James Dashner
Labirint 4 – Zapovijed: Ubij

format: 15 x 23 cm
broj strana: 280
uvez: meki
cijena: 99 kn

Što je bilo prije Labirinta?

Prije ZLOPAK-a, prije nego što je Labirint izgrađen, prije nego što je Thomas ušao u Labirint i iz njega pronašao izlaz, Sunčeve su baklje spržile Zemlju i ubile većinu stanovništva. Ovaj je roman priča o tome kako se to dogodilo. Mark i Trina bili su u podzemnoj kad su baklje provalile i spržile sve živo iznad površine Zemlje. U dramatičnom bijegu iz tunela podzemne, našavši se u nezamislivim okolnostima, uspjeli su preživjeti zahvaljujući skupini kojoj su se priključili. Dokopali su se tornja u kojem su živjeli neko vrijeme, a zatim i sela u Apalačkom gorju. Ondje se život polako poćeo vraćati u normalu. Malo su se pribrali, organizirali si život, no najednom pojavljuje se opasan virus i brzo mutira, a ljudi od njega postaju ludi ubojice. Uvjereni da postoji način na koji mogu spasiti preživjele, kreću na put i u jednom selu pronalaze djevojčicu koja se čini imuna. Mark, Trina i njihovi prijatelji učinit će sve kako bi spasili sebe i druge, odlučni su i hrabri, ali u svijetu u kojem su nekima vredniji mrtvi nego živi oni pod svaku cijenu nastoje preživjeti i izbjeći ludilo.

Serija ‘Labirint’ prodana je u milijunima primjeraka širom svijeta, prevedena je u 40-tak zemalja svijeta, godinama je bila na vrhovima ljestvica prodavanosti, a prema prva tri nastavka snimljeni su i popularni filmovi. Iako je ovo četvrti nastavak, radnja ovog romana događa se prije radnje prva tri nastavka.


Cecelia Ahern
Savršeni

Uzbudljiv i romantičan nastavak velikog hita „Nesavršeni“

Celestine North živi u društvu koje zahtijeva savršenstvo. Nakon što ju je sud obilježio kao nesavršenu, Celestinein život razbijen je u komadiće – oduzeta joj je svaka sloboda.

Otkad ju je sudac Crevan proglasio javnim neprijateljem broj jedan, ona nestaje s očiju javnosti i kreće u bijeg zajedno s tajanstvenim, nevjerojatno privlačnim Carrickom, jedinom osobom kojoj može vjerovati. Celestine u rukama drži opasnu tajnu – nešto što može dovesti do pada čitavog sustava nesavršenosti. Sudac Crevan joj je za petama, a vrijeme istječe. Dok napetost raste, ona mora odabrati: hoće li spasiti vlastitu kožu ili staviti svoj život na kocku kako bi oslobodila sve nesavršene. I, što je najvažnije, može li dokazati da biti čovjek samo po sebi znači biti nesavršen?

„Cecelia Ahern neosporna je majstorica u pisanju o međuljudskim odnosima… i ovu je priču izvrsno ispričala.”
Heat

Cecelia Ahern irska je spisateljica čiji se romani prevode u više od 40 zemalja svijeta te su prodani u više od 25 milijuna primjeraka. Prema njezinu prvijencu „P. S. Volim te“ snimljen je film s Hilary Swank i Gerardom Butlerom u glavnim ulogama, a prema romanu „Na kraju duge“ film s Lily Collins i Samom Claflinom u glavnim ulogama. Dosad je na hrvatski prevedeno 13 njezinih romana i jedna zbirka priča.


Ljubov Orlova
Voljela sam Staljina – i on mene!

