Do gotovo posljednjeg ispunjenog dostupnog mjesta, sinoć (29.08.2020.) je u pulskoj Areni svečano otvoren 67. Pulski filmski festival. Nakon hrvatske i istarske himne, koje je uz gitarsku pratnju izveo Damir Kedžo, voditelji otvorenja Barbara Kolar i Duško Ćurlić uvodni govor prepustili su ravnateljici Festivala, Gordani Restović koja je zahvalila uzvanicima i publici na iskazanoj podršci te vjernom praćenju.
Fotografiju ustupio PFF
Izaslanica predsjednika vlade Republike Hrvatske, ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek, zahvalila je prisutnima na podržavanju nacionalne kulture i našeg najstarijeg filmskog festivala. Istaknula je da je kulturni sektor najviše pogođen novonastalim okolnostima, no da je Hrvatska uspjela zadržati ljetni kulturni život, uz vjeru da će, s poduzetim mjerama Ministarstva kulture i uz poštivanje svih preporuka, i jesen biti kulturno bogata.
Za svečanog otvorenja dodijeljena je nagrada Marijan Rotar, koja nosi ime osnivača Pulskog filmskog festivala pa je sukladno tome ova nagrada namijenjena zaslužnicima koji uspješno spajaju film i Pulu. U ime Radio Pule, ovogodišnju nagradu preuzeo je Bruno Krajcar, urednik HRT – Radio Pule.
Festival je službeno otvorio izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, posebni savjetnik za kulturu Zdravko Zima koji je istaknuo kvalitetu nad kvantitetom filmova i iskazao značaj Festivala za Hrvatsku kulturu u cjelini. Pula je uvijek zrcalila društvenu zbilju. Da je to tako, svjedoči i brojka od šest filmova u Glavnom programu od kojih se tri bave feminističkom problematikom koja je danas vrlo aktualna – poručio je.
Nakon svečanosti otvorenja prikazana je hrvatska premijera filma Mare redateljice Andree Štake.
Pula // Medijska konferencija filma ‘Slijedi…’
Redateljica, scenaristica i producentica, Hana Lulić predstavila je novinarima svoj kratki film Slijedi… koji će biti prikazan večeras (30.08.2020.) u Areni.
Kako je rekla, priča je apokaliptična, smještena je u Zagreb te govori o nestašici vode. „Na filmu smo radili još 2018. godine i ispao je gotovo proročanski s obzirom na današnji Zagreb koji je doživio pandemiju i potres“, izjavila je Lulić istaknuvši da je film nezavisan pa je zato izašao tek sada, kako se pokazalo, u pravom trenutku.
Fotografiju ustupio PFF
Film, kaže, odražava našu stvarnost, izoliranost, usamljenost i postavlja pitanje – što nas zapravo čini ljudima.
Film je ostvaren uz pomoć partnera, produkcijske kuće Dobar film i koproducenata Interfilma koji je posudio opremu i Poster Hrvatska koji su radili specijalne efekte, dok je prodajni zastupnik distribucijska tvrtka Mailuki films iz Španjolske.
Helena Buljan koja tumači ulogu druge babe istaknula je zadovoljstvo što je na filmu s još tri kolegice, Antonijom Čutić, Asjom Jovanović i Milkom Podrug Kokotović, jer u svojim godinama i predugo ništa ne rade.
Buljan kaže da joj je bilo inspirativno igrati bez dijaloga, jer se mora izrazom lica nadomjestiti ono neizgovoreno. „Morale smo biti ozbiljne, ali na kraju ispasti smiješne“, rekla je i naglasila kako smatra da će publika dobro primiti film.
Antonija Čutić koja tumači treću babu kaže kako su se na snimanju morale svađati, tuči, hvatati svojeglavu maču… „Doista smo prave babe, a ne neke bakice. I drago mi je da smo babe u ovom filmu“, izjavila je.
Ivana Pralija radila je šminku: „Kao slikarici maske moja je uloga da nacrtam likove tako da ne napravim previše i da šminka bude u funkciji glumca“, pojasnila je. Napomenula da je prvo trebala pronaći osobnost glumica te potom raditi šminku.
Lulić je na kraju istaknula kako joj je ovaj film pomogao naučiti kako mnogo reći vizualno, bez mnogo dijaloga. Ovoj je autorici već odobren scenarij za cjelovečernji igrani film te uz potporu HAVC-a priprema još jedan kratki film.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Tereza37’
Nakon ljetne pretpremijerne turneje, film Tereza37 u Puli će biti prikazan večeras (30.08.2020.) u sklopu natjecateljskog programa u Areni.
