Samo Igra prijestolja donijela je hrvatskom turizmu 3 milijarde kuna. Predviđena godišnja dobit filmskog studija već bi druge godine postojanja iznosila oko 2 milijuna eura.
U četvrtak, 29. listopada, u organizaciji Hrvatskog audiovizualnog centra održana je online prezentacija dvije studije koje govore o velikom potencijalu ulaganja u domaće i međunarodno filmsko stvaralaštvo. Prva je studija Instituta za javne financije o gospodarskim i fiskalnim učincima audiovizualne djelatnosti i državnim potporama i poticajima u Hrvatskoj (dostupna na ovoj poveznici), a druga o potencijalima izgradnje filmskog studija (dostupna na ovoj poveznici).
Prezentaciju je uvodno otvorio Chris Marcich, ravnatelj HAVC-a, naglasivši da već duže vrijeme postoji ideja izgradnje filmskog studija kako bismo ostali konkurentni i otvoreniji za još bolje rezultate hrvatske audiovizualne djelatnosti. To je ujedno i obveza koja proizlazi iz Nacionalnog programa.
Fotografiju ustupio HAVC
“Dvije studije koje je naručio HAVC pokazuju isplativost ulaganja u audiovizualnu djelatnost jer svaka kuna državnih potpora i poticaja donosi prosječno više od dvije kune povrata, a svaka kuna uložena za poticanje strane proizvodnje ima deseterostruki povrat odnosno multiplikacijski faktor veći od 10. Osim fiskalnih učinaka koji su pozitivni, ulaganje u hrvatski film naravno ima i nemjerljiv doprinos hrvatskoj kulturi. Međunarodne produkcije doprinose zaposlenosti domaćih djelatnika, brendiraju i promoviraju Hrvatsku te tako utječu i na druge sektore, a osobito na turizam. Izgradnja filmskog studija dodatno će ojačati izvoz filmskih usluga, ali istovremeno ćemo voditi brigu o pristupu studiju našim filmašima“, naglasio je Chris Marcich te dodao kako “Interes investitora za ulaganjem postoji, a moguća investicija iznosi čak 80 milijuna eura.“
Dr.sc. Irena Klemenčić iznijela je podatke istraživanja Instituta za javne financije koji pokazuju da su državne potpore i poticaji audiovizualnoj djelatnosti uobičajene i neophodne u državama članicama EU-a, ali su i izuzetno opravdane jer svaka uložena kuna državnog novca rezultira i povratom od prosječno 2,4 kune. Kad je riječ o poticajima za tzv. izvoz filmskih usluga odnosno poticajima za privlačenje međunarodnih produkcija poznatiji kao cash rebate, povrat na svaku uloženu kunu je 11 kuna, a u državni proračun direktno se vraća pola tog iznosa. U razdoblju od 2011. do 2017. ostvaren promet u AV djelatnosti porastao je za ukupno 74 posto ili otprilike 10 posto godišnje. Poduzeća iz AV sektora ostvaruju značajnu dobit, tako je u 2017. godini ostvarena ukupna dobit od 197 milijuna kuna. Prosječni iznos potpora po svim programima potpora iznosi 83,2 mil. kuna godišnje. Od 2012. kada je uveden sustav poticaja za strane produkcije pa sve do 2018. godine realizirano je ukupno 58 projekata. Država je uložila u tom periodu 129 milijuna kuna, a ostvarena lokalna potrošnja temeljem tih projekata iznosila je 680 milijuna kuna. Ne samo da je čitav iznos isplaćenih poticaja vraćen direktno u proračun kroz poreze i doprinose već direktan ekonomski učinak svih 58 sufinanciranih djela iznosi 226,7 milijuna kuna odnosno 76 posto više od iznosa primljenih poticaja. Ulaganja u poticanje izvoza filmskih usluga odnosno u privlačenje stranih produkcija u Hrvatsku pokazuju visoku isplativost za državu, lokalne zajednice, ali svakako i za sve filmske djelatnike koji ostvaruju dodatno zapošljavanje i zaradu u sklopu takvih projekata. Projekt HAVC-a i Ministarstva kulture i medija Filming in Croatia u konačnici pokazuje da svaka uložena kuna proračunskog novca stvara 11,6 kuna gospodarskih učinaka, a direktno u državne i lokalne proračune svaka kuna vraća 6,6 kuna poreza i doprinosa.
