Pravilo broj jedan u stvaranju epske fantastike je da možeš postaviti zakone kakve god ti mašta nalaže; pravilo broj dva je da ih se, želiš li nužnu dozu uvjerljivosti i ravnoteže u varljivome svijetu bajki, nakon toga moraš čvrsto pridržavati. Natjeram li se na nužnu objektivnost i studioznost koja bi posramila i NASA-ine stručnjake, a tek je standardna za staru gardu SW obožavatelja i sagledam li gorčinu i gnjev koji se u prethodna dva tjedna, koliko je prošlo od premijere osme epizode, razlijevaju svuda po netu, posebice po fanovskim i filmskim stranicama, tada su upravo gore navedena pravila među vodećim razlozima zbog čega se nova SW trilogija našla u velikim problemima, kreativne, koliko i komercijalne naravi. Ne računajući, naravno, na horde trolova i na filmske neznalice, nitko iole filmski pismen ne dovodi u pitanje samu kvalitetu Johnsonova filma. No, skladno fenomenu i prokletstvima koja ga prate, za SW vrijede i neka sasvim druga pravila osim gore navedenih; a ona su djetinje začeta još te davne i smrću kralja Elvisa zamračene ’77. i opet odraslo učvršćena tri godine kasnije, Lennonovom smrću zamračene ’80., kada su, valjda kao balans sumračju rocka, osvanula filmska remek djela koja su oplodila fenomen bez premca, koji je temeljito promijenio filmski svijet gotovo na svim razinama i bez kojega nikada ne bi imali filmske dragulje poput Indiane Jonesa, Aliena, Blade runnera, Povratka u budućnost, Terminatora, Istjerivača duhova, Avatara, Jurskoga parka i još barem deset drugih bezvremenskih hitova.


Star Wars: Posljednji Jedi ; Ustupio 2i Film

Neću ovdje o neupitnim kvalitetama Johnsonova filma; o njima sam, kao neslužbeni i neplaćeni advokat Lucasfilma, pisao u toliko navrata da sam i samome sebi postao predvidljivo dosadan i kronično zamoran. A opet iz puke zahvalnosti prema SW univerzumu, ne želim potpisati kapitulaciju; i sagledat ću, dakle, jezikom razumljivim svima unutar SW baze, preko ruba novonastale provalije. A prvi potresi koji su je prouzročili datiraju još u davnu ’83, a riječ je o odveć razvikanim i priučenim mitovima zakovanim djetinjarijama poput Ewoksa i ostalih marketinških rušitelja umjetnosti koje su mnogima zauvijek poljuljale SW univerzum. Drugi znameniti potresi rasturaju bazu ne tako davne ’97. omraženim kozmetičkim intervencijama na originalnoj trilogiji, da bi se, nedugo potom, fanovska baza nepovratno razdijelila neoprostivim grijesima prequel trilogije.; i upravo svojim idejama za prequele, koje su na više mjesta poljuljale temelje i neponovljivi ugođaj originalne trilogije, sam tvorac Lucas doveden je do bizarne i nadasve tužne situacije da se, durljivo poput dječaka, službeno i zauvijek odrekne svoga djeteta. Disneyjevi kreativci, na čelu s novom direktoricom Lucasfilma Kathleen Kennedy, zatim J. J. Abramsom (redateljem i koscenaristom sedmice), te Rian Johnsonom (redateljem i scenaristom osmice) načinili su čitav niz neoprostivih grešaka koje su prouzrokovale trajne duševne boli milijunima tvrdokornih fanova svih rasa i nacija. Ne zaboravimo, ovdje nije riječ tek o pukoj nostalgiji, o dobrome filmu ponajmanje, već o mnoštvu velike djece koja doslovno živi svoje živote po načelima drevnih Jedi vitezova i prema jasno postavljenim pravilima originalne trilogije, a čija je mitologija utemeljena ponajviše na ”Junaku s tisuću lica”, znamenitome djelu komparativne mitologije Josepha Campbella.