Iako je umrla prije više od 40 godina, a njezina je karijera bila na vrhuncu prije dugih i maglovitih 80 godina, u vrijeme epohalnog i uzbudljivog prijelaza iz nijemog u zvučni film, glumica Ljubov Orlova i danas, u drugom desetljeću 21. stoljeća, najveća je i nezamjenjiva zvijezda ruskog filma, kao i jedan od najvećih seks-simbola sovjetskog komunističkog razdoblja tegobne ruske povijesti. Orlova je bila platinasta ljepotica, koketna boljševička džepna Venera u doba stroge proleterske konzervativnosti, ruska Marlene Dietrich (u filmu “Cirkus” pojavljuje se odjevena poput te velike hollywoodske glumice u njemačkom filmu “Plavi anđeo”), “komunistička” glumica koja je rušila hladnoratovske predrasude, predmet čežnje ruskih radnika i seljaka, kao i jedna od rijetkih glumica iza željezne zavjese s istinskom aureolom ravnom hollywoodskoj.

Fenomen Orlove sastojao se u tome što je bila slavna u vrlo delikatnoj i kontroverznoj političkoj situaciji. Bila je princeza u vrijeme dok je Rusijom harao strašni tiranin. Najveća ruska glumica Ljubov Orlova vladala je filmskih platnom u davna olovna vremena vladavine mračnog Josifa Visarionoviča Staljina, jednog od najvećih satrapa 20 stoljeća. U mraku ideološke represije i čistki od njih nitko nije bio zaštićen. Bilo je to doba kad život nije mnogo vrijedio, kad su milijuni ljudi kao “neprijatelji naroda” (Rusi to još “ljepše” kažu – “vrag naroda”) svakodnevno netragom nestajali, a duge kompozicije pohabanih vlakova odvozile nesretnike na put bez nade i povratka u bespuća i pustopoljine strašnih sibirskih i kazahstanskih stepskih gulaga, a Orlova je bila zvijezda sovjetskih veselih glazbenih komedija i mjuzikla, kao potvrda licemjerja režima koji je trebao biti “narodni, radnički, seljački”. No, koliko god ta mračna strana prevladavala, bilo je to i shizofreno vrijeme velikog entuzijazma, idealizma, velikih industrijskih radova, opismenjavanja i iracionalne nade u bolji život.

U režimu mraka i nesigurnosti Staljin je bio vođa bez kojeg se ništa u toj velikoj državi nije smjelo ni moglo dogoditi. Ni jedan jedini film nije mogao u distribuciju bez njegova blagoslova. Sve je filmove on prvi pogledao i bio jedini relevantni recenzent. No Staljin u tom nasilnom režimu i totalno kontroliranom društvu, gdje i zidovi imaju uši, nije baš volio “teške ideologizirane patetične drame”. On je volio vesele glazbene komedije koje su bile vrlo minuciozno ideološki obojene, a i želio da se narod uz njih zabavlja. Staljin je bio uvjeren da će narodu bolje prodavati ideologiju i vlastitu čvrstorukašku politiku u vremenima mraka i represije uz vesele pjesme i osmijeh fatalne Ljubov Orlove, prve prave filmske zvijezde SSSR-a, nego uz filmove s jakim ideološkim patosom. Uz pjesmu i šalu sve se lakše podnese. I shvati!

No u ovozemaljskom Mordoru Orlova je uspjela sačuvati sebe i ostati zapamćena kao neosporna zvijezda. Orlova je 1902. rođena u malom podmoskovskom gradiću Zvjenigorodu. Zahvatile su je mnoge mijene ruske traumatične povijesti 20. stoljeća – Prvi svjetski rat, Oktobarska revolucija, ruski građanski rat, Drugi svjetski rat i na kraju hladni rat, u kojem je kao glumica značajno sudjelovala. Rano se okrenula umjetnosti. Kao sasvim mala djevojčica odabrala je put pjesme, plesa, glumišta, kazališta i nakon uglavnom manjih i nezapaženih uloga u nijemoj fazi ruskog filma tavorila negdje na rubu filmskog života, a potom posve neočekivano, upravo onako sladunjavo filmski, svoju uzlet u orbitu s koje je još nitko nije skinuo započela tek u svojoj 32. godini, u jednoj od najpopularnijih sovjetskih glazbenih komedija “Pastir Kostja” iz 1934. godine. Njoj i redatelju, njezinu mužu Grigoriju Aleksandrovu, čuvari ideološke čistoće već su zlurado pripremali ražanj, ali tada je film pogledao Staljin, a ostalo je tek neobična životna priča.