Redatelj Danilo Šerbedžija na konferenciji za novinare ispričao je da mu se svidio scenarij koji je drugačiji od svega što je dosad radio. Na pitanje kako mu je bilo raditi film prema scenariju koji nije njegov, odgovara da mu je to bilo lako jer je scenarij vrlo dobar. Šerbedžija smatra da je tema filma izuzetno bitna, jer govori o položaju žena u patrijarhalnom društvu.
Lana Barić, koja je ovaj scenarij pisala 15 godina, smatra kako će se ljudi identificirati s pričom jer je istinita. „Riječ je o osobnoj priči koja je moja, ali ne u svim segmentima. Ona se doista dogodila, mnogo toga sam i sama doživjela ili čula, vidjela kod drugih žena u Dalmaciji“, rekla je naglasivši kako je to priča o usamljenosti žena u Dalmaciji.
Fotografiju ustupio PFF
Kaže kako su Split i Dalmacija izrazito „muški“ i da žene ondje nose neku tugu, koju i ona sama nosi. Ondje se, ističe, smatra da je odgovornost žene reproduktivna, što je neprihvatljivo, te da je u Dalmaciji glavni problem komunikacija, odnosno njezin izostanak.
Glumiti prema vlastitom scenariju nije joj bilo teško: „Jako volim ovu ulogu i bilo mi ju je lako igrati pošto smo radili u vrlo obiteljskoj atmosferi, jer se svi međusobno vrlo dobro poznajemo“, rekla je Barić.
Terezinu sestru Renatu tumači Ivana Roščić kojoj je Lana ponudila ovu ulogu prije deset godina. „Kako to obično biva, srele smo se jednom prigodom na nekom šanku i razgovarale o tome. Ovakvu priču još nisam pročitala i jako mi se svidjela“, ispričala je Roščić. Kazala je kako lik Renate nema nikakvih dodirnih točaka s njom osobno i da je upravo zato uživala raditi na njemu i stvarati s Lanom i Danilom. „I ja sam odrasla u Splitu i viđala takve koke, kako ih mi zovemo, razumjela sam ih i bilo mi je vrlo zanimljivo i izazovno ući u glavu tih žena“, dodala je.
I Goran Marković koji ima sporednu ulogu na filmu je Splićanin, a ulogu njegova lika Lana je pisala imajući upravo njega na umu.
Nikša Butijer ima malu ulogu u važnoj sceni večere i zadovoljan je njome.
Film se već prikazao u gradovima na moru i nekim otocima te je pozvan na važne međunarodne festivale. „Ako festivali zažive to će biti super jer online prikazivanje filmova para srce. Film traži publiku, druženja, razgovore, slavlje ovog divnog posla koji radimo“, zaključio je Šerbedžija.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Mine na plaži – Vergarola’
Ovogodišnja Pula donosi sjajan program dokumentarnih filmova među kojima i ‘Mine na plaži – Vergarola’, Arsena Oremovića.
Riječ je o djelu druge sezone serijala Nesreća i bavi se eksplozijom mina na plaži Vergarola u Puli 1946. godine. „U tom serijalu bavim se velikim nesrećama i trudim se naći zanimljive tragove, sudionike ili svjedoke nesreće, a o ovom slučaju u kojem je bilo minimalno 60 žrtava, nisam znao ništa iako već 30 godina dolazim u Pulu“, rekao je Oremović na konferenciji za medije. Mnogi, dodao je, nisu o tom tragičnom događaju ni htjeli razgovarati, pa je ta priča ostala zaglavljena među starijima koji je se sjećaju i novijim generacijama koje to ne zanima. „Ta je eksplozija svojevrstan misterij, nikad se nije doznala prava istina o tom događaju“, napomenuo je i dodao da se serijal snima na osnovu sudskih dokumenata.
Fotografiju ustupio PFF
Film je pun izvornih fotografija, a osim dokumentarnog ima i igrane dijelove. Direktor fotografije Kristijan Burlović rekao je da su mu prave fotografije pomogle te da je kao Puljanin pomoću njih lako prepoznao lokacije u gradu te da su neke i danas gotovo nepromijenjene. „Sugovornike smo snimali na različitim lokacijama kako bi dobili na dinamici“, izjavio je.
Glazbu potpisuje Toni Starešinić te je za nju rekao da ima električni stil s akustičnim prizvukom. „Glazba je dramatična s obzirom na to da je trebalo dočarati eksploziju mina, a imamo i saksofon koji je dočarao tu jednu emotivnu notu“, izjavio je napomenuvši da mu je bilo teško emotivno se distancirati od teme.
