Festival koji je doživio svoju povijest

Ovogodišnji Zagrebački festival održan 26. siječnja 2018. u dvorani Kornati, na Prisavlju, u blizini HRT-a koja je i prenosila događaj u petak navečer, na početku zabavnog vikenda, nastojao je djelovati u duhu novog vremena, mladenački, ubrzano i učinkovito, koristeći nove tehnologije, napose društvenih mreža. Zapravo je dvosatni festivalski program bio koncipiran kao televizijski show, određen ritmom izlazaka na scenu, nastupa i razgovora s izvođačem iz pozadine, koji se prenosio putem videozaslona.

Povijest Festivala

Koliko se Festival promijenio u odnosu na svoje početke i, osobito, vrhunce popularnosti, pokazao je kratki povijesni pregled, ilustriran fotografijama i filmskim isječcima. Prvi Festival pod nazivom ‘Izaberite najbolje plesne melodije’ održan je krajem 1953. (ponovljen u siječnju 1954.), sa samo dva izvođača (jedan je bio Ivo Robić). Bio je to ‘festival skladatelja’ s ciljem prezentacije autora više nego interpreta. U tijeku razvoja festival je podržavao i pjevačke zvijezde, ali ostao je naglasak na autorskom aspektu.


Festivalska scena s arhivskom snimkom na videozaslonu, foto A.J.

Na vrhu popularnosti, Festival je trajao nekoliko dana, sudjelovale su pjevačke zvijezde svoga vremena, a brojne pobjedničke pjesme, i ne samo pobjedničke, pstale su hitovi i ostale su domaći evergreeni. Prva je pobijedila ‘Ta tvoja ruka mala’ (S. Mihaljinec, I. Robić), a pedesete je ‘zaključila’ Bosnerova ‘Ljubav ili šala’ (G. Novak/I. Robić). Gabi Novak bila je prisutna i na ovom Festivalu, dodjeljujući nagradu svojim mlađim kolegama za prošlogodišnji uspjeh. Detalji o kronologiji i drugim obilježjima Festivala na LINKU.

Spektakl Festivala

Neću spominjati kada sam prvi puta pratila Zagrebački festival koji ima 65 godina (jer samo se festivalima otkrivaju godine 🙂 ), ali sjećam se atmosfere očekivanja i uzbuđenja pred televizorom pred kojim se pratilo natjecanje. Osobito zanimanje kod publike izazivale su alternativne izvedbe pjesama, uvedene ranih šezdesetih godina. Dvostruka izvedba ne samo da je omogućavala da pjesma ‘uđe u uho’ (prije ploče, spota ili druge ‘najave’ kakva je uobičajena danas, naprotiv, pjesma nije smjela biti izvedena prije festivala), već je omogućavala usporedbe aranžmana te stila pjevanja i ukupnog nastupa pjevača. Neposredna izvedba istog glazbenog djela i izloženost usporedbi gledateljstva kao neka vrsta dodatnog natjecanja predstavljalo je pritisak za izvođače, ali je rezultiralo i dvostrukom šansom za pobjedu, naime, pobjednička pjesma značila je pobjednu za dva pjevača. Postupak izbora, također u dvostrukom izvoru žirija i publike, podizao je neizvjesnost i prolongirao trajanje festivala do epskih dimenzija filmskog spektakla, na što je svojom glamuroznošću pa i percepcijom auditorija, nalikovao.

Fast Festival

Današnji Festival, sveden na jedno veče i dvadesetak izvođača izražava naše ‘fast festival’ vrijeme, u kojem nema vremena za pomoćne i uvodne radnje i u kojem se nastupi trebaju odvijati u ritmu videospotova, prilagođeni kratkoj koncentraciji gledatelja na efektne sadržaje. Tome su prilagođeni i nastupi komentatora, koji trebaju duhovitošću zadovoljiti široki TV auditorij. Većina izvođača bila su mlada ili nova imena, koja su otkrivena u drugim  televizijskim zabavnim emisijama potrage za talentima, a nekoliko ih se, nakon stanke ili promjene glazbenih formacija u kojima su bili, samostalno uputilo na scenu. Istaknut među njima bio je par domaćih glazbenih zvijezda, a jedna od njih, Vanna, pobijedila je na Festivalu. Pri tome nije ostvarena napetost očekivanja proglašenja pobjednika (osim otvaranja koverte), jer se dogodio gotovo u Zeitnotu završetka televizijskog prijenosa, oko 22 h. Pročitana je odluka žirija i omogućeno fotografiranje  pobjednice i  organizatora, uz snimku pobjedničke pjesme. Ova užurbanost ceremonije, koja samu ceremoniju stavlja u pitanje, podsjetila me na prošlogodišnju dodjelu nagrada Pulskog filmskog festivala, koja je obavljena u takvom ritmu, da su neki od dobitnika jedva dobili vremena da kažu riječ zahvale. Iako, naravno, nema ništa dosadnijeg od dugih zahvalničkih govora, pa su za svaku pohvalu nastojanja da se skrate ili usmjere, ali i za ograničenja postoje granice, odnosno, promjena koncepta u skladu s raspoloživim vremenom. Voditelji Zagrebačkog festivala uspjeli u zadanoj dinamici ostvariti neformalni kontakt s izvođačima, a neki od sugovornika manje su se snašli u toj improvizaciji. Kao oslonac konverzacije poslužili su Instagram profili pjevača kojima se integriraju u kontinuiranu zabavnu društvenu mrežu.

Festival je prezentirao žanrovski i stilski heterogen sadržaj. Od balada, šansona, popa i rocka, bez rapa, ali moglo se sve očekivati. Jedna od bizarnih točaka vezana je za nastup jednog od rock sastava. Prije odlaska sa scene frontman grupe (nećemo otkriti koje 🙂 , sigurno ga već ‘lajkaju’ na netu) u komadiće je razbio svoju gitaru. Tom činu, koji nije djelovao posve originalno (kao i neki drugi nastupi te večeri) dodao je i koncepcijski komentar, koji u onom prostoru i vremenu (par minuta) nisu djelovali ‘specijalno efektno’. Ali, možda je skretanje pažnje na sebe najvažniji specijalni efekt i glazbenih nastupa.

Futur Festivala

Konkurencija zabave nameće evolucijske promjene zabavnih institucija koje su ostvarile vlastitu povijest, pa i festivala. Ovaj format Zagrebačkog festivala možda je pretpostavka njegovog održanja u svijetu globalno dostupne digitalne  zabave. Sa zanimanjem očekujemo njegov razvoj.

Ada Jukić

 Zagreb, 27.siječnja 2018.