24/07/2018to28/07/2018

Pobjednici 21. MFF-a i obrazloženja nagrada

Kolumbijsko-argentinski film Ubiti Jesúsa najbolji je film  21. Motovun Film Festivala i dobitnik Propelera Motovuna.

Članovi žirija u sastavu: njemački redatelji Sebastian Schipper (predsjednik) i Uli M Schueppel, moldavska redateljica kratkometražnih filmova Ana-Felicia Scutelnicu, britanski glazbenik i producent Mark Reeder te hrvatski redatelj Ognjen Sviličić proglasili su najboljim filmom 21. MFF-a kolumbijski film Ubiti Jesúsa uz obrazloženje: “U filmu Ubiti Jesúsa pratimo kolumbijskog plaćenog ubojicu, stvorenje koje mrzimo. Ali ovaj film promijeni naše stajalište. Ne pomoću jeftinih trikova autora, niti pomoću onih skupih, već pomoću najmoćnijeg oružja koje filmska umjetnost posjeduje – pomoću gledanja i slušanja, pomoću provođenja vremena s neprijateljem. Govoreći nam o tome kako se suočiti s mržnjom, redateljica Laura Mora ne samo da je dala političku izjavu već je i snimila film o izazovu s kojime smo svi danas suočeni”.

Ustupio MFF

Posebno priznanje žiri je dodijelio dokumentarnom filmu Srbenka redatelja Nebojše Slijepčevića uz obrazloženje: „Vrlo dubok i nježan uvid u rad hrvatske kazališne trupe koja se suočava s još nezacijeljenim ranama prošlog rata. Oni pritom osjećaju dah opasnosti koji svi mi danas osjećamo i danas, a koji osjeća i 12-godišnja djevojčica Nina, Srpkinja, dok se kreće ulicama Rijeke u ovom snažnom dokumentarnom filmu”.

Žiri kritičara FIPRESCI u sastavu Angelo Mitchievici, Ana Sturm i Nino Kovačić nagradio je film Ptice ljeta redatelja Cristine Gallego i Cira Guerre, uz obrazloženje: „Smještena u vjetrom šibane pustinje i divlje travnjake sjeverne Kolumbije, u turbulentno doba rasprostranjene trgovine drogom, ova obiteljska saga pretvara se u tragediju šekspirijanskih proporcija. Ovo vješto satkano, višeslojno djelo bogato blistavim bojama, izražajnim licima i napetim vizualnim detaljima, koje uključuje antropološka istraživanja, poetične pejzaže i žanrovske elemente gangsterskog filma i vesterna, vodi nas na izuzetno putovanje između mitske prošlosti i nesigurne budućnosti. Film posreduje između starih tradicija, obreda i sujevjerja plemenske povijesti Kolumbije te rastućeg apetita kapitalizma koji se krije iza smrtonosne spirale trgovine drogom koja još uvijek prevladava u današnjoj, sukobima rastrzanoj Kolumbiji“.

Najbolji kratki film 21. MFF je Sat vožnje finskog redatelja Jarna Lindemarka.


Dodjelom nagrada i zdravicom zatvoren 21. Motovun Film Festival! Filmu Srbenka Nebojše Slijepčevića dodijeljeno posebno priznanje žirija

Dodjelom nagrada završen je 21. Motovun Film Festival na kojem je tijekom pet dana prikazano više od stotinu nezavisnih naslova iz cijeloga svijeta.

Najboljim filmom festivala i dobitnikom Propelera Motovuna proglašen je kolumbijski film Ubiti Jesúsa redateljice Laure More. O najboljem filmu odlučio je međunarodni žiri u sastavu: njemački redatelji Sebastian Schipper (predsjednik) i Uli M Schueppel, moldavska redateljica kratkometražnih filmova Ana-Felicia Scutelnicu, britanski glazbenik i producent Mark Reeder te hrvatski redatelj Ognjen Sviličić, uz obrazloženje: “U filmu Ubiti Jesúsa pratimo kolumbijskog plaćenog ubojicu, stvorenje koje mrzimo. Ali ovaj film promijeni naše stajalište. Ne pomoću jeftinih trikova autora, niti pomoću onih skupih, već pomoću najmoćnijeg oružja koje filmska umjetnost posjeduje – pomoću gledanja i slušanja, pomoću provođenja vremena s neprijateljem. Govoreći nam o tome kako se suočiti s mržnjom, redateljica Laura Mora ne samo da je dala političku izjavu već je i snimila film o izazovu s kojime smo svi danas suočeni”.

