Kultno djelo teatra apsurda u novoj, mladoj &TD interpretaciji. U svijetu u kojem je apsurd dobio, ako  ne drugo značenje, ali toliku širinu, da je gotovo izgubio oštrice, zanimljivo je pratiti  kako djeluje njegov davni, slavni, umjetnički artikulirani primjer. Prvo djelo  Eugenea Ionescoa (praizvedeno 1950.) postavljeno je na domaću pozornicu na kojoj nije postavljeno prvi put.

Premijera ‘Ćelave pjevačice’ u &TD-u održana je u utorak, 17. prosinca 2019. Redatelj Hrvoje Korbar  i postava  darovitih glumaca, uz kreativni i tehnički tim Teatra, ostvarili su  refleksivnu, kontemplativnu, donekle usporenu izražajnu formu. Scena i publika povezani su na pozornici, u neposrednom, gotovo taktilnom odnosu. Glumci se kreću unutar bijelim pločama definiranog pravokutnika, kao zatočene šahovske figure ili automatske naprave, na što tijekom predstave sve intenzivnije asociraju. Njihovu uniformnost i impersonalnost naglašavaju i kostimi, na odjevnim predmetima i obući koju nose likovi obješene su etikete.

Ćelava pjevačica – premijera – Foto RJ

Dva bračna para u rutini i klišejima odnosa ostaju vezani za geometrijsku plohu simboličnog stambenog prostora, a ‘vanjski’ likovi (Služavka i Vatrogasac) ulaze i izlaze iz njega dijagonalama ili slobodnim ‘upadima’,  a onda uzmiču u pozadinu scene i radnje. Otvorena dimenzija koja rasterećuje komprimirani  prostor ‘igrališta’ i gledališta je visina, pogled na konstrukciju kazališnih naprava koje raščlanjuju strop.  

Rutina  i nesposobnost komunikacije među bliskim ljudima naglašavaju se ponavljanjem pokreta, usporenim radnjama, samo povremenim izbijanjem snažnih i glasnih reakcija (trčanje Mr. Smitha, krikovi Mrs. Smith, skokovi Vatrogasca…). Atmosfera otuđenosti nalazi i akustički izraz,  glazbena podloga rezonira frekvencije Aliena. Najosjetljiviji izbor koncepcije predstave je usporeni ritam u kojem se odvija, što, uz repeticije i varijacije kretanja i teksta te scenografski minimalizam pretpostavlja  maksimalnu koncentraciju gledatelja.   

Postava svjetskih  antologijskih naslova zahtjevan je izbor, očekivanja su visoka, usporedbe teške, a prostor za inovacije ograničen statusom djela.  Međutim, da nema umjetničke hrabrosti, tko bi se usudio postaviti Hamleta ponovo na scenu! Ni prva pojava Ćelave pjevačice na sceni (zapravo, ona se ni ne pojavljuje, a to znaju samo oni koji je dolaze vidjeti 😊) nije bila uspješna i tek su je dobre kritike! uspjele predstaviti publici kao djelo obvezne kazališne literature.

Ada Jukić
Zagreb, 20. prosinca 2019.

Informacije o predstavi:

Režija: Hrvoje Korbar
Dramaturgija: Nikolina Rafaj
Pokret: Matea Bilosnić
Scena: Irena Kraljić
Kostimi: Tea Bašić Erceg
Svjetlo: Vesna Kolarec
Glazba: Ivana Starčević i Marko Levanić
Fotograf predstave: Luka Dubroja

ULOGE
G. Smith: Roko Sikavica
Gđa. Smith: Iva Kraljević
G. Martin: Bernard Tomić
Gđa. Martin: Irena Tereza Prpić
Mary: Dajana Čuljak
Vatrogasni kapetan: Boris Barukčić