Anton Percan jedan je od sugovornika na filmu te je ispričao kako je taj događaj i danas tabu tema. „On je još rana na tkivu grada koja peče, a nekad i krvari“, izjavio je. Mnogi su sugovornici odustali od snimanja što, smatra Percan, govori o mentalitetu Puljana. „Tim je događajem Pula izgubila dio duše. Dio duše je izgubljen s onima koji su otišli, a dio duše je izgubljen s onima koji su u Puli ostali i više nisu govorili o tome“, dodao je.
‘Vergarola’ je treća epizoda od njih šest u serijalu druge sezone ‘Nesreća’ i najesen će se prikazati na HRT-u te, kako dodaje Oremović, ima potencijal i za talijansko tržište.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Glas’
Film Glas, scenarista i redatelja Ognjena Sviličića prikazuje se treći dan Festivala (31.08.2020.). Glumica Klara Mučibabić, umjetničkog imena Klara Mucci govorila je na konferenciji za medije o svojoj ulozi i radu na njemu.
U filmu koji propituje odnos pojedinca i vjere, ona igra djevojku koja je preobraćena. „Na filmu igram djevojku koja doživljava prometnu nesreću nakon koje ostaje paralizirana. Kada čudom opet prohoda to joj bude dokaz vjere“, priča Mucci o svom liku.
Fotografiju ustupio PFF
Pripremajući se za ulogu mnogo se raspitivala i razgovarala s osobama koje su imale neko iskustvo preobraćenja s obzirom na to da joj je to područje bilo nepoznato.
„Bila sam u Međugorju na duhovnoj obnovi gdje smo prvo tri dana šutjeli, a nakon toga sam čula mnogo svjedočanstva o preobraćenju, što mi je bilo vrlo inspirativno“, ispričala je.
Ulogu u filmu dobila je nakon odrađene audicije na koju ju je sam Sviličić pozvao. „Kao redatelj je konkretan jer točno zna što hoće“, rekla je.
Film je sniman u Zagrebu i Šibeniku te je okupio naturščike i iskusne glumce što se, kako tvrdi glumica, pokazalo odličnom kombinacijom, pa su nakon snimanja neki od neprofesionalnih glumaca čak otišli na prijemni za Akademiju.
Klara Mucci nakon snimanja jedne serije u Zagrebu posvetit će se radu na dvama inozemna projekata.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Galeb’
Galeb je još jedan u nizu dokumentarnih filmova koji se, uz igrane, prikazuje u Areni (31.08.2020.). Ivan Živković Žika autor je filma o brodu koji je proslavio Jadran, a koji je trenutno na obnovi u Kraljevici. Riječ je poznatom Titovom Galebu.
Fotografiju ustupio PFF
Kako je ispričao Živković, redatelj i scenarist filma, ideju o tom filmu imao je iznenada preminuo novinar Denis Kuljiš pa snimanje filma koje je trebao biti prije dvije godine i prošle godine, još neko vrijeme nije bilo ostvareno. „Sve sam otkazao jer nisam htio raditi bez njega, no njegova supruga me nagovorila da ipak nastavim te sam tada brzo okupio ekipu i krenuo s radom“, ispričao je Živković.
Isplovili su iz Crne Gore, odakle je i Tito isplovio za London na sastanak s Winstonom Churchillom.
Film Galeb ne govori o Titovoj karijeri, pojasnio je Živković, već o njegovom velikom pothvatu plovidbe koja je trajala 479 dana, tijekom koje je obišao 18 zemalja i uplovio u 29 luka. Tijekom tih putovanja dogovorio je Nesvrstane, najveći svjetski savez zemalja nakon Ujedinjenih naroda. U taj savez ušle su mnoge zemlje svijeta među kojima i Indija te Egipat.
„Film Galeb trebao bi, uz podršku HAVC-a, putovima druga Tita, na festival u Indiju i Kairo“, najavio je Živković, a njegova će projekcija biti, ako uvjeti tada dozvole, i na samom brodu Galeb koji će nakon obnove postati muzej s restoranom i hostelom.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Mater’
Ekipa filma Mater koji će publika imati prilike vidjeti večeras )01.09.2020.) u Areni, predstavila se na današnjoj konferenciji za medije.
Redatelj Jure Pavlović dosad je snimao kratkometražne filmove te za rad na prvom dugometražnom igranom filmu rekao je da je znatno drugačiji. „Nije nužno teže raditi na dugometražnom filmu, možda je čak kratki film izazovniji“ te dodao da je dugo imao neku intimnu potrebu ispričati ovu priču te kako je film rezultat truda velike filmske ekipe.“
Fotografiju ustupio PFF
Pavlović kaže kako je film dosta autentičan i je bilo izazovno naći neki njegov autentični ključ, no u tome mu je pomogla Jana Plećaš, direktorica fotografije. „Glumcima nije bilo lako, imali smo punu dužinu scena, snimali smo u kontinuitetu pa nije bilo mjesta za greške što je bilo vrlo zahtjevno“, rekao je te usporedio takav rad na filmu s putovanjem bez sigurnosne mreže.
