Premijera predstave “Gruntovčani” Mladena Kerstnera i Borisa Svrtana održat će se u nedjelju, 8. ožujka 2020. u Satiričkom kazalištu Kerempuh, u režiji Borisa Svrtana i Rajka Minkovića. Kazališni tekst nastao je adaptacijom Kerstnerove žufke komedije “Weekend u Gruntovcu” koja je izvođena u kazalištu Komedija 70-ih godina, ali nije nikad ekranizirana.

Svoju veliku popularnost Kerstnerovi “Gruntovčani” su stekli kultnom dramskom serijom u režiji Kreše Golika, koja je uvodila brojne televizijske gledatelje u živopisan, autentičan i duhovit prikaz društvenoga života i mentaliteta “malog čovjeka” u fiktivnom podravskom selu.

Gruntovčani ; Fotografiju ustupio Kerempuh

U ovoj priči koja se događa u današnje vrijeme, u 21. stoljeću, zatičemo poznate i nezaboravne likove iz Kerstnerovog remek-djela – Dudeka, Regicu, Presvetlog, Cinobera, Martina, Matulu, Babicu, Besnoga, Greticu i druge – a svi se oni nalaze pred velikim izazovima novoga doba. Kada u njihov miran život u Gruntovcu bane državna tajnica Marinela Puvalo, predstavnica novog tipa hrvatskog kapitalizma, i donese megalomansku ideju o gradnji spojnice na europski koridor i industrijske zone, stvari se do te mjere uzburkaju da karakteri i mentalitet naših poznatih likova uz peripetije i međusobne sukobe dođu do punog izražaja. U apsurdnom sudaru toga gruntovačkoga mentaliteta sa zahtjevima suvremenoga diktiranoga napretka izlaze na površinu sve prepoznatljive društvene i osobne mane – od licemjerja duhom skučene i intrigama premrežene sredine preko sitnotrgovačke surovosti i zadrtosti takozvanih bližnjih pa sve do univerzalne poante o naivnosti i krahu svakoga pokušaja dobrote i idealizma. U ovoj žufkoj kajkavskoj komediji kroz humorne i emotivne, u urnebesnom ritmu nalik kriminalističkom romanu, pitat ćemo se na kraju kakvo smo to društvo kada najveći poštenjak i najveći idealist među nama biva od svih izmanipuliran, odgurnut, izrugan i proglašen nepotrebnim i pomalo ludim čovjekom. Gruntovec tako postaje razbijeno ogledalo u kojemu naša društvena slika izgleda kao apsurdna maska nečega što je jednom bilo ljudski toplo i normalno lice, ali je odavno izgubilo vezu sa samim sobom i sa svojim izvorom. Tome se, naravno, danas možemo samo smijati, a katarza će doći kad se najmanje budemo nadali.

U predstavi igraju: Matija Šakoronja (Dudek), Mirela Videk Hranjec (Regica), Hrvoje Kečkeš (Presvetli), Boris Svrtan (Cinober), Filip Detelić (Matula), Ivica Zadro (Martin), Nina Erak Svrtan (Gretica), Anita Matić Delić (Kata), Luka Petrušić (Besni), Ines Bojanić (Babica/Roza), Maja Posavec (Cila / Pjevačica), Ornela Vištica (Marinela Puvalo), Josip Brakus (Jura / Rok Vađon / Štef), Karlo Mlinar (Inženjer / Videk / Konobar).

Uz redatelje Rajka Minkovića i Borisa Svrtana, koji potpisuje i scenografiju, autorski tim čine lektorica i jezična savjetnica Ines Carović, kostimografkinja Vedrana Rapić, oblikovatelj svjetla Aleksandar Mondecar te autori glazbe Glazbena družina Cinkuši.

Mladen Kerstner i Boris Svrtan:  
GRUNTOVČANI 

Redatelji: Boris Svrtan i Rajko Minković
Adaptacija: Boris Svrtan

Pretpremijere: 06. i 07. ožujka 2020.
Premijera: 08. ožujka 2019.