Posebno priznanje žiri je dodijelio hrvatskom dokumentarnom filmu Srbenka redatelja Nebojše Slijepčevića uz obrazloženje: „Vrlo dubok i nježan uvid u rad hrvatske kazališne trupe koja se suočava s još nezacijeljenim ranama prošlog rata. Oni pritom osjećaju dah opasnosti koji svi mi danas osjećamo i danas, a koji osjeća i 12-godišnja djevojčica Nina, Srpkinja, dok se kreće ulicama Rijeke u ovom snažnom dokumentarnom filmu”. Film je imao svoju hrvatsku premijeru u Motovunu nakon što je u Cannesu primio prestižnu nagradu Doc Alliance, a redatelj je pri preuzimanju nagrade izjavio da mu je prikazivanjem filma u Motovunu ispunjen dječački san te da svoj film smatra bitnim jer otvara prostor za dijalog u našem društvu.

FIPRESCI žiri u sastavu Angelo Mitchievici, Ana Sturm i Nino Kovačić nagradio je kolumbijski film Ptice ljeta redatelja Cristine Gallego i Cira Guerre uz obrazloženje: „Smještena u vjetrom šibane pustinje i divlje travnjake sjeverne Kolumbije, u turbulentno doba rasprostranjene trgovine drogom, ova obiteljska saga pretvara se u tragediju šekspirijanskih proporcija. Ovo vješto satkano, višeslojno djelo bogato blistavim bojama, izražajnim licima i napetim vizualnim detaljima, koje uključuje antropološka istraživanja, poetične pejzaže i žanrovske elemente gangsterskog filma i vesterna, vodi nas na izuzetno putovanje između mitske prošlosti i nesigurne budućnosti. Film posreduje između starih tradicija, obreda i sujevjerja plemenske povijesti Kolumbije te rastućeg apetita kapitalizma koji se krije iza smrtonosne spirale trgovine drogom koja još uvijek prevladava u današnjoj, sukobima rastrzanoj Kolumbiji“.

Najboljim kratkim filmom 21. MFF-a proglašen je Sat vožnje finskog redatelja Jarna Lindemarka koji je i osobno primio nagradu u obliku ogromne boce Jamesona i novčane nagrade u iznosu od 1000 eura. Nagrada je dodijeljena i slovenskom redatelju Peteru Bratušu čiji je film Gajin svijet proglašen najboljim na nedavno završenom Buzz@teenu, buzetskom festivalu super filmova za mlade, također u organizaciji Motovun Film Festivala.

Prije projekcije filma Aleksi mlade hrvatske redateljice Barbare Vekarić koji je najavila glavna glumica Tihana Lazović, festival je i službeno zatvoren već tradicionalnom masovnom zdravicom za oproštaj od još jednog uspješnog festivala i u ime novog na najveselijem brdu u srcu Istre.


RUBEN ÖSTLUND PRIMIO NAGRADU MAVERICK MOTOVUNA

Na motovunsko brdo napokon se uspeo Ruben Östlund, švedski redatelj koji je u svojoj karijeri snimio dosad četiri dugometražna filma koja su redom osvajala sve što se od europskih nagrada osvojiti dalo. Na Motovun Film Festivalu primio je u petak navečer počasnu nagradu Maverick Motovuna, koja se dodjeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izričaja.

Motovun Film Festival redovito je prikazivao njegove filmove. Štoviše, za Igru i Turista dobio je nagrade žirija kritičara FIPRESCI. Filmovi Rubena Östlunda, precizne su studije zapadnjačkog života paraliziranog od straha prema drugačijem. Opsesivno se bavi svim vrstama konformizma: u društvu, u skupini, konformizma pred nasiljem, a kroz teme klase, imigracije i demokracije Östlund u svojim filmovima ispituje naličje naizgled “idealnih” skandinavskih društava, pokazujući kako se ta društva temelje na klimavim nogama političke korektnosti i poslušnosti prema normama i konvencijama.

No, ono što fascinira švedskog redatelja su ljudi koji su, kako smatra, u osnovi iracionalni i ponašaju se kao imitatori. “Već od malih nogu imitiramo starije, no oponašanje ne prestaje ni kad odrastemo. Imitiramo sve, i dobro i loše, a mi koji stvaramo pokretne slike, moramo biti svjesni da ih ljudi oponašaju. U biti, slike najviše utječu na nas”, rekao je, primajući nagradu, dobro raspoloženi Östlund.

Film Igra snimio je, jer ga je zaintrigirala podložnost grupnom nasilju kao i problem preuzimanja odgovornosti te činjenica kako u javnim prostorima naginjemo ulozi pasivnih promatrača. Prisjetio se da bi bilo dobro izgraditi simbolično mjesto koje bi nas podsjetilo koje su naše uloge kao ljudskih bića i tako je nastao Kvadrat. Instalacija je postavljena u švedskom Värnamu, a i film je rađen kao reklama za sam Kvadrat, koji je zamišljen kao utočište, mjesto na kojem tražimo i dobivamo pomoć. Instalacija je ovih dana postavljena i u Motovunu, a posjetitelji su poticani da iz kvadrata uzimaju stvari, ali da zauzvrat nešto ostave. “Dobili smo više nego što smo ostavili, pa možemo zaključiti da su u Motovunu dobri ljudi,” zaključio je direktor festivala Igor Mirković.