Naglasivši da je Neva Rošić maestralno odigrala naslovnu ulogu, Pavlović je objasnio kako je majku nazvao mater zato što ta riječ ima konotaciju autoriteta, velike snage i vođe. „Ona je i inače autoritet i velika snaga, što se osjeti unatoč tome što je na filmu u drugom planu“, naglasio je Pavlović. Njezinu kćer igra Daria Lorenci – Flatz koja je rekla da se u radu na ulozi nije referirala na svoju mamu ili baku, već joj je više pomogao taj neki osjećaj otuđenosti koji ima: „Sarajevo je moj grad u koji se uvijek vraćam, tu sam našla neku poveznicu s obzirom na to da se i lik koji igram vraća u rodni kraj“, rekla je. O liku matere kazala je da ima autoritet koji je karakterističan za tu generaciju i to podneblje te da joj je poznat neretvanski mentalitet, stoga joj je i to olakšalo rad na ulozi. „Svi smo ondje boravili dva i pol mjeseca i to nam je pomoglo u radu na filmu. Najteže mi je bilo igrati na njemačkom kojeg uopće ne govorim pa sam čitave monologe biflala na pamet“, priznala je.
Da je specifično i zahtjevno iskustvo rada na filmu bilo je snimanje scene u jednom kadru, kaže Lorenci – Flatz koja kaže kako je na setu i plakala i padala u depresiju: „Kontinuitet rada od 43 dana mi je pomogao, iako te na takav način snimanja ništa ne može pripremiti – on je naporan i psihički i fizički.“
Fotografiju i scenografiju potpisuje Jana Plećaš koja kaže da nije imala lak zadatak: „Snimali smo u formatu 2.35, što je već bilo ograničavajuće te iako je kuća u kojoj smo snimali bila dosta mračna još sam i sama s rasvjetom sve dodatno zakomplicirala.“
Martin Semenčić je sa svojim timom oblikovao zvuk. S obzirom na to da se s obje strane kuće u kojoj je film sniman nalazi cesta, rekao je da su koristili pleksiglas kako bi utišali zvukove te kako su naknadno snimali žamor ljudi u kafiću, autobusu i drugdje: „Kako bi dobili autentičan zvuk snimali smo ljude s naglaskom.“
Na filmu su, izuzev Vere Zime u većem djelu u sporednim ulogama naturščici kojima je Pavlović dao dosta slobode te je mnogo dodatne autentičnosti dobio s obzirom na to da odvjetnik igra odvjetnika, liječnik liječnika itd.
Film Mater iza sebe već ima međunarodne festivale i ljetnu turneju u sklopu koje je film vidjelo 3000 gledatelja, a od 10. rujna moći će ga pogledati i u kino dvoranama diljem zemlje.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Stepinac’
Četvrtog dana Festivala, (01.09.2020.) predstavljen na konferenciji za medije dokumentarni film Stepinac – Kardinal i njegova savjest.
Redateljica i scenaristica filma Višnja Starešina već se 15 godina bavi dokumentarističkim prikazom povijesnih tema i ličnosti. Na prikazu blaženog Alojzija Stepinca je dugo radila: „Od same ideje je prošlo 10 godina, a sam film smo snimali zadnje tri godine.“
Fotografiju ustupio PFF
„Priča prati zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca od rođenja. Bilo je tu mnogo istraživanja i sugovornika, a putem se mnogo stvari i mijenjalo“, rekla je pojasnivši kako su neki sugovornici potisnuli druge. Primjerice, išli su u Izrael snimati osobnog tajnika Ivana Pavla I. i naišli na djevojčicu Renatu spašenu iz Holokausta. Ispostavilo se da je upravo Stepinac bio glavna karika u njezinu spašavanju. „Tako je emotivni dio priče potisnuo onaj politički i snimali smo ipak nju“, objasnila je Starešina.
Prof. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta rekao je kako je suradnja sa Starešinom započela još na knjigama koje se bave aktualnim političkim pitanjima te su se prepoznali i na ovom projektu.
Savjetnik na filmu, profesor komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. Krunoslav Novak smatra kako je važno da studenti vide ovaj film, ističući: „On je bio svjedok jednog vremena i priča o njemu prati povijest jednog društva.“ Stepinac je, kaže, živio u zahtjevnom vremenu i imao je izrazitu ljubav prema Bogu i hrvatskom narodu.