Zaključak istraživanja Instituta za javne financije pokazuje da imamo solidan sustav potpora filmskoj industriji i posebno poticaja za privlačenje snimanja u Hrvatskoj stranih producenata, ali još uvijek je hrvatski budžet poticaja znatno niži u usporedbi sa zemljama poput Češke, Grčke, Italije, Portugala i Rumunjske. Mogućnosti utjecaja na turizam su izuzetno velike, samo Igra prijestolja dovodi nam godišnje 60 000 posjetitelja koji u prosjeku u Hrvatskoj borave šest dana i dnevno potroše oko 90 eura. Isplativost ulaganja u strane produkcije najlakše je razumjeti kroz podatak da je u periodu od 2012. do 2019. godine učinak megahit serije Igra prijestolja na hrvatski turizam iznosio, po vrlo konzervativnoj procjeni, minimalno 2 do 3 milijarde kuna.
Jonathan Olsberg, jedan od najistaknutijih europskih konzultanata za filmski sektor (Olsberg•SPI) prezentirao je neovisnu studiju, naručenu od strane HAVC-a i Ministarstva kulture i medija, o opravdanosti izgradnje filmskog studija u Hrvatskoj koja se izvrsno nadovezuje na zaključke Instituta za javne financije. Olsbergova analiza pokazuje da unatoč pandemiji koja je privremeno zaustavila odnosno ograničila proizvodnju filmskih i televizijskih produkcija, postoji vrlo velika potreba za studijskim prostorom koja će se povećati po završetku stagnacije uzrokovane virusom. Filmski studio bi, uz nastavak provođenja mjera poticaja za produkciju u sklopu Programa poticanja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela, u Hrvatsku privukao dragocjene međunarodne produkcije. I ova studija pokazuje da je javno ulaganje u vidu poticaja u filmsku i TV produkciju izuzetno učinkovito, povrat ulaganja je tri do četiri puta veći od uloženog novca, a vraća se u državnu blagajnu kroz priljev kapitala u privatni sektor. Dostupnost filmskog studija u Hrvatskoj omogućila bi dulje zadržavanje stranih produkcija u zemlji i ostvarenje znatno veće financijske koristi. U dosadašnjim okolnostima strani producenti su potrebe za studijom realizirali u drugim zemljama iz našeg okruženja, od Mađarske, Češke, Rumunjske, Srbije i drugih.
U analizi se vodilo računa, prema zahtjevu HAVC-a i Ministarstva kulture i medija, i o potrebi da se domaćim produkcijama i producentima omoguće posebni uvjeti unutar kompleksa filmskog studija. Prvenstveno se radi o povoljnijoj cijeni usluga koja bi bila moguća uz izgradnju manjeg višenamjenskog objekta za domaću produkciju. Korist bi bila višestruka, domaćim filmskim radnicima pomogao bi u dodatnom stjecanju praktičnog iskustva i obrazovanju novih kadrova jer trenutna situacija u Hrvatskoj je s obzirom na sve okolnosti mnoge filmske djelatnike odvela u drugom smjeru. Jadran film nekad je bio vrlo uspješan rasadnik filmskih kadrova, njegovo vrijeme je davno prošlo, a Hrvatska do sada nije imala ekonomskog opravdanja za gradnju takvog objekta.
Filmski studio koji bi se bazirao na domaćoj proizvodnji zasigurno ne bi bio održiv, ali nakon već osam godina uspješnog provođenja državnih mjera poticanja stranih produkcija u Hrvatskoj, situacija je daleko izglednija. U takvim okolnostima filmski studio značio bi novu vrijednost i znatno veći priljev produkcija i novca, ne samo u državnu blagajnu, nego i u privatni sektor.
Svjetska potrošnja na kino i zabavne sadržaje je do pojave pandemije po prvi puta 2019. godine premašila 100 mlrd. dolara. Najveći udio, nešto preko 72 mlrd dolara drži pet kompanija – Disney, Comcast, Netflix, ViacomCBS i AT&T. Amazon i Apple predvode drugu ligu odnosno kompanije koje imaju preostalih tridesetak posto udjela u ostvarenoj potrošnji. Naravno da je ključni razlog velikom porastu potrošnje (ali i proizvodnje sadržaja) ulazak na tržište servisa za direktni streaming putem interneta. Netflixov prihod od međunarodnih pretplatnika je još 2018. godine pretekao prihod od domaćih pretplata. Ukupni budžet vodećih američkih produkcijskih kompanija koji se potroši na sadržaj iznosi oko 91 mlrd. dolara i donedavno se trošio u Kaliforniji, ali radi nedostatka kapaciteta dobar dio produkcijske aktivnosti prenijeti će se u druge zemlje. Olsberg u toj činjenici vidi jasnu perspektivu za Hrvatsku i njen potencijalni filmski studio. Dosadašnji razlog stranih produkcija za izbor Hrvatske u realizaciji svojih projekata vezan je naravno uz krajolik, osobito obale i otoka, kao i gradova bogatih poviješću, prije svih Dubrovnik, ali i Split, Trogir i druge.