Östlunda fascinira i činjenica da ljepota može biti faktor društvenog ugleda čak i ako niste obrazovani, nemate novca ni talenta. Ljepota se nerijetko koristi kao sredstvo uspinjanja na društvenoj ljestvici te ona stoga ima i ekonomsku vrijednost. No, Östlund će u svojem novom filmu radikalno izmijeniti hijerarhiju odnosa, stavivši protagoniste u neuobičajenu situaciju. U potrazi za idealnom plažom za snimanje prokrstarit će, najavio je, i hrvatsku obalu, pa možda njegov idući film u motovunskom programu bude snimljen u Hrvatskoj.


Mustafa Nadarević i Rade Šerbedžija laureati nagrade 50 godina Motovun Film Festivala

U Motovunu je večeras dodijeljena najstarija nagrada Motovun Film Festivala, 50 godina, dvojici glumačkih bardova Mustafi Nadareviću i Radi Šerbedžiji za pola stoljeća maratonske izdržljivosti u nimalo blagim uvjetima naše kinematografije te za neodustajanje od glume za koju je osim ljubavi i strasti prema filmu, bilo nužno imati i veliku snagu volje.

Dvojici kraljeva, kako ih je nazvao direktor MFF-a, Igor Mirković, nagrade su uručili dvojica laureata iste nagrade ‒ producent, redatelj i osnivač ZagrebDoxa, Nenad Puhovski, i redatelj i osnivač Motovun Film Festivala, Rajko Grlić.

“Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ”, riječi su Mustafe Nadarevića, glumca koji će starijim generacijama vjerojatno zauvijek utjelovljavati lik Leonea, neposluhu i tragediji sklonog mladog Glembaja iz slavne ekranizacije ove Krležine drame.

Iako je za sebe znao reći da se uvijek izvlačio na talent i da je tek iza tridesete počeo ozbiljno raditi, Nadarević u svojoj dugoj karijeri započetoj već u prvom osnovne kada je na školskoj priredbi zbog svoje duge kose i piskutavog glasa glumio Crvenkapicu, odigrao je više od 150 kazališnih uloga i snimio više od 60 filmova, drama i TV serija s najvećim redateljima jugoslavenskog, hrvatskog i BiH filma. Spomenimo samo uloge u kultnim filmovima kao što su Otac na službenom putu, Već viđenoKuduzŽute dunjeNičija zemljaGori vatraKod amidže Idriza

Tijekom svog boravka u Motovunu Mustafa Nadarević prepričao je anegdote koje je doživio za vrijeme svoje duge karijere. Nije bio skroman na riječima, ali je skroman kada su u pitanju njegove glumačke sposobnosti. Više je puta rekao kako je njegova gluma grozna te ne razumije zašto ga redatelji toliko vole. Smatra kako je za uspješnu glumačku karijeru potrebna sreća i splet okolnosti. Da bi zaradio, prihvaćao je sve uloge, odbijao je samo one koje ne bi stigao odraditi zbog drugih projekata. Mirovinu nema u planu, gluma je za njega posao koji radiš do kraja života. Biti prirodan i moći briljantno lagati po njemu su najveće teškoće glumačkog umijeća.

Najveći krležijanac među glumcima kojemu je ovaj slavni pisac u amanet ostavio svoj šešir i proročanstvo da će mu život biti borba s divljim zvijerima, Rade Šerbedžija, jedan od najslavnijih glumaca s ovih prostora, prošao je put od velike zvijezde jugoslavenskog filma do apatrida i izopćenika u devedesetima pa sve do kasnijih uloga u holivudskim filmovima. Niz sjajnih uloga ostvario je u filmovima svog omiljenog redatelja Živojina Pavlovića (HajkaDezerterCrveno Klasje), a najuspješnija filmska godina u to vrijeme za Šerbedžiju vjerojatno je bila 1986. kada osvaja titulu najboljeg glumca na pulskom festivalu i to za filmove Večernja zvona Lordana Zafranovića i San o ruži Zorana Tadića.

“Za glumu je najbitnija ljubav i blagost, koje se mogu naći jedino u samoći, a mudrac je onaj koji to nauči u mladosti”, rekao je Šerbedžija u Motovunu tijekom razgovora Netočno u podne kad se prisjetio stvaranja filmova na domaćem terenu i inozemstvu od svojih početaka do danas. Iako je tijekom svoje karijere radio na velikim projektima, nikad nije o njima razmišljao kao o životnim prekretnicama, već se jednostavno prepustio svakom poslu. Najvažnija stvar u filmu je krupni kadar, jer u njemu nema laži, zaključio je Šerbedžija.

Mustafa Nadarević i Rade Šerbedžija obilježili su našu kinematografsku povijest, predajući joj se bezrezervno. Njihovo prijateljstvo počelo je još u studentskim danima kada su dijelili sobu u zagrebačkoj Derenčinovoj ulici, a večeras smo za svijetlu kinematografsku budućnost zasluženo nazdravili na motovunskom brdu.

[izvor informacije Motovun Film Festival]