Tanjić veli da njegova filmičnost leži u više činjenica: „Njegove geste, lice, osobnost koja plijeni, sve je to dio njegove filmičnosti i doista se nadam da će ovaj film postati i igrani“, te je nadodao kako je Stepinac bio je najmlađi nadbiskup dotada, kako se trebao oženiti no ipak je stupio u katoličku crkvu te kako je tijekom prvog svjetskog rata bio na ratištu tijekom pa i bio zarobljen.
Nakon što je su zbog lockdowna bila zatvorena kina, film Stepinac – Kardinal i njegova savjest bi konačno u hrvatska kina trebao stići 24. rujna.
67. Pula // Predstavljena knjiga ‘Vremeplov 4’
Četvrto izdanje Vremeplova, naziva Kinematografske djelatnosti i pulska svakodnevica 1919 – 1943, predstavljeno je danas (02.09.2020.) u Puli.
S autorima knjige, Sanelom Pliško i Davidom Orlovićem, razgovarao je povjesničar filma Daniel Rafaelić. U uvodu je rekao kako je Vremeplov 4 nastavak istraživanja knjige Dejana Kosanovića „Kinematografske djelatnosti u Puli od 1896 do 1918. godine“ iz 1988. godine. „Vremeplov 4 otvara neistražena područja domaće i svjetske kinematografije interdisciplinarnim pristupom i međuinstitucionalnom suradnjom“, rekao je Rafaelić.
Orlović je knjizi dao važan kontekst i povijesnu podlogu pulskoj kinematografiji, a riječ je, istaknuo je Rafaelić, o pionirskom radu.
Fotografiju ustupio PFF
„Težište je na položaju radničke klase“, ispričao je Orlović dodavši kako je riječ o razdoblju građanskog života koji otkriva slobodno vrijeme te da se tih, tridesetih godina, vide i natruhe potrošačkog društva. „Tada se odlazi u kino, otvaraju se trgovine, rade se reklame, odlazi se na more“, nabraja Orlović.
Pliško je dala opis pulskih kinematografa navedenog razdoblja: „U Kosanovićevom istraživanju nailazimo na podatak o pokretnim kinima koja su bila preteča stalnim kinematografima. Stalna kina pronalaze svoje adrese početkom 20. stoljeća, no često su izmjenjivala nazive i tako je bilo do 1943. Kina su bila dobro posjećena svaki dan, bez obzira na to što su bila u relativnom malom radijusu u centru, radila su od 14 do 21 sat, s projekcijama koje su započinjale svaki sat.“ Pliško navodi da je 1938. godine Arena po prvi put postala mjesto za gledanje filmova. Taj je događaj u ondašnjem tisku najavljen kao veliki kinematografski spektakl.
Orlović je dodao da je tada nastao i unutrašnji dio Arene koja je do tada imala samo svoj očuvan plašt. Napravljene su tribine kako bi se ondje ljeti održavale opere. Tvrdi da je to bio pokušaj vlasti da oživi građanski život u Puli.
U knjizi se navodi i talijanski film Alfa Tau!, dugometražni film gotovo cijeli sniman u Puli 1942. godine. I prije se u Puli snimalo, primjerice 1937. godine snimljen je film „Uomo in mare“, dokumentarac koji je postigao veliki uspjeh. Naime, izabran je među pet najboljih filmova na Međunarodnoj smotri u Comu, na čijoj je projekciji prisustvovalo više od 3000 gledatelja.
Rafaelić je zaključio kako su Kosanović, Orlović i Pliško edicijom Vremeplov zaokružili jedan bogat i važan dio pulske kinematografije.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Njemački inat’
Kratki igrani film Njemački inat, redateljice i scenaristice Silve Ćapin, predstavljen je danas na konferenciji za medije te će večeras biti prikazan u Areni. Riječ je o kratkom filmu čija se radnja odvija na plaži na kojoj se nalazi i isprepleće čitava paleta likova. „Likovi su vrlo različiti, ima mladih i starijih, a ono što ih spaja jest ignorancija očitog“, ispričala je Ćapin te dodaje: „Pratimo ljude koji ni ne primjećuju da ondje nešto ne štima.“
Fotografiju ustupio PFF
Film je sniman na glavnoj gradskoj plaži u Brseču koja ovdje glumi jednu otočku plažu. Kako bi ondje proveli dan, na plažu barkom stižu domaći i strani turisti. Budući da je film rađen u koprodukciji s mađarskim producentom uvjet je bio da se u filmu, umjesto prvobitno zamišljenih čeških turista, pojave mađarski turisti. U filmu uz manje poznate glumce, igraju i eminentna imena hrvatskog glumišta, poput Biserke Ipše, Asje Jovanović, Vinka Kraljevića i Snježane Sinovčić.