Krajolici u Hrvatskoj često glume Grčku, Španjolsku, Italiju, a Zagreb može poslužiti kao dvojnik gradova iz austrougarskog miljea, poput Beča i drugih. Naša je prednost i činjenica da smo zemlja s nižim troškovima snimanja što nas čini konkurentnima zemljama Južne i Istočne Europe.
Olsbergova studija uzima u obzir dakako i potencijale domaćeg dugometražnog filma, zatim i mogućnosti javne televizije koja osim vlastite produkcije ulaže i treba ulagati u nezavisnu produkciju i visokokvalitetne televizijske serije, ali jasno je da domaći budžeti ne opravdavaju potrebu za skupim filmskim studijskim kapacitetima. Olsberg je analizirao situaciju u konkurentskim zemljama u okruženju, Bugarsku, Češku, Mađarsku, Rumunjsku i Srbiju. Jedina prednost koju imaju jest postojanje studijskih kapaciteta. S druge strane, lokacijama nam naravno konkuriraju Grčka i Italija.
Ključno pitanje studije u vezi financiranja na razini Europske unije pokazuje da se država može umiješati ali s ograničenim sredstvima i za namjenski vrlo definiranu svrhu koja mora biti u skladu s definicijom državnih potpora, a to znači da između ostalog ne smije narušavati tržišnu utakmicu.
Interes privatnog kapitala za ulaganje u Hrvatsku i njezine studijske kapacitete postoji, a s druge strane postoji nekoliko istraženih lokacija koje nude mogućnosti. Neke od njih su na visokoj razini pripremljenosti za takvu investiciju i mahom je riječ o lokacijama u blizini Zagreba koji je dovoljno blizu obali, a s druge strane u Zagrebu se nalaze svi drugi resursi, osobito većina filmskih djelatnika potrebna za rad u studiju i na filmskim i TV produkcijama.
Financijske aproksimacije Olsberga, koje su za sada samo projekcije i ovise naravno prije svega o uspješnosti privlačenja stranih producenata, a posljednji osam godina je to bilo vrlo dobro, pokazuju da je projekt izgradnje filmskog studija vrlo utemeljen i financijski isplativ. Predviđena godišnja dobit već bi druge godine postojanja iznosila oko 2 mil. eura, a nakon pet godina dobit bi se udvostručila. Pandemija ne bi trebala utjecati na sam projekt filmskog studija i njegovog puštanja u pogon, osobito zato što je trenutno veliki broj projekata na čekanju.
Prezentaciju Perspektive izgradnje filmskog studija u Hrvatskoj u cijelosti možete pogledati na ovoj poveznici.
Film Dopunska nastava Ivana-Gorana Viteza hrvatski je kandidat za Oscara.
U konkurenciji šest filmova, Dopunska nastava Ivana-Gorana Viteza odabrana je za hrvatskog kandidata za 93. nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti, u kategoriji najboljeg međunarodnog dugometražnog filma.
Hrvatsko društvo filmskih djelatnika svake godine odabire dugometražni film koji će biti predstavnik Hrvatske u natjecanju za nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti, u kategoriji najbolji međunarodni dugometražni film.
15 članova Komisije HDFD-a, u srijedu 21. listopada 2020. godine, tajnim je glasovanjem u 2. krugu natpolovičnom većinom odlučilo da će film Dopunska nastava, redatelja Ivana-Gorana Viteza, producentske kuće Interfilm, biti predstavnik hrvatske kinematografije na 93. nagradi Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti.
Dopunska nastava ; Fotografiju ustupio HAVC
Glumačku postavu čine Milivoj Beader, Marko Cindrić, Anita Matić Delić, Željko Königsknecht, Zlatko Burić, Janko Popović Volarić, Filip Eldan, Đorđe Kukuljica, Darko Janeš, Zlatan Zuhrić Zuhra i drugi. Na velikom platnu debitiraju i mladi Frida Jakšić i Franko Pavičić u vodećim ulogama devetogodišnjih školaraca. U središtu radnje je svježe rastavljen otac, koji bijesan jer ne može rođendan provesti sa svojom kćeri, upada u njezin razred s puškom, poklonom i tortom. Osim što ga je režirao, Ivan-Goran Vitez za film napisao je i scenarij. Produkciju potpisuje Interfilm iz Zagreba, a film je podržao Hrvatski audiovizualni centar. Producenti su Ivan Maloča i Maja Vukić.
