Inland dobro ilustrira taj pomak. To je film fikcije, povijesti nekih likova koji se kreću nekim teritorijem i tako ulaze u nove odnose. No, ne pitamo se, na kraju, što će se dogoditi njegovu junaku Maleku i ženi koju on odvodi do granice njezine zemlje. Na kraju njihova putovanja, oboje se vraćaju u nerazlučivost iz koje su bili izašli. Međutim, Inland nije “formalni” film kao što to neki misle, nije tek čisti sklop linija, boja i ritmova. Zapravo, ritam, linija i boja čine jednu drugu dramaturgiju. Priča nam ne pokazuje što to Malek želi i hoće li to postići, nego na koji način njegova putanja ocrtava liniju u prostoru, kako se ta linija križa s drugima i kako zastranjuje kada se susreće s linijom “djevojke”, i kako obje linije zajedno trasiraju novu putanju. Upravo ta kombinacija linija daje oblik sadašnjosti nekog naroda tako što pogledu nudi jedan teritorij i načine na koji ga danas možemo nastaniti. Riječ je, dakle, o političkom filmu o današnjem Alžiru.
(iz teksta Gabbla Tariq Teguia, povodom 20. godišnjice časopisa Trafic i programa 20 godina, 20 filmova, preveo Leonardo Kovačević)
UTORAK 02.03.
17:00
MASTERCLASS TARIQA TEGUIJE
uz projekciju kratkih filmova Gdje si, Tariq Teguia? i Ograda
razgovor s autorom vodi Tanja Vrvilo
Gdje si, Tariq Teguia? | Où en êtes-vous, Tariq Teguia? | Where’re you, Tariq Teguia?, Tariq Teguia, 2015., digital, boja, zvuk, 20’
Tariqu Teguiji, filmašu geografije i putovanja, uzvraćeno je njegovo stalno pitanje Gdje si… ? On odgovara esejom ceste, u trajnom kretanju, u međuprostoru Libanona, Grčke, Alžira i Francuske, onome što ga pokreće nakon dovršetka filma Revolucija Zanj. Iz jedne zemlje u drugu, u međumrežju sastavlja portret svojih suputnika u otporu, kao i svoj vlastiti. Autocesta pod kišom, željeznička pruga, demonstracije u Barceloni, slike rata, rock koncert, projekcija filma… Gdje si, Tariq Teguia? je pokretno pismo, odgovor „geografa političkog filma“ na poziv povodom retrospektive u Centru Pompidou i francuske premijere filma Revolucija Zanj, koji bilježi umjetničko putovanje filmaša zaokupljenog građom, teritorijem i politikama.
… A ON SE VRATIO SA SVOJOM CRNOM KOSOM.
I SVOJIM CRNIM OKOM I SVOJIM CRNIM CIPELAMA.
I VELIKOM CRNOM KNJIGOM SVOG IZVJEŠTAJA.
A ON JE RAŠLJAST KORIJEN KOJI HODA
PROBUŠENE GLAVE CRNIM ČVOROM
A OKO MU SE OKREĆE PREMA VAN I PREMA UNUTRA.
I VIDI I LUD JE.
I LUD JE I VIDI.
I ON JE LUDO OKO ČETVRTOG LICA JEDNINE.
O KOJEM NITKO NE GOVORI.
ON JE GLAS ČETVRTOG LICA JEDNINE.
KOJIM NITKO NE GOVORI.
A KOJE IPAK POSTOJI.
(prijevod Leonardo Kovačević i Stephane Michel)
Ograda | Haçla | The Fence, Tariq Teguia, 2003., DCP, boja, zvuk, 25’
U filmu ‘Ograda’ Teguijini pronađeni mladi gnjevni ljudi govore direktno u kameru o svojim osjećajima panike, zarobljenosti, beskućništva, beznađa i nemogućnosti bijega. Ograda je paradigma fobičnog prostora i označava početak filmova koji će, mjereći linije potlačenosti, slijediti topografiju liminalnih stanja i krajolika. Teguija promatra i intervjuira mlade iz Alžira u klaustrofobičnim gradskim prolazima – od sjevernog susjedstva Bab-El-Oued do rubova Aïn-Ben-Ian hvatajući obrise nemoći zatvorenog društva gdje su riječi jedini mogući prostor individualne slobode.
Ako nas ne podnosite, recite nam. Ako ne želite da Alžirac živi, ne pokazujte mu da postoji nešto bolje. Pokažite mu da je svijet u rasapu. Nemojte mu pokazati da postoji bolji život od ovog. Uklonite satelitske antene! Uklonite slike vanjskog svijeta. Izbacite sve što dolazi izvana. Sloboda, izbaci tu riječ iz naših glava. Izbrišite riječ sloboda iz naših glava. Izbrišite riječ razvitak iz naših umova. Ne učite nas to u školi. Recite nam da je svijet izgrađen na pustoši.
19:30
Uvod: Tariq Teguia, Tanja Vrvilo
Film, sutra | Le cinema, demain | Cinema, tomorrow: VENEZIA 70 – Future Reloaded, Tariq Teguia, 2013., digital, boja, zvuk, 1’12’’
‘Film, sutra’ dio je omnibusa Venezia 70 Future Reloaded, projekta koji je naručio Venecijanski filmski festival za svoje 70. izdanje: 70 kratkih 70-sekundnih filmova od 70 filmaša širom svijeta. Tariq Teguia sažima svoju rubnu topografiju: Film sutrašnjice i dalje će govoriti: Netko je ovdje.
Gabbla | Inland, Tariq Teguia, 2008., 35-mm, boja, zvuk, 140’
Prije svega, to su prostori koje sam prošao i ljudi koje sam sreo. Navigacijska ploča za mene znači uspostavljanje referentnih točaka i traženje njihovih poveznica, od jednog do drugog mjesta. Ploča sažima situaciju koja je geografska, prostorna, kao i društvena, politička, čak i geološka. U ovom filmu nema druge žudnje nego iscrtavati linije na poratnom krajoliku, sada kad je Alžir izašao iz rata koji je islamizam vodio protiv društva. Gabbla nema drugog cilja osim upisivanja ruta bijega, linija života uprkos bijegu, trenutnih puteva koji se pretapaju na one druge, ponavljajuće i neizmjerno drevnije… Polazimo od manjkavosti slike, njezina zrna, nedostataka leća koje nisu zamjenjive. To je memorija Roberta Franka ili Walkera Evensa koji su radili majstorske serije portreta s fotoaparatom koji se može kupiti na ulici. (Tariq Teguia)
U filmu ‘Inland’ putanja migrantkinje je odvojena od svakog zapleta o podrijetlu ili cilju, od siromaštva, tradicije i religije. Tu imamo posla samo s prostorima i linijama, odlascima i povratcima. „Djevojka“ ide u jednom smjeru a potom u drugom. Ono što je važno jest prekid koji ona proizvodi u putovanju s Malekom, u odnos prostora s vremenom. Topografova politika bila je ta da se kreće polako, da promatra, odmjerava, da iscrtava linije. Ona je potpuno iznenada bila odvučena drugom linijom. Od tada Malek neće ništa mjeriti. Naprotiv, on će ući u ono nemjerivo. On usvaja novi ritam i novi način kretanja. Neće raditi ništa drugo osim što će trošiti svoje vozilo i punom brzinom prožidirati pustinjske prostore kako bi uhvatio smjer prema čistoj apstraktnoj liniji, prema granici s Jugom. (iz teksta Jacquesa Rancièrea „Inland Tariq Teguia“, preveo Leonardo Kovačević)
[izvor informacije Filmske mutacije]