Njemački inat, film autorice koja se nakon četiri kratka filma trenutno priprema na rad na dugometražnom filmu, već je prikazan na festivalima u Trstu, Palm Springsu, Dresdenu i u Bugarskoj.
67. Pula // Medijska konferencija filma ‘Ideš? Idem!’
Pretposljednji film u konkurenciji za Veliku zlatnu Arenu 67. Pulskog filmskog festivala, film ‘Ideš? Idem?’, predstavljen je na konferenciji za novinare, (02.09.2020.) gdje je redatelj Ljubo Zdjelarević kazao kako mu je ideja bila raditi film za mlađu publiku. „Išao sam obrnutim putem. Prvo sam našao publiku za koju želim raditi film te sam onda odlučio što ću snimati“, pojasnio je.
Kako kaže, mladi danas više nisu ispred televizije već su posvećeni novim medijima, poput You Tubea pa su njegovi likovi upravo jedan You Tube par oko kojeg se vrti priča, Vid Juračić i Kaya Solo (Kaja Kočevar) a tu je i gamer Baka Prase (Bogdan Ilić) koji je u trenutku snimanja filma bio najpopularniji gamer na Balkanu.
Fotografiju ustupio PFF
U filmu također igra i You Tuberica Veronika Rosandić, koja je zbog posla kojim se bavi ionako svakodnevno pred kamerama, stoga joj nije bilo teško stati ni pred onu filmsku: „Jedina je razlika u tome što se na snimanju filma neke scene ponavljaju, dok mi improviziramo“, rekla je.
Zijad Gračić ugodno je bio iznenađen pozivom za film te izjavio da ga je Zdjelarević dobro upotrijebio: „Nisam unutar same radnje, ja samo slušam priču o onome što se dogodilo. Meni je cijeli taj svijet You tubera i influencera nešto novo i nepoznato“, priznao je i dodao da mu je rad na filmu bio fantastično iskustvo. Gračić smatra kako je ideja o ovakvom filmu senzacionalna, posebice stoga što je u trendu da igrani film ide ka dokumentarnom, a ovaj film je na tragu toga.
Producentica Barbara Jukopila rekla je da je produkcija bila zanimljiva, ali i zahtjevna: „Snimali smo u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, BiH i Turskoj, što je bilo logistički vrlo zahtjevno. No, radila sam sa super ljudima i bilo je to odlično iskustvo“, zaključila je.
Rasprodana projekcija dokumentarca ‘Berge Istra’
Obavještavamo vas da su od jutros (03.09.2020.) rasprodane ulaznice za sutrašnju projekciju dokumentarnog filma Berge Istra, redatelja Dražena Majića koji uz Zorana Angeleskog potpisuje i scenarij filma. Film Berge Istra tako će svoju hrvatsku premijeru imati pred punim ovogodišnjim kapacitetom auditorija pulske Arene, nadomak nekadašnjeg brodogradilišta Uljanik gdje je 1972. godine izgrađen gigantski brod Berge Istra.
Fotografiju ustupio PFF
Opis Filma:
Pulski je Uljanik izgradio najveći brod na svijetu. Bio je to najveći uspjeh samoupravnog socijalizma. Tri godine nakon porinuća, brod je misteriozno nestao u Tihom oceanu. Pokrenuta je dotad najveća pomorska potraga, a nakon dvadeset dana brod je proglašen nestalim te je za njega isplaćena najveća odšteta u povijesti. Kroz intimne priče svjedoka, razgovore s graditeljima broda, pomorcima i obiteljima žrtava, koristeći dosad neobjavljeni arhivski materijal, istražuje se tajna nestanka jugoslavenskog Titanika, jedna od najvećih tajni u pomorskoj povijesti.
Medijska konferencija filma ‘Ribanje i ribarsko prigovaranje’
“Ribanje i ribarsko prigovaranje“, film rađen prema renesansnom putopisnom spjevu Petra Hektorovića, predstavljen je danas ‘03.09.2020.) na konferenciji za medije. Ovom je prilikom redatelj i scenarist Milan Trenc izrazio zadovoljstvo što će se upravo u pulskoj Areni upriličiti premijera ovoga filma.
