Filmsku zimu u svijetu redovito najviše obilježe jedan od najvećih i najuglednijih filmskih festivala i – dodjela najpopularnije filmske nagrade. Tako će biti i ove godine. Berlinski međunarodni filmski festival upravo je završio, a filmska javnost iščekuje dodjelu godišnjih nagrada Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Posljednjih godina filmovi nagrađeni na Berlinaleu redovito dobivaju nominacije za Oscara. Prošlogodišnji berlinski pobjednik u glavnom natjecateljskom programu, mađarska drama Tijelo i duša redateljice Ildikó Enyedi ove je godine favorit iz sjene za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskoga govornog područja, dok je dobitnik Zlatnog medvjeda 2016. talijanski dugometražni dokumentarni film Fuocoammare Gianfranca Rosija također bio nominiran za Oscara u svojoj kategoriji.

Hoće li se isto dogoditi i kada je riječ o pobjedniku 68. izdanja Berlinalea koje se ove zime u njemačkoj prijestolnici održalo od 15. do 25. veljače? Zlatnog medvjeda neočekivano je osvojila rumunjska redateljica Adina Pintilie za svoj hibrid ozračjem intimističke drame i dokumentarnog eksperimenta o ljudskoj intimi Ne dodiruj me. Film o ženi koja terapijom pokušava riješiti svoju fobiju od ljudskog dodira naišao je za različite ocjene, ali se takav vrijednosni sud možda i mogao očekivati s obzirom da je ovogodišnjim žirijem u glavnom programu predsjedao njemački redatelj Tom Tykwer (Trči, Lola, trči). I Velika nagrada žirija, nakon Zlatnog medvjeda drugo najvažnije priznanje na Festivalu, otišla je na tranzicijski istok Europe jer je njome ovjenčan poljski film Twarz u režiji Małgorzate Szumowske o muškarcu čija traumatična transplatacija lica postane medijskom senzacijom u kontekstu izgradnje golemog Isusova kipa.

Touch Me Not by Adina Pintilie | Producers: Bianca Oana, Philippe Avril, Adina Pintilie ; Ustupio Berlinale

Nagrada za najbolju režiju pripala je pak Amerikancu Wesu Andersonu čiji je Otok pasa, basna realizirana stop-animacijom kao parafraza o tretiranju drukčijih u društvu, prvi dugometražni animirani film koji je svečano otvorio Berlinale od njegova pokretanja 1951. godine. Najbolja je glumica, prema ocjeni žirija, Ana Brun za paragvajske Nasljednice, priču o dvije žene čiju dugogodišnju ljubavnu vezu počnu mučiti financijski problemi. Najbolji je glumac Anthony Bayon za francusku Molitvu, dramu o ovisniku koji u vjeri traži novi životni smisao. Alonso Ruizpalacios i Manuel Alcalá najbolji su pak scenaristi za meksički Muzej u kojem se jedna pljačka vrijednoga muzejskog izloška pretvori u nešto posve drugo. Tako su bez nagrada (očekivano) ostali i, primjerice, Gus Van Sant za svoj novi film Ne brini, neće se on tako brzo dočekati na noge te Benoît Jacquot za Evu. U utrci za Zlatnog medvjeda ukupno je prikazano devetnaest filmova, dok je cijeli Festival dobio više od četiri stotine novih naslova u nizu natjecateljskih i popratnih programa.

Uz Cannes i Veneciju najvažniji filmski festival na svijetu, Berlinale je u svojih jedanaest dana održavanja privremeno, ali uistinu impresivno filmsko središte svijeta čiji je komercijalni i organizacijski dio, prema dijelu promatrača, zadnjih godina ipak nadmašio umjetničku selekciju što se pripisuje direktoru Festivala Dieteru Kosslicku. U odnosu na dva spomenuta A festivala Berlin je uvijek više naginjao političkim, društveno relevantnim i aktivističkim temama u filmovima. Tako je bilo i ove godine, a vjerojatno će se tako i nastaviti i dalje neovisno tko mu bude na čelu. I Hrvatska je ove godine bila u Berlinu predstavljajući na marketu svoju recentnu produkciju i koprodukciju, dok je hrvatskoj producentici Ankici Jurić Tilić odana počast kao članici žirija prestižne nagrade European Shooting Stars Award koju svake godine od 1998. dobiva skupina mladih i perspektivnih filmskih imena sa Starog kontinenta. Među njima su proteklih godina bile i hrvatske glumice Zrinka Cvitešić te Marija Škaričić, a nagrada je svojedobno pripala i budućim oskarovkama Rachel Weisz i Aliciji Vikander, kao i tumaču jamesa Bonda Danielu Craigu.

Tako su se Berlin i Los Angeles povezali na još jedan efektan način. S obzirom da je ove godine nagrada, među ostalim, pripala i darovitom njemačkom glumcu Franzu Rogowskom koji se na Berlinaleu 2018. uspješno predstavio s dva nova filma u glavnom natjecatljskom programu Transit i In den Gängen, crveni bi tepih u Berlinu i Hollywoodu i dalje mogao imati iste zvijezde. I slične favorite.

Boško Picula

Sve informacije o filmovima možete vidjeti na službenom webu Festivala Berlinale, a o nagradama na ovom LINKU