Sedmica je tek načela rane odveć bolnom scenom pogibije Han Sola; sama po sebi scena je izvrsna, u službi je priče i ne zadire dublje u mitologiju, no većine su fanovskih fikcija Solovu smrt utemeljile na prvotnome prijedlogu nadahnutoga scenarista Lawrencea Kasdana, a taj je uključivao Chewbaccu i Falcona, odnosno njihov samoubilački manevar kojim bi donijeli konačni spas galaksiji i dramatski okrunili originalnu trilogiju, a Povratku Jedija, uz zamjenu Ewoksa Wookiema, priskrbili status bezvremenskih remek djela kakav imaju nedodirljivi original i Imperija. Uz to, i unatoč odveć nametljivome oslanjanju na postavke originalne trilogije, Abrams nam je ponudio mega hit i sasvim solidnu zabavu privukavši milijune novih, a otjeravši jednako toliko starih obožavatelja koji su njegov film posprdno odbacili kao šuplju kopiju slavnoga originala; kada je već toliko išao na sigurno, zamjerit će mu biranim argumentima, zbog čega je propustio barem udružiti veliku trojku; i zbog čega je onda Hanovom smrću otklonio svaku mogućnost da to učini itko poslije njega. Opterećeni optužbama da se boje igrati na originalnost i na kartu koja nije na sigurno, Disney se, opet svojski proračunato i pomalo brzopleto, okreće nadarenome autoru Johnsonu koji, pokazat će se uskoro, drsko čini karikaturu ne samo od omiljenoga nam Lukea Skywalkera, već izokreće i poništava temelje čitavoga Jedijevskoga reda, koliko i mitologiji originalne trilogije. Ne kazujem ovdje o egzilu kojim se Luke udaljio od borbi za spas galaksije; nisu li se za egzil usred rata svojedobno odlučili i Yoda i Obi – Wan Kenobi; riječ je, naime, o kolosalnome propustu da nam ponudi mitskoga Lukea u pravoj akciji, utemeljenoj na desetljetnim očekivanjima milijuna fanova, a ne o nekakome meta sukobu, svojevrsnoj avangardi koja odudara od svega dosada viđenoga u SW univerzumu. Ne bi li i to bila karta na sigurno? I kojim sada računicama Disneyjevi čelnici i kreativci kane, nakon toliko nepopravljive štete, pronaći čudotvorni balans između originalnosti i očekivanja okorijelih fanova? Prvi pravi odgovor dobit ćemo već u svibnju, kada će u mraku kino dvorana diljem kugle zemaljske osvanuti film o mladome Han Solu, umnogome satkan od scena za koje milijuni fanova imaju svoja definitivna rješenja; a riječ je o već ispisanim mitovima koji detaljno opisuju spašavanje Chewbacce iz ropstva; zatim osvajanje Falcona na okladi s Landom te legendarno svladavanje Kessel Runa za manje od 12 parsecsa.

Nije dakle problem u jednoj viziji, već u milijunima koje nekom čarolijom valja uskladiti. Obzirom da na svijetu ne postoje dvije identične fanovske vizije, sve i da pouzdani redatelj Howard isporuči remek djelo, ne mora značiti da ćemo posvjedočiti dobrome SW filmu; i to je tek jedan od mnogih bizarnih faktora SW fenomena.

U ovo posmoderno cinično doba, gdje se trolovi natječu u zamjeranju bajkovitosti bajkama, a razmaženi fanovi kukaju zbog dizajna šljema jedva uočljivoga u kadru, malo koje će se veliko djete trezveno osvrnuti na legendarnu tvrdnju scenarista Imperije i Otimača izgubljenoga kovčega:

”Star Warsi su staromodno pustolovini filmovi utemeljeni na mitologiji koliko i na pop kulturi, i uživat ćete u njima ukoliko ne analizirate i ne postavljate previše pitanja.

Prepustite se dakle zabavi i ne očekujte nikakvo Novo otkrivenje!”

Branimir Čakić / Nikola Šimić Tonin

FILM: RATOVI ZVIJEZDA [pišu Branimir Čakić & Nikola Šimić Tonin]