Trenc je istaknuo je kako mu je Rade Šerbedžija bio podrška i suradnik na scenariju te kako je od početka znao da će baš Šerbedžiji dodijeliti glavnu ulogu. „Pretprodukcija je trajala par godina, potom smo snimali i od tada je prošlo još dvije godine“, rekao je Trenc. Olakotna okolnost bila im je što originalne lokacije iz Hektorovićevog romana pisanog u 16. stoljeću još postoje, tako da je film sniman na autentičnim lokacijama. Zbog autentičnosti, u filmu su koristili i starogradski jezik, no ponegdje su ga pomalo osuvremenili kako bi bio razumljiviji.
Fotografijuustupio PFF
Šerbedžija je istaknuo zadovoljstvo rada s Trencom: „On je vrsni majstor crtanog i dokumentarnog filma, poznatiji u New Yorku nego kod nas. Čestitam mu na realizaciji ovog filma“, izjavio je dodavši da je bilo teško raditi na filmu jer su znali malo faktografskih stvari o Petru Hektoroviću i njegovom vremenu. „Tu je došla do izražaja Trencova mašta. A moram reći da su ovakvi filmovi užasno važni za kulturu našeg naroda“, naglasio je Šerbedžija. Zaključio je kako je uživao uživljavajući se u lik tog čudnog čovjeka te je naglasio da je Stari Grad na Hvaru bila divna lokacija za snimanje, s ugodnim domaćinima.
Romina Tonković i Filip Mayer, mladi su ljubavni par na filmu. Tonković je rekla da je za Stari Grad vežu lijepe uspomene te je odlučila „ubaciti“ se u film kad je čula da se snima upravo ondje. To joj je pošlo za rukom zbog, kako je istaknuo Trenc, njezine karizme. Najteže joj je, kaže, bilo svladati starogradski jezik, no to joj je bio i sjajan izazov. Mayer igra mladog Hektorovića, ulogu za koju ga ke preporučio pokojni glumac Robert Budak koji je konstatirao kako Mayer izgleda kao mladi Šerbedžija. „Bojao sam se ove uloge s obzirom na to da igram mladog Hektorovića kojeg u filmu utjelovljuje upravo Šerbedžija, pa sam cijeli tekst sa svim akcentima naučio napamet. No, opustio sam se čim smo počeli i taj mi je govor postao nešto prirodno“, ispričao je.
Bojan Brajčić igrao je bok uz bok s Leonom Lučevom te je s obzirom na dalmatinske korijene jezik je lako svladao. Morao je svladati i veslanje s obzirom na to da on i Lučev imaju mnoge scene veslanja, kao i jedrenja i bacanja mreže. „Jako smo se uigrali i izgledalo je to gotovo kao kakva koreografija“, ispričao je i napomenuo da je scenama veslanja prethodilo godinu dana vježbanja u teretani.
Gala Nikolić filmom se bavi tek vrlo kratko, a u “Ribanju” igra muzu za koju kaže da je vrckava. Pripremajući se za ulogu, kako kaže, puno je čitala o grčkim muzama.
Film 8. listopada dolazi u kina, a kako bi bio razumljiviji, vjerojatno će neki njegovi dijelovi biti titlani na hrvatski standardni jezik.
Medijska konferencija filma “Otac” Srdana Golubovića
Posljednji od ukupno deset filmova manjinske hrvatske koprodukcije koji će biti prikazan na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, predstavljen je danas (03.09.2020.) na konferenciji za medije.
Riječ je o drami “Otac” Srdana Golubovića, koja je već polučila velik uspjeh na festivalima u Berlinu, Beogradu i Sofiji.
Fotografiju ustupio PFF
Film je snimljen prema istinitim događajima. Naslovni lik priče koja prati čovjeka koji se bori za skrb o svojoj djeci, igra hrvatski glumac Goran Bogdan: „Imao sam težak zadatak, ali bilo mi je ugodno igrati ovaj lik i raditi s Golubovićem. Ulogu sam dobio nakon što je Nebojša Glogovac koji ga je već počeo igrati, naglo preminuo“. Zbog ove nesretne okolnosti Bogdanu je bilo nezgodno ući u film, no pristao je rada na filmu s vrsnim redateljem za kojeg kaže da je posvećen i divan čovjek te da je bilo milina raditi s njim. „Teška je to uloga, naime, još traje borba tog oca za svoju djecu. Trebalo je stoga naći balans između rada i emocija te ostati hladne glave“, izjavio je Bogdan.
