Ovaj rođeni Zagrepčanin i Starograđanin svojim sportskim uspjesima doveo je hrvatski boks na jednu višu razinu.

Ivica Bačurin definitivno je jedan od najboljih hrvatskih profesionalnih boksača. Ovaj 36-godišnjak boks je zavolio već u najranijem djetinjstvu. Naime, kaže da je počeo boksati sa samo sedam godina. Njegov je otac Stjepan također bio boksač što je još dodatno utjecalo na njegovu ljubav prema boksu. Bačurin se dosad borio protiv mnogih domaćih i stranih boksača te pritom ostvario zaista zavidne rezultate. 8 puta prvak. 4 puta seniorski prvak. Državni prvak 81., poluteška. 91., lakoteška. 91., + superteška. Uz to što je uspješan sportaš, Ivica je također suprug i otac troje djece.

Bačurin je između ostaloga, osvojio naslov prvaka Mediterana u lakoteškoj kategoriji prema WBC verziji 2013., pobijedio na turniru Biggers’s Better u Varaždinu, osvojio drugo mjesto u Grand finalu te se borio za WBC-ov naslov internacionalnog prvaka. Osim toga, 36-godišnjak pobjedom nad belgijskim prvakom Geoffreyem Batellom plasirao se u top 50 teškaša svijeta.

Ivica Bacurin/Facebook ; Ustupio IŠT

Nedavno je u Maloj Buni na boksačkom memorijalnom turniru ‘Danijel Kalanj’ pred domaćom publikom pobijedio Radomira Vujovića iz Srbije. Niti 200 metara od rodne kuće, Ivica Bačurin dokazao je zašto se zasluženo nalazi u samom vrhu hrvatskog boksa.

Iako se u svojoj bogatoj dosadašnjoj karijeri borio u mnogim mečevima, u posebnom mu je sjećanju ipak ostalo nekoliko njih.

“Meni najdraži, poseban meč bio je onaj protiv Geoffreya Batella u Belgiji kada sam pobijedio prekidom u 7. rundi. Taj meč mi je okrenuo karijeru na jednu višu razinu.Osim tog meča, tu je i pobjeda protiv Tina Grossa – višestrukog prvaka Njemačke te Mairisa Briedisa – velikog potencijala u cruiserweight kategoriji”, prisjetio se hrvatski boksač. Uspješno se nosio sa svjetskim prvacima: Johnatan Bonks; Murat Gassirev; Pillian Whiite; Tony Belew; Maris Briedis; Carlos Takam …

Poraza se, kaže, ne boji i dobro ih prihvaća. Ipak to je samo dio ovog posebnog sporta. Uistinu najkrvavijeg posla.“Kada dođete na razinu da se borite samo s najvećim vrhunskim protivnicima, treba znati podnijeti poraz. Međutim, uvijek se pokušavam izgraditi iznova da budem još bolji i dam sve od sebe da pobijedim”, kaže Bačurin.

Iako je na početku, kao što to i inače biva, bio u amaterskom boksu, s 24 godine odlučio je prijeći među profesionalce. To mu je bila, kaže, odlična odluka zbog koje ne žali. “Razlog zbog kojeg sam odlučio krenuti među profesionalce je taj što je profesionalan sport jednostavno atraktivniji i suroviji, što meni puno bolje odgovara”, rekao je Bačurin. Važno je spomenuti da je kao amaterski boksač Bačurin bio prvak čak osam puta, što nikako nije mala stvar.

U hrvatski boks se uopće ne ulaže

Na pitanje smatra li da je boks u Hrvatskoj podcijenjen i ulaže li se u njega dovoljno, Bačurin nema dvojbi. “Ne samo da se ne ulaže dovoljno, u hrvatski boks ne ulaže se uopće”. I on je obiteljski projekt slično Kosteličima i tolikim drugim.

„Stvorio me moj otac dugogodišnji član Metalca (otac Stjepan).

No ovaj hrvatski boksač, bez obzira na slabe uvjete koji mu se pružaju, dogurao je daleko. “Pošto u Hrvatskoj profesionalni boks i nije baš zastupljen, a samim time i nema ljudi koji bi organizirali mečeve u Hrvatskoj, prisiljen sam, sam sebi organizirati mečeve. Onda mi samo preostaje čekati neke ozbiljne ponude iz stranih zemalja”, govori Bačurin.

Usput je prokomentirao postoji li i u čemu je razlika kad je riječ o boksu u Hrvatskoj te u inozemstvu. “Većinom u cijeloj regiji sve to budu boksači koji se, recimo to tako, sami guraju i sami ulažu u sebe. Mislim da smo mi općenito jaka nacija pa iz puno lošijih uvjeta uspijevamo konkurirati najboljoj top konkurenciji.“Dok drugi dolaze u bijesnim autima sa cijelom opskrbnom gardom, sponzorima, ne štede novac, on o svemu brine sam.

Na pitanje koje bi mlade hrvatske boksače istaknuo kao budućnost hrvatskog boksa, nije razmišljao ni sekunde. “Svakako treba izdvojiti Filipa Hrgovića kojem predviđam vrhunsku karijeru. Imamo mi još dosta mladih boksačkih potencijala, ali oni tek moraju pokazati što sve mogu i znaju”, misli Bačurin. Iza Filipa su stali ozbiljni igrači u svijetu boksa i uzeli ga kao projekt svjetskog prvaka, u što niti ne sumnja kako će se ostvariti.

U Zagrebačkoj areni 08. 09. 2018., glavna borba večeri i jeste  Filip Hrgović protiv Škota Garya Cornisha, a u predborbi večeri nastupit će Ivica Bačurin protiv Mađara Tomasa Bajzdaha.

Već 15 godina Ivica je vezan uz Starigrad. Paklenicu. Izuzetan prostor za trening i život. Ovo miješanje zraka planinskog i morskog.

„Planiram se potpuno preseliti u Starigrad – Paklenicu.“

Još dok ga je u nižim uzrastima vodio legendarni Pero Tadić, iz Pule, uz Pulu drugi morski grad uz pripreme bio mu je Zadar,

„Tu bi nas dočekao pok. Damir Zrilić, BK Dijabolik Zadar i radio s nama uz Peru Tadića. Izuzetnu suradnju imam s Ivanom Jukićem – Jukom, zadarskim profesionalnim boksačem s kojim imam izuzetnu suradnju.“

Svaki slobodni trenutak provodi u Starigradu – Paklenici. Koji izuzetni uvjeti za trening vrhunski sportaša. Za život. Za obitelj. Tu je našao duševni mir. Uz supruginu vezanost za Starigrad – Paklenicu, neraskidivom vezom vezao se i sam.

Osjeća je i boli ga medijska zapostavljenost. Kada mu meč prate milijuni širom svijeta na našim medijima – ništa.

U svemu mu pomaže Filip Cvrlje iz Splita, bivši prvak Hrvatske. Luka Popović menanđer iz Beograda. Nadasve njegov trener, svo vrijeme uz njega. Ivica Zubčić, dobar boksač, učenik njegova oca.

„Najteži posao na svijetu. Kad prestanem s tim pola će mene umrijeti“

Vidi se u radu u klubu, BK Velika Gorica. Na memorijalu Danijel Kalanj, u Maloj Buni kod Velike Gorice kojeg je pokrenuo u čast stradaloga izuzetnoga boksačkoga talenta Danijela Kalanja.

Do kraja godine očekuje meč za značajnu svjetsku titulu i živi rajsku Paklenicu – Starigrad, kao neupitni domaći, veliki sportaš i čovjek iz malog grada – Starigrada, Ivica Bačurin.

Nikola Šimić Tonin