20/10/2019

Satiričko kazalište Kerempuh 
Coline Serreau: DOMA JE NAJBOLJE (Lapin Lapin)

Redatelj: Rene Medvešek 
Prevoditeljica: Marta Medvešek
Dramaturginja: Dora Delbianco

Pretpremijere: 18. i 19. listopada 2019.
Premijera: 20. listopada 2019.

Premijera predstave „Doma je najbolje“ („Lapin Lapin“) poznate francuske spisateljice i redateljice Coline Serreau, u režiji Renea Medvešeka, održat će se u nedjelju, 20. listopada 2019. u Satiričkom kazalištu Kerempuh. 

Ova sasvim nesvakidašnja komedija, koja slojevito prikazuje svu dinamiku obiteljskog života, doživjela je veliki uspjeh u Francuskoj te na brojnim svjetskim pozornicama, osvojivši svojim šarmom i britkošću mnogobrojnu publiku. 

Zadivljujuća je pritom i suvremenost ovog teksta jer se u njemu otvaraju značajna pitanja kojima smo trenutno kao društvo zaokupljeni. Kako je to kada u zrelim godinama umjesto promaknuća dobiješ otkaz jer si višak – na poslu i u društvu? Kako je to kada ti ovrhe zatrpavaju sandučić, a odrasla djeca stan jer se vraćaju jedno za drugim nakon svojih neuspjelih brakova i propalih karijera? Koliko se bojimo stranaca te koliko smo stranci u nama naizgled najbližim odnosima? Uz bogati humor, apsurd i ironiju, u ovom dramskom komadu sve su vrijednosti podložne pitanju. 

Rene Medvešek svojim senzibilnim redateljskim rukopisom gradi ovaj čudesni svijet koji vječno balansira na rubu potpune eksplozije i samouništenja. Unutar bogatih slojeva teksta pronalazimo posvećenost socijalnoj tematici, britki crni humor, elemente bajke, fantastike, ironije i groteske. Tema ove predstave nevjerojatno je aktualna te izrazitom preciznošću secira nesigurnost u kojoj trenutno živimo kako na privatnom tako i na društvenom planu. 

U predstavi igraju: Josip Brakus (Zeko), Anita Matić Delić (mama), Damir Poljičak (Bébert), Sreten Mokrović (tata), Luka Petrušić (Jeannot), Mia Anočić – Valentić (Marie), Mirela Videk Hranjec (Lucie), Matija Šakoronja (Gérard), Elizabeta Kukić (Gospođa Duperri), Karlo Mlinar (Predsjednik Vlade/Drugi policajac/Hervé) i Igor Jurinić (Televizijski voditelj/Prvi policajac/Mali vojnik). 

Kostimografiju potpisuje Milena Matijević Medvešek, scenografiju Tanja Lacko,  glazbu Matija Antolić. Suradnica za scenski pokret je Sanela Janković Marušić, oblikovatelj svjetla je Aleksandar Čavlek, jezična savjetnica Đurđa Škavić, a pomoćnica redatelja Kristina Grubiša.

COLINE SERREAU

Coline Serreau rođena je 1947. u Parizu, a poznata je kao spisateljica, redateljica, glumica, plesačica i glazbenica. Studirala je književnost, glazbu i ples prije nego što je dobila glumački angažman u Comédie-Française, ali je vrlo brzo proširila svoje polje interesa i počela raditi kao scenaristica, kazališna redateljica i filmska redateljica. Njezin je prvi film dokumentarac Ma što one žele (1978.), a prvi igrani film Zašto ne! (1977.), uspješna komedija o ljubavnom trokutu. Za pet je godina snimila još jednu dobro prihvaćenu komediju Zašto čekamo na sreću (1982.), a potom i film koji ju je proslavio, Tri muškarca i kolijevka (1985.), komediju o neženjama koji nevoljko otkrivaju čari očinstva kada se beba stvori pred njihovim vratima. Navedeni je film nagrađen trima nagradama César i ostvaruje ogroman uspjeh s preko 12 milijuna gledatelja u Francuskoj, a snimljen je i američki remake. Njezini ostali filmovi su komedija Romuald i Juliette (1989.), društvena komedija Kriza (1992.). Zelena ljepotica (1996.), Kaos (2001.) i Meka (2005.). U dokumentarnom filmu Lokalna rješenja za globalne probleme (2010.) Serreau se suočava s problemom ograničene opskrbe hranom te dolazi do konkretnih prijedloga oko spasa planeta. Kao jedna od francuskih najnezavisnijih filmskih redateljica dobitnica je nagrade Legion d’honneur 2004. Njezina nagrađivana komedija Lapin Lapin (Doma je najbolje) premijerno je izvedena 1986., a uspjeh su ostvarile i drame Kazalište zelenila (1987.) te Sveznalica i Budalić (1993.). 

RENE MEDVEŠEK 

Rene Medvešek rođen je 1963. u Velikoj Gorici. Poslije studija na zagrebačkome Filozofskom fakultetu upisao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1989. Iste je godine postao član ansambla Zagrebačkoga kazališta mladih, u kojemu ostaje do 2016. Režijom i autorskim radom počeo se baviti 1990-ih u okviru autorske skupine Mig oka v.d.o.o. – veselo društvo ograničene odgovornosti. S ansamblom Zagrebačkoga kazališta mladih ostvario je neke od najpoznatnijih redateljskih radova: autorski projekt Hamper, Č. P. G. A. Alana Ayckbourna, višestruko nagrađivani autorski projekt Brat magarac, Naš grad Thorntona Wildera, Vrata do L. Vidulića – O. Lozice – R. Medvešeka, autorski projekt nadahnut Vladom Kristlom, Najbolja juha! Najbolja juha!, Čovjek koji je spasio Europu, nastao prema radio-drami Antuna Šoljana Čovjek koji je spasio Nizozemsku, Ideš dalje Holgera Schobera, Kristofor Kolumbo Miroslava Krleže, za što je nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta kao najbolji redatelj i Nagradom Marul za režiju te Huddersfield Uglješe Šajtinca. Surađivao je s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Gradskim kazalištem lutaka u Rijeci, Kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika, Teatrom Vero, Kazalištem Trešnja, Teatrom Exit, GDK Gavella i brojnim drugim, a ostvario je i više zapaženih uloga na filmskom platnu i u kazalištu. Nagradu hrvatskog glumišta dobio je i 2006. za režiju predstave Vrata do, koja je nagrađena i na Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Rijeci, a na Festivalu glumca u Vinkovcima i Vukovaru proglašena je najboljom predstavom kao i na 30. danima satire Fadila Hadžića u Zagrebu. Na Akademiji dramske umjetnosti od 2002. predaje scenski govor i glumu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoje glumačke i redateljske kreacije, od kojih mu je jedno od dražih Posebno priznanje za dizanje javnoga raspoloženja i pružanja nade u prevlast duha nad ratnim okolnostima koje je 1991. skupina Mig oka dobila na 27. zagrebačkom salonu. Radio je predstave prema dramskim tekstovima, autorske kolaže, najrazličitije prerade, a sve ih objedinjuje uvijek prepoznatljivi redateljski potpis, koji podrazumijeva radost igre, no nikada ne zanemarujući ozbiljnost kazališnoga čina. 

[izvor informacije Kazalište Kerempuh]