Popularnost Orlove u zatvorenom Staljinovu SSSR-u pokazuje da neke ljudske navade ne mogu iskorijeniti ni brutalno ideološko i vrijednosno nasilje države, a čak je i u medicini zabilježen – sindrom Orlove! U ruskoj medicinskoj stručnoj literaturi taj termin označava histeriju žena koje su željele biti fizički slične Orlovoj.  Orlova je sjajna zvijezda u mrkim vremenima ruske tragedije i straha.

Kao “glavna glumica” SSSR-a kitila se mnoštvom ordena, priznanja i medalja, ali karma joj je odredila onu glavnu titulu – “Staljinove ljubimice”, što je odredilo njezinu sudbinu. Premda je priznala da je “živjela u stalnom strahu”, ipak je bila nedodirljiva u svom zlatnom kavezu. Vožd “međunarodnog proletarijata” ju je obožavao. Staljin je podlegao njezinu neodoljivom šarmu i širokom osmijehu. Urbana legenda kaže kako je svemoćnom NKVD-u naredio da samo njoj i njegovoj kćeri Svjetlani – ne smije pasti ni vlas s glave. No i danas je obavijeno velom tajne – kakav su osobni odnos imali velika glumica i strašni Staljin. Poznato je da je Staljin obožavao film “Volga, Volga” upravo zbog Orlove. Navodno ga je “svako malo”gledao. Volio je i ostale njezine filmove, a kritičari onoga doba nikad se nisu usudili napasti Orlovu. Jednom jesu, pa su loše završili, o čemu je glumica i pisala u memoarima.

Biografi Orlove također su u nedoumici – je li između Staljina i nje “nečega bilo”. Činjenica jest da su se oni našli nekoliko puta, ali i da je Orlova bila jedina koja je znala odbiti “kremaljsku pozivnicu”. Velika ruska glumica u svojim memoarima, koje vam predstavljamo, priznaje puno više nego što je javnosti bilo poznato, ali i tu postoji veliko “ali”. Recimo, Nona Golikova, unuka njezine starije sestre, navodi da se sjeća kako je na dan kad je Staljin umro, za ručkom, Orlova kratko rekla: “Zvijer je napokon crknula”. Veza između njih dvoje ostat će ipak djelomice misterij, upravo onakav kakav je i život slavne glumice.

Neokrznuto je proživjela godine najgoreg državnog nasilja, mada je njen suprug Aleksandrov, kažu, uvijek pod krevetom imao spreman koferčić s najnužnijim stvarima za slučaj privođenja. Prepričava se anegdota u kojoj Staljin kaže Orlovoj: “Ako vas muž bude ljutio, mi ćemo ga objesiti.” Aleksandrov je smogao snage i upitao: “A zašto biste me objesili?” “Pa za vrat!”, nasmijao se Staljin. Karizma velike glumice možda je bila čak i prevelik zalogaj za samog Staljina. “Najdraža Staljinova glumica” preživjela ga je i nadživjela. To je odredilo njezin život, ali nije se uklapala u režimski podobne ljude. Čuvala se koliko je mogla, živjela poprilično zatvoreno za zvijezdu toga ranga (rijetko je primala goste, davala intervjue), nije imala djece, a misterij oko njezina podrijetla i života bio je dodatni šlag na njezinu zanimljivu i uzbudljivu biografiju. Glumila je u filmovima svog supruga Grigorija Aleksandrova, koji je snimio najznačajnija djela, simbole Staljinove epohe – “Pastir Kostja”, “Cirkus”, “Volga, Volga”, “Proljeće”, “Susret na Elbi”.

