U drugoj polovici srpnja, nakon gustog filmskog programa Pulskog filmskog festivala i na početku filmske ere Motovuna, pogledala sam, kao kazališno osvježenje, na otvorenoj pozornici pulskog Castella predstavu ‘Furbaćona’. Radilo se o premijeri ambijentalne obnove u produkciji INK-a Gradskog kazališta Pula.

Simpatična, dinamična, dijalektalna i ‘dijalektična’ komična predstava savršeno odgovara Istri, moru, ljetu, ali dotiče i univerzalna pitanja o ljudskim karakterima i odnosima, kao i svako djelo o svakom ljudskom djelu, pa i kad se radi o ‘malim temama’, to jest bračnim i vanbračnim ljubavnim spletkama i prevarama. Tekst Branka Lučića nastao je po renesansnoj komediji ‘La Moscheta’ (Mušica) Angela Beolca  Ruzzatea, a redatelj ‘Furbaćone’ je Jasminko Balenović.

‘Furbaćona’ na pulskom Castellu ; Foto AJ

Sjajna mlada, energična i entuzijastična glumačka ekipa izvodila je tekst na tako melodioznom lokalnom jeziku i ostvarila tako slikovitu izvedbu, da sam razumjela sve što kažu, samo malo oslanjajući se na osnove talijanskog i latinskog. Ali čak i da nisam ‘uhvatila’ svaki termin ili metaforu,  u onom duhovitom vrutku ekspresija, digresija i aluzija sve je bilo jasno iz mimike i pokreta glumaca, njihove neverbalne komunikacije na univerzalnom kazališnom jeziku koji se razumije gotovo kao glazba. I doista, ritam i melodioznost njihovih replika u duhovitoj priči o prevarama raznih vrsta i u raznim odnosima (muž, žena, kum, susjed…) toliko mi je ‘ušla u uho’, da sam je i sljedećih dana čula ‘u glavi’, a i na ‘stradama’ pulske okolice gdje provodimo ljeto (u samoj Puli tijekom turističke sezone govori se engleski 🙂 ).

Ovaj dojam razumijevanja relevantan je kao argument mogućnosti prikazivanja predstave neovisno o dijalektalnom ili  jezičnom kontekstu. Istrarsku Furbaćonu mogu razumjeti ne samo u Istri, Kvarneru ili Primorju, već svi ‘kazališni’ ljudi, neovisno o jezičnim područjima  ili  barijerama.  A renesansna putenost i dovitljivost likova da domognu objekta strasti (a ne viteškog objekta obožavanja) i danas vibrira  životnošću i aktualnošću (ako ne u potrazi za partnericom, a ono u žudnji za najnovijim gadgetom 🙂 ).

Okretni kum Žvane (šarmantni Luka Mihovilović) zapostavlja svoje ‘kontandinske’ poslove udvarajući ženi svoga kuma, naivnog, ali lukavstvima sklonog Pepića (uvjerljivi i gorljivi Valter Roša). I Marinajo (Trieštin), do suza dojmljiv Rade Radolović,  želi osvojiti ‘srce’ svoje susjede, ali samo do odlaska na novu plovidbu. Izložena tim nasrtajima, poštena žena koju muž ne zadovoljava ni u krevetu ni  u ‘društvenoj mreži’, živahna, spretna ali podložna laskanju, Marjuča sjajne Lare Živolić osjeća samopouzdanje, ali pitanje je može li (i u komediji) dobiti što hoće ili više izgubiti.

Slikovita scenografija Roberta Paulette dobro je funkcionirala u Ambijentu, Marinela Jeromela autorica je kostima koji krojem i koloritom potiču (p)okrete i dodire likova, glazba Brune Krajcara uključila se u komično ‘kolo’, a scenu na tucaniku pozornice u istoj razini s prvim redovima gledatelja definiralo je i oživljavalo svjetlo Marka Bolkovića i Elvisa Butkovića.

Sve u svemu, rado bih ponovo gledala ‘Furbaćonu’, na primjer, ove jeseni u Zagrebu ili nekom ‘kontinentalnom festivalu’. A svakako sljedeće sezone ponovo u domaćem pulskom ambijentu.

Ada Jukić, u Puli 2. 8. 2018.

Detalji o predstavi:

Branko LUČIĆ

Storeno po komedije Angela Beolca Ruzzantea La Moscheta (Mušica)

Redatelj: Jasminko BALENOVIĆ
Scenograf: Robert PAULETTA
Kostimografija i izrada kostima: Marinela JEROMELA
Skladatelj: Bruno KRAJCAR
Oblikovatelj svjetla: Marko BOLKOVIĆ
Suradnica za scenski pokret: Andrea GOTOVINA
Savjetnik za čakavski dijalekt: Rudolf UJČIĆ

Izrada scenografije: Ivan DOBRAN i Silvio ŽIVKOVIĆ

Peršone od komediji:

ŽVANE, kum – Luka Mihovilović
MARJUČA, Pepićeva žena – Lara Živolić
MARINAJO (TRIEŠTIN) – Rade Radolović
PEPIĆ – Valter Roša

[izvor informacije INK Pula]