The Upside (2017.)
Redatelj: Neil Burger
Glume: Kevin Hart, Bryan Cranston, Nicole Kidman,

Suvremena bajka o Pepeljugi, s time da je bajka snimljena je po ‘istinitom događaju’, a na mjestu Pepeljuge je muškarac, Crnac u New Yorku (Kevin Hart), koji je i po drugim obilježjima na društvenoj margini (siromašan, neobrazovan, neodgovoran suprug i otac, bivši zatvorenik).

Film je zapravo snimljen po jednom drugom (francuskom) filmu iz 2012. godine (Nedodirljivi; redatelji Olivier Nakache & Eric Toledano), pa se taj odnos film-život-film zatvara u metaforičnom krugu, a uspješni francuski filmovi dobivaju holivudski prijevod.

Nespojivi ; Fotografiju ustupio Blitz Film i Video

Ako je i nastao na bazi ‘istinih događaja’ (a sve više filmova tako nastaje, život je jeftiniji od autorskih prava), neke dionice su idealizirane ili dramatizirane, ali osnovna poruka ostaje. Ako se nekom dogodi slučaj da postane ovisan o drugim ljudima, onda je bolje da ima puno novaca. To nije dovoljno (jer su se i mnogi bogataši razočarali u pogledu posluge i rodbine ☺), ali je nužno. I to ovaj film, to jest životna priča na koju se poziva, dvostruko pokazuju.

S jedne strane paralizirani čovjek, zato što je bogat, ima svu moguću njegu koju mu današnja medicina i tehnika mogu pružiti i time može sebi olakšati život. S druge strane, novozaposleni beskućnik, novcem koji zaradi može riješiti svoje bračne (uključivo roditeljske) obveze i time uljepšati život drugih ljudi.

Ta moć novca, demonizirana u lijepoj književnosti (spomenimo samo Shakespearea, Balzaka ili Dostojevskog), ali i romantizirana (zar bi neki junaci bili toliko privlačni da nemaju novaca ‘za bacanje’?), u naše vrijeme doživljava globalnu rehabilitaciju. Dobro, i sada se ljudi zgražaju (dan ili dva, dok su još vrući novinski natpisi) nad tajkunima koji otimaju od drugih ili prisvajaju opća dobra, ali kad se skandal slegne, prezir pokrije novčana prašina. Najbolje je drugoj generaciji (ako se sama ne upropasti pretjerivanjem u zabavi) koja može trošenjem novaca (za koji se nitko ne sjeća kako je stečen) ostvariti ugled dobroljuba. Dirnulo me neki dan kad sam čula na televiziji kako je Rockefeller donirao dio tropskog otoka pod uvjetom da na njemu nema gradnje. Evo kakvih koristi od bogataša ima i ekologija!

O koristima novca i imanja te razlozima koje treba uvažiti kod onih koji su ih se domogli bavim se u raspravi pod naslovom ‘Pohvala bogatih’ 🙂 , ali to je predmet posebne objave. Za ovu priliku samo toliko da je čudno da se u kućnom i školskom odgoju i obrazovanju, uključivo i spomenute vrhove svjetske književnosti, žudnja za novcem i zgrtanjem tretiraju kao prezira vrijedne i društveno negativne ambicije, dok je praksa suprotna. Čini se da se mogu obogatiti samo oni koji ‘nemaju sluha’ za literaturu. A za one druge, kad kome zatreba novac za zubnu protezu ili operaciju koljena, kasno je da se odrekne ‘nematerijalnih ideala’.

Bogataš iz ovog filma (Bryan Cranston, poznat iz TV serija, napose ‘Malcolm u sredini’) stekao je bogatstvo ‘vlastitim rukama’, što ga čini moralno čistim i još većom žrtvom (to što se bavio otkupom propalih tvrtki i ulaganjem u nove samo implicira pitanje moralnosti takvog profitiranja). On je oduzet od vrata naniže i jedino može pokretati glavu (osim još jednog dijela tijela, ali o tome u filmu). Okružen je tehničkim i umjetničkim luksuzom (jedna od uzgrednih, ali ne zanemarivo komičnih tema je pitanje definicije i vrednovanja suvremene umjetnosti, te jadnog položaja investitora u umjetničke vrijednosti (vidi ‘Kvadrat’ http://film-mag.net/wp/?p=34188 ) te osobljem koje mu pomaže u održavanju života.

