U ruralnim mjestima Ohija i Zapadne Virginije, generacije muškaraca i žena kršćanskim kredom mučenistva  traže Boga, nalaze demone i stvaraju sudbinski lanac nasilja u svojim obiteljima. Kob se širi s koljena na koljeno a u galeriji likova nađu se i neki tipični zlikovci: par serijskih ubojica (Jason Clarke i Riley Keough), pokvareni murjak (Sebastian Stan) i predatorski propovjednik (Robert Pattison).

Obiteljska povijest (nasilja) počinje s Willardom Russelom (Bill Skarsgård), bivšim vojnikom oboljelim od PTSP-a koji zasniva obitelj u šabloni američkog sna: zaljubi se u lijepu djevojku (Haley Bennett) s kojom ubrzo dobiva sina Arvina (Michael Banks Repeta, kasnije Tom Holland) a svoje nasilne porive nastoji obuzdati gorljivim ispovijedanjem vjere. Obiteljska idila kratkog  je vijeka, žena se razbolijeva od raka i umire, Willarda vjerski fanatizam i PTSP dovodi do sloma i suicida. Kompleksna priča gradi se oko Arvina, ostatka njegove obitelji te drugih zlosretnih i zloćudnih sporednih likova.

Adaptacija hvaljenog romana Donalda Raya Pollocka, ujedno i naratora filma, nedavno je izašla na Netflixu. Film se iščekivalo s nestrpljenjem zbog okupljene glumačke ekipe – Tom Holland, Jason Clarke, Riley Keough, Mia Wasikowska, Bill Skarsgård, Sebastian Stan, Robert Pattinson, Eliza Scanlen, Haley Bennett i dr. – u režiji Antonija Camposa, hvaljenog producenta (Martha Marcy May Marlene, The Eyes of My Mother) i redatelja (Afterschool, Simon Killer, Christine).

Veliki hype oko postave nije se pokazao uzaludnim; glumačke izvedbe variraju od iznadprosječnih do vrhunskih. Pattinson je definitivno u najboljoj ulozi karijere iako nisam promijenila mišljenje da kvalitetne uloge gradi na izraženom karikiranju likova (The King, The Lighthouse, Little Ashes). Bill Skarsgård i Tom Holland najbolje su iskoristili svoju minutažu no ako ćemo biti pošteni, malo kome se može prigovoriti da je odglumio ispod prosjeka zbog izrazito ograničenog vremena u kadru. Ovo posebno dolazi do izražaja kod ženskog dijela postave: dokazano odlična Mia Wasikowska više je statist nego lik; Riley Keough je izvukla maksimum iz svoje kratke dionice – meni najzanimljivijeg podzapleta s parom serijskih ubojica koji ne dobiva skoro pa nikakvu razradu plus, kod generacijske smjene likova, dolazi do školske greške da ovaj ubojiti par ne ostari. Eliza Scanlen dojmljiva je kao Arvinova rođakinja Lenora no baš nijedna slaba karika u castingu ne može prikriti probleme sa strukturiranjem priče. The Devil All the Time ne djeluje kao zaokružena cjelina i čini mi se da bi format mini serije (recimo, šest do osam nastavaka) bio prikladniji.

Film će zasigurno osvojiti dio publike vješto izgrađenom southern gothic atmosferom, intrigantnom pričom i naravno, adutom jake postave. Campos vjerojatno nije imao u cilju privući obožavatelje blockbustera no s druge strane, indie publika ponekad je nezahvalna i zamjerit će stilizirano afektiranje à propos „američke patologije“ (fiksacija na nasilje). Neki ugledni portali poput IndieWirea i The Verge zasuli su film uvredama da je riječ o „besmislenom neredu“, „dvosatnom truplu“ dok je Guardian ovaj put dao četiri zvjezdice i komplimente „izvrsnoj gotičkoj melodrami“ u duhovnom srodstvu s kultnim neo-noir hororom Angel Heart; portal Rogera Eberta također se pridružuje komplimentima. Filmovi s izrazito polarizirajućim reakcijama imaju svoju draž i atipičan komercijalan potencijal (primjerice, jedan od plakata za Majku Darrena Aronfskog imao je otisnuto „Glupost ili remek-djelo: prosudite sami“). The Devil All The Time nije remek-djelo ni glupost no unatoč jakim adutima, potencijal priče nije iskorišten.

Iva Esterajher

The Devil All the Time – IMDb