MLADEN KERSTNER (1928. – 1991.) bio je poznati hrvatski humorist i dramski pisac rodom iz Ludbrega. U Zagrebu je završio Trgovačku akademiju i počeo polaziti Zemaljsku glumačku školu,  a 1947. prešao na ljubljansku ADU u klasi Branka Gavelle. Glumio je u HNK u Varaždinu 1948. –1949. Radeći od 1958. u gradskoj upravi u Slavonskoj Požegi, do 1961. bio je glumac, redatelj i voditelj tamošnjega amaterskoga kazališta. Nakon preseljenja 1967. u Zagreb, 1968. postao je profesionalnim piscem. Pripovjedni opus započeo je kriminalističkim romanom Kabana broj 23 (1962.), a kajkavski humoristični tekstovi, objavljeni u časopisu Kaj i zbirci novela Gruntovčani (1975.), bili su mu predlošci za televizijsku, radijsku i kazališnu tematizaciju imaginarnoga ruralnoga ambijenta Gruntovca i Trnovca. Gruntovečke i trnovečke likove i teme oblikuje u scenarijima popularnih TV serija Mejaši (1970.), Gruntovčani (1975.), Dirigenti i mužikaši (1991.), Kad ftičeki popevleju (1987.), kazališnim komedijama Weekend v Gruntovcu (1978.), Krstitke (1980.) te V Gruntovcu i devize klize (1986.) i Gruntovec je moj dom (1991). Autor je tridesetak radijskih komedija na kajkavskome u kojima duhovitošću i britkom satirom tipskim značajevima razrađuje uglavnom poznate ruralne motive, a urbanom tematikom zaokupljen je u nekoliko djela na štokavštini (Večera na Korani, 1985). Baveći se novinarstvom i humorom kao član uredništva surađuje u listu Kerempuh te postaje predsjednikom Društva hrvatskih humorista, a javlja se i u periodicima Arena, Republika i Modra lasta. Tekstovi su mu uglazbljeni na Festivalu kajkavske popevke Krapina 71 i zvučnoj kaseti Sa suncem u oku (1997.). Godine 1998. u Ludbregu je utemeljena manifestacija Dani Mladena Kerstnera, a posmrtno mu je tiskana proza Gruntovec je moj dom (2005.). Dokumentacija o njegovu životu i radu te fotokopije rukopisne ostavštine (scenariji i drame) iz posjeda obitelji nalaze se u ludbreškoj gradskoj knjižnici, a fonografski zapisi desetak radijskih drama na Hrvatskom radiju.

BORIS SVRTAN rođen je 7. listopada 1964. u Rijeci. Završio je V. gimnaziju u Zagrebu 1983., a diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti 1988. Član je ansamlba Gradskog dramskog kazališta Gavella od 1989. gdje je ostvario preko 50 uloga od kojih se posebno izdvajaju sljedeće: Trigorin u Galebu, Viktor u Viktor ili Dan mladosti, Marko Labudan u Brezi, Brick u Mački na vrućem limenom krovu, Rakitin u Mjesec dana na selu, Ostap Bender u Zlatnom teletu, Cigan u Ptičicama, Blaž Gajski u Kako je počeo rat na mom otoku i Besemjonov u Malograđanima. Trenutno igra u predstavama Muškarci.hr u produkciji Teatromana i Moj slučaj Vlade Gotovca u vlastitoj adaptaciji. Režirao je 15 predstava, autor je dvaju kazališnih komada i pet dramatizacija te je bio ravnatelj Gradskog dramskog kazališta Gavella u mandatu od 2014. do 2018. U Satiričkom kazalištu Kerempuh režirao je predstave Spika na spiku (1991.), Spika 2 (1994.), Metastaze (2007.) i Šepavi Jura od Kravarskog (2009.). Igrao je u 20 televizijskih serija i 20 filmova. Dobitnik je brojnih glumačkih nagrada i nagrada za dramatizacije. 2008. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za režiju, scenografiju i dramatizaciju predstave Metastaze. U svom kazališnom radu rukovodi se postulatima dr. Branka Gavelle i Koste Spajića te posebnu pozornost posvećuje organskom procesu u radu s glumcima.

RAJKO MINKOVIĆ rođen je 1963. u Zagrebu. Diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1991. Surađivao tijekom više sezona s Teatrom &TD i na Dubrovačkim ljetnim igrama. U Satiričkom kazalištu Kerempuh ostvario je suradnje kao redatelj videa za predstave Šepavi Jura od Kravarskog i Metastaze te kao redatelj i dramaturg predstave Od E do Z. Na Radiju 101 od 1984. do 1995. radio je kao urednik redakcije kulture, producent i autor emisija, pisac, producent i redatelj reklama te igranih i dokumentarnih radiodrama tj. featurea. Koautor je i redatelj 12 epizoda pseudodokumentarne komedije/dokukomedije (mockumentaryja) Prekid programa (HRT, 1995.). Radi kao producent, redatelj i konzultant u videoprodukcijama na razvoju komunikacijskih strategija za međunarodne organizacije u Ženevi.

[izvor informacije Kazalište Kerempuh]