Na čelu kućnog tima je samopožrtvovna Nicole Kidman (odmah vidimo da je zaljubljena ‘u šefa’ 🙂 , ali suzdržana, kao što se i očekuje od ‘idealne žene’). Superobrazovana, vitka i strpljiva, zaslužuje svog muškarca. ‘Pepeljuga’ Dell je glasan, grub, izravan, i bez kompleksa nizak u odnosu na manekensku Kidman. Čovjek s društvene margine pokazuje kako nije dovoljno imati sreće i ‘naletiti’ na nekonvencionalnog bogataša, već da zaslužuje to što je dobio. Različit je od većine onih koji se tuže da ‘nemaju šanse’ i svojom inteligencijom i osjećajnošću ostvaruje razvoj u sposobnog, korisnog i kreativnog člana društva.

Znakovit je njegov odnos prema glazbi. Naime, paralizirani Phillip u svojoj bespomoćnoj kontemplaciji sluša klasičnu glazbu, to jest opere. Film uključuje cijeli niz opernih arija, kao neke vrste obvezne operne literature, počevši od ‘Caste dive’ Vincenza Bellinija do arija iz ‘Rigoletta’, ‘Traviatte’ (Verdi), Rossinijevog ‘Figara’ do Bizetove ‘Carmen’ a napose Puccinijeve ‘Turandot’. Od arije ‘Nessun dorma’, kojom su na svjetskim turnejama visinske rekorde obarala famozna Tri tenora, film je napravio glazbeni simbol proveden kroz dobar dio radnje. A prizor ‘Noćne kraljice’ iz Metropolitana (i Mozartove ‘Čarobne frule’) koji je Della učinio poklonikom opere (na početku se rugao Papagenu), dovoljan je razlog da pogledamo ovaj film. Ovako uprizorenje opere možemo samo sanjati, vidjeti na u prijenosima u multipleksu ili sjetiti se Ingmara Bergmana. Uzgred, iako Noćna kraljica osvoji Della, čini se da ga, kao i gazdu (i većinu ‘opernih ljubitelja’) privlače arije, a ne integralne opere. Što se Dellovog osobnog glazbenog ukusa, iako spominje Jay-Z-a, slušamo Arethu Franklin, oko koje se mogu svi složiti, pa ni tu nije ‘nespojiv’ sa svojim hendikepiranim poslodavcem (ili gledateljima koji nisu poklonici rappa ili housea).

U jednoj od scena koje bi trebale biti komične (a ne žalosne), operni solisti na privatnoj rođendanskoj zabavi pjevaju arije dok im dirigira novopečeni glazboljubac (audiovizualna slikovnica za talentiranu djecu koja razmišljaju što će postati kad odrastu). Umjetničke sposobnosti Dell potvrđuje i kao samouki slikar, što se pokaže unosno, koristeći efekte spomenutih dilema o suvremenoj umjetnosti u tržišnim uvjetima.

Film je lako komičan, unatoč tragičnim okolnostima u kojima se nalazi protagonist, povremeno patetičan i anegdotičan, u odnosu na uvjerljivost, ali zabavan i poučan, kao što bajka (pa i kad je ‘istinita’), treba biti.

Ada Jukić
Zagreb, 28.01.2019.

Informacije o filmu:

Nespojivi
Lantern Entertainment (II), The Weinstein Company, 2017.
Trajanje: 126 min.
Format: 1.85 : 1
Zvuk: Dolby Digital
Scenarij: Jon Hartmere
Scenarij: Éric Toledano (based on the motion picture “Les Intouchables” by) and Olivier Nakache (based on the motion picture “Les Intouchables” by)
Glazba: Rob Simonsen
Još glume: Aja Naomi King, Jahi Di’Allo Winston, Genevieve Angelson, Golshifteh Farahani, Tate Donovan, Julianna Margulies, Suzanne Savoy

Film je pogledan u zagrebačkom CineStar Branimir

Nespojivi – Movie Site
The Upside – IMDb