Kako ocijeniti omnibus film

Jedan od dva najzanimljivija filma u domaćoj konkurenciji ovogodšnje Pule bili  su ‘Duboki rezovi’, omnibus film od tri priče i tri redateljske interpretacije literarnih predložaka. Iako mi ‘idu na živce’ filmovi koji se nazivom ili citatom pozivaju na filmske velikane ili velike filmove, jer time izazivaju pažnju  više nego koriste autorsku slobodu, ovom filmu ‘tolerirala’ sam asocijacije na Altmana (Kratki rezovi), a ne obazirući se na asocijacije, učinio mi se najboljim filmom Pule prije završne festivalske večeri kad je prikazan Nuićev ‘Mali’ nagrađen kao najbolji film.

Duboki rezovi: Smrt bijela kost ; Ustupio HAVC

Pitanje je kako omnibus film uopće ocijeniti, a kamo li ocijeniti najboljom ocjenom. Što ako se jedna od jedinica cjeline ističe u pozitivnom smislu, a druge  su  jedva podnošljive? Kako ‘nivelirati’ ocjenu koja izražava krajnje stanje sastavnica. To je pitanje ne samo kad se radi o različitim autorima, već i  omnibusu jednog autora. Upravo na Puli bio je primjer omnibusa (Jurkas, iritirajući naslov ‘Do kraja smrti’)  s ekstremnim oscilacijama u karakteristikama.  U najboljoj  epizodi glumi i sam redatelj, koji zbog nedostatka uvjeta za selekciju filmova u nacionalnoj konkurenciji, već drugu godinu uživa u spektaklu prikaza svog filma u Areni (doduše, ove godine samo jednog filma, nakon dva flopa lani). Ali omnibus olakšava gledanje lošeg filma, čak i kad jedva gledamo neku epizodu, znamo da neće trajati ‘do kraja filma’, a iza nje možda slijedi nešto bolje ili čak dobro. Tu je prednost omnibusa za gledatelje, ako ne za kritičare.

‘Duboki rezovi’ uspjeli su kao omnibus film različitih tema ostvariti donekle cjelovitu atmosferu,  ne (samo) zato što svaki novi film počinje zadnjim kadrom prethodnog, pa čak ni nategnutim integriranjem njihove problematike  (u prvoj priči kako tradicijska sredina vrši pritisak na ‘svoje’ i ‘drugačije’, u drugoj, kako se odnose roditelji i djeca s ‘morbidnim potrebama’, a u trećoj, kako se roditelji i društvo odnose prema potencijalnim žrtvama obiteljskog nasilja), već jedinstvenom atmosferom napetosti, tjeskobe i jeze u naoko običnim i obiteljskim situacijama. U svakom trenutku može se dogoditi nešto strašno, ali se horor klimaks odgađa ili izostavlja. S tog aspekta javljaju se i asocijacije s Carpenterom, a ne samo Altmanom. Međutim, film je razvio vlastite vrijednosti, pa čak i uz neke scenarističke  dubioze (napose u drugoj priči, zašto majka pušta djecu da se igraju u šumi nakon prethodnog incidenta, kako obitelj odlazi iz vikendice prije nego se utvrdi gdje je dječak iz susjedstva…), ostaje dojam o dobrom (ako ne dubokom) filmskom djelu. Pogledat ću ga ponovo, izvan natjecateljske festivalske atmosfere. I nadam se da ću se složiti sa svojom ocjenom.

Ada Jukić, Pula, 28. 07. 2018.

Informacije o filmu (HAVC):

Duboki Rezovi, 2018.

Trajanje filma. 75 min.

Omnibus o nasilju u svim oblicima. Trešnje: Bezbrižno ljeto dječaka Jakova postupno narušavaju napeti obiteljski odnosi. Tragičan slijed događaja navest će ga na pobunu. Smrt bijela kost: Dječja igra prerasta u dramatičnu situaciju, kako za djecu tako i za odrasle. Predmeti koji tonu: Obiteljsko okupljanje krenut će u neočekivanu smjeru kada se kći pred ocem pojavi s masnicom na licu i neuvjerljivim opravdanjem.

Režija: Dubravka Turić, Filip Mojzeš, Filip Peruzović
Scenarij: Jelena Paljan, Ksenija Kušec, Ivan Turković-Krnjak
Kamera: Radislav Jovanov Gonzo, Luka Matić, Dubravka Kurobasa
Montaža: Dubravka Turić, Andrija Gvozdić Michl, Iva Ivan
Oblikovanje zvuka: Dubravka Premar, Ivan Zelić, Višeslav Laboš, Tihomir Vrbanec, Borna Buljević
Glazba: Jura Ferina, Pavle Miholjević
Kostimografija: Morana Starčević, Katarina Pilić
Scenografija: Petra Poslek, Jana Piacun
Uloge: Lana Barić, Roko Glavina, Milivoj Beader, Nikša Butijer, Franko Jakovčević, Areta Ćurković, Glorija Pinturić, Lily Antić, Jadranka Đokić, Borna Fadljević, Živko Anočić, Vinko Kraljević, Marina Redžepović, Mirela Brekalo, Bernard Perić
Producentica: Dijana Mlađenović
Produkcija: Kinematograf
Potpora: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), Grad Zagreb, Vladin ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske