PUCCINI TRILOGIJA: U NOVOJ SE RIJEČKOJ „TOSCI“ KRISTINA KOLAR POJAVALJUJE KAO ZINKA KUNC
Opera „Tosca“ kao, nakon „Madame Butterfly“, drugi dio Puccini trilogije bit će premijerno izvedena u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u subotu, 9. studenoga 2019. s početkom u 19.00 sati. Jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela svjetskog opernog repertoara i po mnogima najdramatičnija od svih opera, na riječku se pozornicu, deset godina od posljednje premijere, vraća pod dirigentskim vodstvom Kallea Kuusave, uskoro i ravnatelja riječke Opere te u dramaturgiji i režiji Marina Blaževića. Glavni solistički trolist čine dvoje nacionalnih prvaka riječke Opere, Kristina Kolar u naslovnoj ulozi i Giorgio Surian kao Scarpija, kojima će se u ulozi Cavaradossija pridružiti gost Domagoj Dorotić, istodobno debitirajući na riječkoj opernoj sceni.
“Tosca“ u režiji Marina Blaževića bit će predstava paradigmatskog karaktera. „Ona neće biti samo o sebi nego govoriti i – više od sebe. U svakom od tri čina naše „Tosce“, publika će gledati tri različite predstave „Tosce”, tri različita načina njezine moguće inscenacije“, najavljuje Blažević.
Tosca ; Fotografiju ustupio HNK Ivan pl. Zajc – Foto Dražen Šokčević
Tako će prvi čin na scenu donijeti operni historicizam čija vizualnost počiva na ljepoti kazališnog slikarstva i tzv. „povijesnim“ odnosno „autentičnim“ kostimima.
Slijedeći trend „aktualizacije“ opera, drugi će čin pak izmjestiti dramsku radnju u drugi povijesni kontekst, drugo vrijeme i prostor, a zahvaljujući čemu će se Kristina Kolar pojaviti kao Zinka Kunc odnosno u kopiji kostima njene Tosce iz Metropolitana.
Treći čin predstavit će „Toscu“ najbliže Blaževićevu shvaćanju operne režije, svedene na, prema njegovim riječima, neophodno: glazbu, dramu, glas, glumu, osobnost izvođača i intenzitet doživljaja njihove su-radnje.
No, prije svega, Marin Blažević ističe kako ove „Tosce“ ne bi bilo bez Kristine Kolar, riječke i hrvatske operne primadone koja uspješno gradi međunarodnu karijeru i Giorgia Suriana, koji se ulogom Scarpije proslavio na pozornicama diljem opernog svijeta. Ova „Tosca“ riječke Opere radi se upravo zbog njih dvoje.
„U njihovoj izvedbi drugog čina publiku ćemo suočiti s psihofizičkim intenzitetom i rizikom koji ovo dvoje umjetnika na paradoksalan način otklanjaju od opere i približavaju kazališnom – performansu.“
Uz Kristinu Kolar, Giorgia Suriana i Domagoja Dorotića, solističku ekipu čine i Luka Ortar klao Cesare Angelotti, Ivan Šimatović kao Crkvenjak, Saša Matovina i Sergej Kiselev u ulozi Spolette, Slavko Sekulić kao Sciarrone te Vanja Zelčić i Dario Bercich.
Kostimografkinja je Sandra Dekanić, a scenografiju s Alanom Vukelićem supotpisuje Marin Blažević kao i svjetlo s Daliborom Fugošićem.
„Tosca“ je skladana prema istoimenoj drami Victoriena Sardoua, izvedba koje se u Firenzi 1895. sa Sarom Bernhardt u naslovnoj ulozi silno dojmila Puccinija, a praizvedena je 14. siječnja 1900. u rimskome Teatru Constanza. U ovom pravom opernom trileru, u napetoj, intenzivnoj priči koja se događa u manje od 24 sata, u vrtlogu se prepliću političke intrige, bijeg i potjera, ljubomora, izdaja, fatalna požuda, nemoralna ponuda, ali iznad svega ipak vjera u umjetnost, ljubav i – slobodu.
Uspoređujući je s „La Bohème“, i sam Puccini je zaključio: „Atmosfera više nije romantična i lirska, nego senzualna, strastvena i mračna. Nema dobrih i ljupkih likova, nego sumnjivih individua poput Scarpije i Spolette. Protagonisti nisu popustljivi kao Rodolfo i Mimi, već aktivni i hrabri.“
[izvor informacije HNK Ivan pl. Zajc]