Hrvatski producenti Lana Matić i Boris T. Matić već 20 godina i privatno poznaju Golubovića te budu upoznati sa svakom njegovom pričom, pa i prije nego krene pisati scenarij. Ovaj je scenarij Golubović pisao s Ognjenom Sviličićem. Lana Matić je ispričala da je Golubović izrazito temeljit redatelj te da su snimali 51 dan. Naglasila je kako se njegovi filmovi uvijek s nestrpljenjem očekuju. Boris T. Matić istaknuo je kako Golubović ne zna raditi “male priče” te se njegovi filmovi uvijek bave velikim, bitnim i teškim temama: „Kao da nosi sve probleme Srbije na svojim plećima.“
S obzirom na neizvjesna vremena u kojima se nalazimo, o planovima za kino distribuciju hrvatski producenti nisu mogli govoriti no naglasili su da je film u srpskim kinima prije njihova zatvaranja uoči lockdowna pogledalo čak 12.000 gledatelja.
67. Pula// Medijska konferencija fima ‘Berge Istra’
Dugometražni dokumentarni film Berge Istra posljednji je predstavljeni film na konferenciji za medije (04.09.2020.) ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala.
Riječ je o svojevremeno najvećem brodu na svijetu. Brod Berge Istra izgrađen je u pulskom Uljaniku, gdje je porinut 1972. Tri godine nakon porinuća, brod je misteriozno nestao u Tihom oceanu.
Autori dokumentarca su Dražen Majić i Zoran Angeleski, obojica inače istraživački novinari. Uz pomoć iznimnih kolega s HTV-a, na filmu su vrlo intenzivno radili. „Velika je to i jaka medijska kuća sa sjajnim arhivom i fantastičnim ljudima koji su surađivali s nama na filmu“, istaknuo je Majić. O temi ovoga filma prvi je put razgovarao s Angeleskim još prije 15 godina. „Odrastao sam u Puli, u blizini Uljanika u kojem je moj očuh radio i oduvijek me fascinirala ta serija brodova koji su se tamo gradili i ta je fascinacija ostala duboko usađena u meni“, ispričao je.
Fotografiju ustupio PFF
I Angeleski, odrastao u pulskom kvartu Veruda, također je bio usko vezan za Uljanik, ondje mu je radio i brat. „Čak sam i ja osamdesetih godina preko tadašnje omladinske udruge kratko radio u Uljaniku i fascinantno je iznutra vidjeti što se ondje događa, kako Uljanik živi iznutra“, rekao je.
S obzirom na specifičnost broda, ponajprije zbog njegove veličine, a potom i zbog nikad razjašnjenog potonuća, priča oko Berge Istre od početka je zadivljujuća, stoga Majić kaže da je prethodno bilo potrebno iscrpno istraživanje kako bi film bio snimljen.
Tijekom snimanja filma koji su autori na koncu podijelili u četiri cjeline, bilo je puno preokreta, novog arhivskog materijala kojeg su slučajno našli i naknadno koristili pa i njihovih međusobnih svađa.
Snimatelj Goran Legović rekao je da su snimali u Puli, Zagrebu, Norveškoj i na Tenerifima. Na terenu je, tijekom snimanja sugovornika, bilo dosta izmjena te je bilo potrebno naći balans između onoga što oni govore i ideje koje su autori imali kad su krenuli s radom, napomenuo je Legović te je naglasio da je u montaži sve to sklopljeno u dobru cjelinu.
Majić je istaknuo kako je najviše ponosan što su oni, mala tročlana ekipa, uspjeli iznijeti takav jedan film do kraja: „Tu se vidi snaga našeg tima. Odrađivali smo posao za desetoricu“.
Ne čudi ga velik interes pulske publike, s obzirom na povezanost grada i Uljanika te na tajni nestanak tog mega broda. Oko samog nestanka iznosila su se brojna nagađanja i teorije zavjere: „To je trebalo osvijetliti. Naime, iako mit o nečemu dobro zvuči, to je još uvijek laž. A ovaj film ipak donosi svojevrsni odgovor o razlogu potonuća broda“, rekao je Angeleski.
Glazba, koju potpisuje pulska grupa The Chweger, vrlo je bitan dio „Žao mi je da taj dragulj hrvatske rock glazbe nije prepoznat, jer stvaraju vrhunsku glazbu. Ona je digla ovaj film i dala mu jednu dozu melankolije“, istaknuo je Majić.
Film je već prikazan u Norveškoj, gdje su sve su tri projekcije bile rasprodane. „Berge Istra će se na godišnjicu potonuća prikazati na HTV-u u dva dijela, a najvjerojatnije će se istovremeno prikazati i na norveškoj te na španjolskoj nacionalnoj televiziji, što nam je jako bitno“, zaključio je Majić.
Angeleski je izrazio nadu da će ovaj film biti poticaj za neka daljnja istraživanja o toj temi.
[izvor informacije Pula Film Festival]