Ovogodišnji hrvatski kandidat za nagradu Oscar predstavljen je na konferenciji za medije u Kulturno informativnom centru u Zagrebu gdje su bili prisutni predstavnici izabranog filma redatelj Ivan-Goran Vitez, producent Ivan Maloča, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Chris Marcich, predsjednik Komisije Goran Ribarić i tajnik HDFD-a Sven Španić.
Komisija HDFD-a ove godine odlučivala je između šest prijavljenih filmova, a oni su: Dnevnik Diane Budisavljević (Dana Budisavljević, produkcija Hulahop), Dopunska nastava (Ivan-Goran Vitez, produkcija Interfilm), Glas (Ognjen Sviličić, produkcija Maxima film), Mater (Jure Pavlović, produkcija Sekvenca), Ribanje i ribarsko prigovaranje (Milan Trenc, produkcija Studio devet) i Zagrebački ekvinocij (Svebor Mihael Jelić, produkcija CEFGI).
U Dolu na otoku Hvaru noćas je završio hrvatski dio snimanja dugometražnog igranog filma ‘Ljeto kada sam naučila letjeti’ redatelja Radivoja Andrića i producenata Milana Stojanovića i Maje Popović.
Ljeto je koprodukcija glavnog producenta Sense Production iz Srbije, hrvatske Kinorame, bugarskog Art Festa i slovačke kuće Silverart. Projekt je podržao i Eurimages, a gotovo u cijelosti snimljen je na otoku Hvaru – u Starom Gradu, Vrboskoj, Dolu i Jelsi, gdje je ekipa filma boravila protekla dva mjeseca. Ekipi filma preostao je samo još jedan snimajući dan koji će odraditi u Beogradu, a očekuje se da će film biti predstavljen publici u proljeće sljedeće godine.
Ljeto kada sam naučila letjeti je priča o odrastanju koju je u filmski scenarij prema istoimenom romanu Jasminke Petrović pretočila mlada scenaristica Ljubica Luković.
Fotografiju ustupio HAVC
Glavna junakinja priče je dvanaestogodišnja Sofija (Klara Hrvanović) pred kojom je naizgled najdosadnije ljetovanje ikada – ljetovanje s dvije bake. Jedna je njena baka, s kojom dolazi iz Beograda (Olga Odanović), a druga je bakina sestra s Hvara koju Sofija nikada nije upoznala (Snježana Sinovčić) – obiteljske su se veze pokidale i treba ih obnoviti. Iako Sofiji prijeti ljetovanje bez wirelessa u društvu dvije starice, idiličan jadranski otok, prvi poljubac, pomirenje obitelji, ali i suočavanje s ozbiljnim obiteljskim problemima pretvorit će ga u nezaboravno iskustvo.
Radivoje Andrić, redatelj kojeg pamtimo po hit filmu Kad odrastem bit ću Kengur koji je imao sjajnu gledanost u kinima, zajedno s producentima filma sakupio je izvrstan autorski i glumački tim. Fotografiju potpisuje Dušan Joksimović, scenografkinja je Tajana Čanić Stanković, kostimografkinja Momirka Bailović, a velik dio ekipe čine domaći filmski djelatnici i autori koji su uz kolege iz Srbije, Češke i Bugarske pomogli realizirati ovo uzbudljivo i zahtjevno snimanje. U ulozi Sofije koja dolazi iz Beograda je Klara Hrvanović, a njene nove prijatelje, djecu s Hvara, igraju Luka Bajto, Domina Ančić, Ema Kereta Rogić i Domagoj Ostoja. Uz njih, u filmu osim Olge Odanović i Snježane Sinovčić igraju Žarko Laušević, Frano Lasić, Vanda Boban Jurišić, Stefan Shterev, Marijana Mičić, Nadja Mazalica i brojni drugi glumci.
Film je podržao Hrvatski audiovizualni centar putem potpora namijenjenim manjinskim hrvatskim koprodukcijama te putem poticaja namijenjenih za snimanje u Hrvatskoj. Hvarani su, sa svoje strane, ekipu dočekali s puno entuzijazma i cijeli hrvatski dio snimanja protekao je u izvrsnoj atmosferi.
Nagrada za Dislokacije Veljka i Milivoja Popovića na festivalu u Ottawi. Dislokacije autora Veljka i Milivoja Popovića nagrađen je kao najbolji VR projekt (Best Virtual Reality) na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Ottawi.