U filmu “Cirkus” Orlova glumi američku cirkusku artisticu koja ima “crno dijete” pa zbog toga bježi u SSSR, gdje je, za razliku od domovine, ne osuđuju za taj “grijeh”, a u filmu “Volga, Volga” ona je “narodska” poštarica koja sklada najljepšu pjesmu o “najruskijoj” rijeci Volgi.

No Orlova je bila sve samo ne “podobni kadar” režima, odudarala je po svemu od onoga što se događalo oko nje, a oko nje su nestajali njezini susjedi, prijatelji, kolege glumci. Iako glavna zvijezda sovjetskog filma nikada nije bila članica Komunističke partije, ni dio državnih režimskih foruma, družila se, kao priznata i velika glumica, sa svjetskim filmskim celebrityjima poput Vittorija De Sice, Sophije Loren i Charlieja Chaplina, nosila svjetske modne marke. Glumica koja je glumila “djevojku sa sela”, “curu iz naroda”, udarnicu i patriotkinju koja daje život za socijalističku domovinu, bila je, za tadašnje prilike, zapravo krivog podrijetla, što je Orlova skrivala cijeli svoj život kao zmija noge, kako bi spasila sebe i svoje bliske. Ona, naime, potječe iz plemićke obitelji, što je u Staljinovo doba bio podatak zbog kojeg se gubila glava, građanski status ili napredovanje u karijeri. Orlova je čak rodbinski povezana s velikim ruskim književnikom grofom Lavom Tolstojem, koji joj je kao djevojčici na jednoj svojoj knjizi napisao i posvetu. Živjela je na visokoj nozi u tom svom zlatnom kavezu raskoši i straha, u štićenim stanovima nepojmljivih kvadratura za obične ruske ljude, koji su tih godina živjeli u pohabanim “komunalkama” – stanovima u kojima bi svaka obitelj dobila po jednu sobu, a sve ostale prostorije – kuhinja, zahod i kupaonica – bile su zajedničke. Živjela je u dvokatnoj dači s podrumom, okruženoj visokom ogradom, koja je bila kopija vile Charlieja Chaplina u Hollywoodu, čiji je nacrt kopirao njezin drugi suprug, režiser svih njezinih filmova Grigorij Aleksandrov.

Orlova je preživjela i svog prvog muža – Andreja Berzina, koji je kao sovjetski ministar zaglavio u gulagu, ali, začudo, nije “po tradiciji staljinizma” povukao za sobom cijelu svoju užu i širu obitelj. Legenda kaže da se Orlova jednom osmjelila da osobno Staljina upita za sudbinu prvog muža, kojeg je progutao mrak represija. Nakon nekog vremena pozvali su je u Lubjanku, sjedište strašnog NKVD-a, Staljinove političke policije. Ondje joj je oholi enkavedeovac kratko rekao: “Vaš bivši muž je u izolaciji u Kazahstanu, ali, ako hoćete, možete mu se pridružiti.” Orlova je samo kimnula glavom i iz te zlosretne zgrade otišla zauvijek, bojeći se da će jednom u sitnim noćnim satima pokucati i na njezina zaštićena zlatna vrata.

Osim svog podrijetla Orlova je cijeli život krila još jednu tajnu svog života, gotovo nestvarnu za glumicu. Orlova se grozila svjetla! Spavala je u sobi s teškim crnim zastorima i mrzila sunce. Njezini biografi navode kako je svako snimanje s upaljenim reflektorima (a drukčije je nemoguće) za nju bilo prava muka, koju je podnosila iz velike ljubavi prema filmu. Njezini današnji biografi kažu da je često glumila naivne i borbene “ruske djevojke”, ali da je ipak najbolje odglumila ulogu same sebe, onu – Ljubov Orlove.

[izvor informacije Profil knjiga]

Profil knjiga predstavlja: Labirint 4 – Zapovijed: Ubij; Savršeni i Voljela sam Staljina – i on mene!, >http://film-mag.net/wp/?p=36440.

Objavljuje F.I.L.M.Nedjelja, 8. srpnja 2018.