14. ZAGREB KOM Koncert otvorenja – Schubertijada 

U petak 11. listopada 2019. otvoren je 14. Zagrebački medjunarodni festival komorne glazbe. Bez ceremonije otvaranja, uvodnih govora i drugih festivalskih konvencija i distrakcija, održan je jedinstven koncert otvorenja posvećen Schubertovoj glazbi. Jedinstvenost doživljaja nije samo rezultat činjenice da se koncert nije snimao, pa je izvedba bila neponovljiva, nego je  ostvario jedinstvenu glazbenu atmosferu i emocionalne refleksije. 

Izveden je Schubertov Gudački trio u B-duru, D 471, ‘Allegro’ i klavirski kvintet u A-duru, D 667, ‘Pastrva’, a njegova slavna četiri impromptua, D 899 predstavljena su u transkripciji za tri gitare Petrita Cekua.   

Nastupili su: Susanna Yoko Henkel, violina, Guy Ben-Ziony, viola, Zvi Plesser, violončelo, Ewa Kupiec, klavir, Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodriguez i Tomislav Vukšić, gitare i Mario Iveljić, kontrabas.  Umjetnici su predstavljeni u najavnim materijalima Festivala www.zagreb-festival.org  

Koncert otvorenja – Schubertijada ; Foto AJ

U savršeno uskladjenim skupnim formama izdvojila bih tri sudionika, od toga dvije umjetnice. Susanna Yoko Henkel  (violina) povezuje odgovornost i preciznost izvedbe s lakoćom, gotovo igrom gudalom umjesto čarobnog štapića. Ewa Kupiec (klavir Kvinteta), s osjetljivim profilom Isabelle Huppert (asocijacija osobe koja je uz glazbu vezana i za film), potpuno predana glazbi, čini se nesvjesna okruženja, ali začudjujuće sposobna za ulogu u glazbenom teamu. Petrit Çeku diše gitarom, njegovim prstima prolaze hipnotički glazbeni impulsi. U sinergiji s dvojicom vrsnih gitarista autorski je preveo ‘kvartet’ slavnih impromptua  u drugu boju, oblik i vrijeme. Schubertovu glazbu su suvremenici (pa i on sâm) doživljavali u odnosu prema Beethovenu. Pa ukoliko Beethovenov vodopad veličanstvenim hukom zaglušuje povijesni glazbeni pejzaž, Schubertov se melodiozni glazbeni p(r)otok (uhvati ‘Pastrvu’ 🙂 )  obnovljivom energijom ulijeva u naše vrijeme.     

Festival se održava u Hrvatskom glazbenom zavodu i to je još jedna odgovarajuća sastavnica  njegovog identiteta. Čak i Velika dvorana HGZ-a ostvaruje potencijal komornosti, a publika u pravilu ne samo  uživa u glazbi, nego je i poznaje. U dvorani HGZ nije potrebno upozorenje da se tijekom izvedbe isključe mobiteli i nema pljeska između stavaka djela (jedino  što ovu publiku povezuje s drugim zagrebačkim koncertnim auditorijima je kašljanje u tišini između stavaka, koje je ipak prigušenije nego drugdje 🙂 ). Ali i ovu ‘upućenu publiku’, uhvatio je tijekom koncerta zanos, onaj zanos o kojem piše Baudelaire, u kojem se oslobađamo  pritiska vremena i sitnica i uranjamo u poetske i arhetipske dimenzije. Tišina tijekom izvedbe bila je savršena, a pljesak iskren i snažan, bez pretjerivanja  i afektiranja, kao što se zna dogoditi kad nastupaju celebritiji. Festival okuplja vrhunske međunarodne izvođače, ali je koncentriran samo na glazbu, bez stila u kojim se danas komercijaliziraju i zvijezde klasične glazbe.  Simpatično mi je bilo vidjeti jednog od izvođača (Zvi Plesser) koji se četrdesetak minuta prije početka koncerta s violončelom na leđima kretao od Cvjetnog trga prema Gundulićevoj. Bez pompe, medijske svite, glazbenik i instrument na putu do pozornice. 

Koncert je obilježila radost u izvedbi glazbe koju osjećaju oni koji je izvode s virtuoznom lakoćom. Vedrinu večeri nije poremetila ni činjenica da je ovogodišnje izdanje Festivala prema najavama organizatora posljednje. Uostalom, Festival traje, zaključno sa srijedom, 16. listopada, odnosno koncertom pod naslovom ‘U nove svjetove’ s glazbom Bernsteina, Dvoŗaka i Čajkovskog, a predviđen je i jutarnji besplatan koncert za djecu. U subotu 12. 10. program je prigodno nazvan ‘ Saturday Night Fever’ s djelima Paganinija, Šostakoviča, Piazzolle i Boccherinija, a u nedjelju 13.10. izvode se kompozicije Schumanna i Brahmsa koje će, među ostalim, predstaviti mogućnosti roga kao solističkog instrumenta. U utorak 15. listopada poslužit će se ‘Mozartove kuglice’. I ovaj izbor djela i autora ukazuje na to da su programi večeri komponirani bez floskula ‘za svakog ponešto’, već usmjereno i promišljeno, pa čak i duhovito. 

Festival koji zaslužuje nastavak i razvoj, najavljuje kraj. Još jedan gubitak u vremenu koje se ne osvrće na vrijednosti koje može izgubiti.

Ada Jukić
U Zagrebu, 12. listopada 2019.