U natjecateljskom programu VR radova prikazano je pet naslova, a Dislokacije Veljka i Milivoja Popovića su proglašene najboljim.
“Ova snažna i pravovremena priča bilježi strah i očaj koji su iskusile mnoge izbjeglice. Narativ je vođen fizičkim činom ulaska u iskustvo tih ljudi i fragmentiranim sjećanjima na dom, što čini to iskustvo moćnijim, posebno u vrijeme kada su mnoge zemlje sve više neprijateljski nastrojene i bez empatije prema izbjeglicama i imigrantima”, stoji u obrazloženju žirija.
Za nagradu su još konkurirali projekti Canaria (r: Kazuki Yuhara) iz Japana, The Book od Distance (r: Randall Okita) iz Kanade, The Hangman at Home (r. Michelle i Uri Kranot) iz Danske i The Orchid and the Bee (r. Frances Adair McKenzie) iz Kanade.
Dislokacije ; Fotografiju ustupio HAVC
VR projekt Dislokacije tematizira stanje straha kao vrlo aktualnu temu. Dislokacija je nasilni odlazak ljudi iz njihovih domova i svakodnevnih života zbog kataklizmičkih događaja, a film nudi vizualni doživljaj osjećaja koji obuzimaju ljude kad se nađu u neželjenim ekstremnim okolnostima. Film prati protagonista kroz različite lokacije od plaže na obali Grčke, pustinje na granici Meksika i Amerike do šume na Balkanu.
Djelo Veljka i Milivoja Popovića napravljeno je tehnikom 3D i 2D animacije te motion capture tehnologijom, u suradnji s plesačem Alenom Čelićem i koreografkinjom Nikolinom Dolfić.
Dislokacije nastaju u produkciji hrvatskog Prime Render studija te koprodukciji francuske kuće Bagan Films. Producenti su Veljko Popović i Milivoj Popović, a koproducenti Patrick Hernandez i Veronique Siegel.
Za distribuciju je zadužen Bonobostudio, koji je ujedno i prodajni zastupnik, a VR projekt nastao je uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra te Grada Splita.
Popis svih nagrađenih naslova možete pronaći ovdje.
Međunarodni festival animiranog filma u Ottawi jedan je od najznačajnijih svjetskih festivala animacije. Održavao se od 23. rujna do 4. listopada, a ove godine upriličeno je online izdanje. Za prikazivanje na festivalu prijavilo se 1950 filmova iz 84 zemalja, a 98 ih je izabrano za natjecateljske programe.
Osim Dislokacija, na kanadskom festivalu prikazao se i hrvatski animirani film Cockpera Kate Gugić, u sklopu natjecateljskog programa studentskog filma. Više o festivalu možete pronaći na službenoj stranici.
Izvan okvira: Fokus na suvremeni hrvatski film u Bruxellesu. Program ‘Izvan okvira: Fokus na suvremeni hrvatski film’ prikazuje se u sklopu ovogodišnjeg izdanja Međunarodnog filmskog festivala u Bruxellesu koji se održava od 3. do 13. rujna, a sastoji se od četri mediteranske priče iz perspektive mladih autorica i autora.
‘Izvan okvira: Fokus na suvremeni hrvatski film’ stilski je i žanrovski raznolik program sastavljen od radova generacije autorica i autora rođenih tijekom 1980-ih, koji iz svježih, suvremenih perspektiva ulaze u dijalog s lokalnim filmskim žanrovima (mediteranske komedije, priče o odrastanju) i društvenim pitanjima (rodna očekivanja, transformacija nuklearne obitelji, odnos tradicije i suvremenosti, generacijski portreti). Ono što ih povezuje je mjesto radnje – svaki odabrani film smješten je na Mediteran, pri čemu krajolici, tradicija i povijest na različite načine doprinose izgradnji atmosfere, likova i priče.
U sklopu programa bit će prikazani Comic Sans Nevija Marasovića, Kratki izlet Igora Bezinovića i Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić. Program uključuje i Aleksi Barbare Vekarić, koji je početkom ljeta (od 25. do 28. lipnja) bio dostupan za streaming na mrežnoj stranici BOZAR.
Fotografiju ustupio HAVC
Program ‘Izvan okvira’ dio je kulturnih događanja u sklopu Predsjedavanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije, nastao u suorganizaciji Hrvatskog audiovizualnog centra i Ministarstva kulture RH i Umjetničkog centra BOZAR u Bruxellesu.
Međunarodni filmski festival u Bruxellesu održava se od 3. do 13. rujna 2020., a više informacija o Fokus programu te o samome festivalu potražite na službenoj stranici.
[izvor informacije HAVC]
