The Vast of Night omalen je film. Osobito ako uzmemo u obzir današnje gabarite znanstveno-fantastičnih filmova. Specijalnih efekata ovdje je zanemarivo malo, a velik dio priče doživljavamo kroz monologe nekoliko likova i opisani događaji uglavnom su prepušteni gledatelju na maštu. Takav princip savršeno je kliknuo kao nositelj zloslutne radnje. Na trenutke sam se vratio u djetinjstvo i prisjetio prvog gledanja Spielbergovih Bliskih Susreta Treće Vrste, a sami uvod i pojedine sekvence podsjećaju na legendarni Twillight Zone.

Vjerujem da nas se većina može sjetiti onih neobjašnjivih strahova iz odrastanja: kada ne možeš točno smjestiti određeni zvuk, kada moraš proći kroz mračnu ulicu putem kući ili se pak suočiti s nekim ili nečim za što nam nije u potpunosti jasno što je. The Vast of Night ponajviše dotiče baš taj dio psihe rezerviran za najpaničnije i najstrašnije trenutke koji su nam se urezali u pamćenje. Film to postiže na neočekivano suptilne i minimalističke načine i zbog toga mi se eksponencijalno više dopada. Nekome to možda ne leži i netko možda teži očitijoj vizualnoj prezentaciji događaja iz koje proizlazi misterija, šok i strah. Mogu se složiti da postoji brdo ZF filmova koji uspijevaju biti dovoljno mistični i napeti iako većinu toga zorno vidimo, kao naprimjer Denisov Villenueveov Arrival iz 2016. godine. Kako su specijalni efekti postali “jeftiniji” i dostupniji za produkcije manjeg buđeta, tako je otprilike počelo izumiranje filmova kao što je ovaj, gdje većinu toga prepuštamo mašti tj. gdje nas kroz igru neobičnih zvukova i naracije prolazi jeza.

WOTW – radijska postaja koju vodi Everett. Inače, WOTW je direktna referenca na War of the Worlds, legendarni roman spisatelja H. G. Wellsa ; Ustupio TS

Andrew Patterson obećavajuće je započeo svoju redateljsku karijeru. No, nije sve izgledalo tako za 38-godišnjeg debitanta nakon što je u rukama imao snimljen film. U potpunosti ga je financirao iz vlastitog džepa, a službeni buđet naveden je ispod je milijun američkih dolara. Osamnaest filmskih festivala odbilo je prikazivati The Vast of Night sve dok ga nije prihvatio Slamdance Film Festival na kojem je na kraju i odnio jednu od nagrada. U intervjuima s redateljem koji se mogu pronaći po internetu očito je da je Patterson teški filmofil koji je u svoj debitantski rad ugradio utjecaje nekih velikih imena. U filmu se može vidjeti prepoznatljiv rad kamere, spisateljska ruka nekoga tko zna o čemu priča te dvoje specifičnih i uvjerljivih glavnih likova. Ovo su tri komponente koje su pri stvaranju filma gotovo uvijek izuzetno važne, a pri ovako malom uratku i još k tome debiju, važnost je tim veća.

U samom uvodu filma bio sam pomalo pogubljen. Dugački prateći kadrovi nas upoznaju s glavnim likom Everettom koji dolazi riješiti probleme tehnološke prirode prije srednjoškolske košarkaške utakmice koju dolazi gledati većina stanovnika Cayuge, fiktivnog mjesta u New Mexicou. Everett je pomalo bahat, jezičav tip koji se razumije u tehnologiju 50-ih godina prošlog stoljeća, kada se radnja odvija, i tu je kako bi riješio potencijalne nedaće. Dijalozi su nabacani, mnogo se toga kaže, a nije baš najjasnije s kojom svrhom te sam zbog toga na početku bio pomalo neugodno iznenađen. Srećom, ubrzo se radnja fokusira na Everetta i njegovu poznanicu Fay. Oni isprva zajednički, iz čiste zabave, intervjuiraju ljude novom i neuobičajenom napravom koja ima mikrofon i snimač. Fay radi kao teleoperaterka preusmjeravajući pozive po mjestu, dok je Everett lokalni radijski voditelj. Sličnost i povezanost njihovih struka dovodi ih do misterioznog poziva jednog slušatelja koji ih zaintrigira svojom pričom. Za to vrijeme više stanovnika prijavljuje neobične pojave na nebu iznad Cayuge.

Za Pattersona, koji je određeni kapital stekao kroz marketinšku firmu u Oklahomi, teškoće s kojima se susreo pri snimanju filma zvuče kao nešto s čim bi se susreo ja sam ili bilo koja osoba u potpunosti nova u svijetu filma. Od činjenice da je više ljudi u produkciji morao lagati kako bi ih nagovorio da mu odrade posao, pa sve do suradnje s lokalnim stanovništvom koje je prepoznalo redateljevu strast i praktički na njegovu riječ po potrebi zatvaralo ulice gradića. Sve to zvuči kao borba običnog čovjeka da ni iz čega pokuša stvoriti nešto. Ok, složit ćemo se da cifra blizu milijun dolara nije mala stvar, ali u američkoj filmskoj industriji to je gotovo ništa. Zbog toga je nagli Pattersonov probitak na scenu izuzetno motivirajuća priča. Osobito je zadovoljavajuće čuti da ga je jedan Steven Soderbergh pozvao na privatni sastanak nakon što je pogledao njegov film. Inače, u periodu dok je primao silne odbijenice filmskih festivala i dok je bio praktički uvjeren da je napravio loš film, Patterson je uspio snimiti još jedan mikrobuđetni film, ali ga ne planira još pustiti u opticaj u ovom neizvjesnom korona-vremenu.

U svakom slučaju, ovaj znanstveno-fantastični, minimalistički, retro, atmosferični filmić vrijedan je pažnje. Ako nikoga drugoga, onda barem pažnje filmskih entuzijasta koji se raduju svakom novom talentu na sceni. Sjećam se sličnog osjećaja nakon što sam pogledao Monsters 2010. godine – debi Garetha Edwardsa koji ga je odmah potom lansirao među najpoželjnije Hollywoodske redatelje. Iako The Vast of Night nije bez mane, toliko je dobro uhvatio atmosferu jednog vremena u malom mjestu, toliko se inteligentno igra s poimanjem neobjašnjivog te tadašnjim poimanjem tehnoloških inovacija, da mi je teško za povjerovati da većina gledatelja neće naći makar djelić iz kojeg će izvući nešto pozitivno i vrijedno za sebe.

The Vast of Night – IMDb

Tekst i fotka preneseni s bloga SuvljevePreporuke

Tomislav Suvala